– Ta tragična vijest nas je vodila kroz čitavu utakmicu, igrali smo srcem – za Andriju, za Crnu Goru, za sreću naše države. Znali smo da ćemo proći, sve se namjestilo, treća sreća… i najvažnije – pitali smo se mi! – poručio je Tomašević.
Crnogorski “sokoli” nisu samo slavili fudbalski uspjeh, već su slavili i duh zajedništva, emocije i borbu za grb na dresu.
Na pitanje da li je u novijem vremenu narušen odnos prema reprezentaciji, Tomašević jasno poručuje:
– Nama je od malih nogu usađena ta ljubav prema dresu, grbu, bojama. Igramo za nešto što je iznad svih nas. Reprezentacija je svetinja. Mi imamo običaj da održavamo sastanke između igrača – svako mora da kaže nešto za tim. To su detalji, a fudbal je igra detalja. Noć pred utakmicu, iako smo znali da treba da spavamo, mi smo ostali zajedno, pričali, dijelili emocije. San će doći, ali to u nama – to je važnije.
Preporučeno
– Mi smo generacija koju je Dejan Savićević prepoznao i kojoj se vjeruje. Dugujemo to i projektu Akademije, gdje smo zajedno trenirali, rasli kao tim. Savez je prepoznao potencijal – i sada vraćamo vjeru na pravi nači – kazao je Tomašević.
Pobjeda protiv svih šansi, emocije koje se ne zaboravljaju i posveta čovjeku koji je ostavio neizbrisiv trag u crnogorskom sportu – Andriji Delibašiću – čine ovu generaciju posebnom. Njihova borba je više od igre.