Ostaće upamćen kao legendarni igrač OFK Beograda, ali i trener mnogobrojnih klubova.
Petković je rođen 22. septembra 1945. u Kninu, da bi kao svršeni srednjoškolac došao u Beograd na studije prava.
Ipak, umjesto fakulteta, život ga je odveo na drugu stranu – na Karaburmu, gdje je prošao probu u tada prvoligaškoj ekipi OFK Beograda.
Već 1968. debitovao je za reprezentaciju Jugoslavije na utakmici sa Francuskom u Marseju.
“Plavi” su slavili sa 5:1, a Petković je postigao dva gola.
Dres nacionalnog tima donio mu je i slavu, a za romantičare je nastupao devet godina, sve do 1973. kada je preselio u francusku Troju.
Tamo je proveo tri sezone, prije nego što se vratio u OFK, za koji je igrao do 1983., kada je odlučio da okači kopačke o klin.
Nakon profesionalne igračke, 1990. Petković je započeo i trenersku karijeru. Gdje drugo, nego na Karaburmi, a svoj OFK je predvodio tri sezone.
Usledila je epizoda u švajcarskom Serveteu, a zatim i prvi odlazak u Aziju, 1998. kada je preuzeo japansku Fukuoku.
Nakon jedne sezone u toj ekipi, još godinu dana je bio i šef struke Arisa, prije nego što je prvi put postao selektor svoje zemlje, tadašnje Jugoslavije.
Ubrzo se ponovo otisnuo u inostranstvo, a trenirao je Šangaj Penhuu i Sečuan Gvančeng.
Srbiju i Crnu Goru je preuzeo 2003. godine, sa kojom je otišao na Mundijal u Njemačkoj 2006. godine, a ostaće upamćeno da je naša reprezentacija u kvalifikacijama primila jedan gol.
Ipak, na završnom turniru SCG je doživjela katastrofu, pretrpješvi sva tri poraza u grupnoj fazi, a Petković se neposredno prije Svjetskog prvenstva našao na udaru javnosti, odlučivši da pozove svog sina Dušana u tim.
Nakon selektorske funkcije, trenirao je još Inčon, Al Ahli i Gjongnam.
Preporučeno
Poslednji posao koji je vršio bio je funkcija predsjednika Stručne komisije Fudbalskog saveza Srbije.
Video