Piše: Ivana Šebek

Napisaću i ja “amanet”, radi internet istorije. S obzirom na to da je istorija koja se uči u školi, sumnjiva i (mahom) netačna, jer znamo da je pišu nekakvi “pobjednici”. Te pobjede nerijetko budu dobijene nečasno, sa mnogo laži, obmana, krvi i zločina.

Internet jeste mač sa dvije oštrice, ali sam uvijek optimista, pa mu gledam ljepšu stranu.

Internet će ostaviti individualni trag. Te se zna ko piše i ko je adekvatan hroničar. Tome će se vjerovati, voljeli ga ili ne, ako nije lagao, ako nije zlonamjeran, ako nije gramziv, ako nije mizogin, šovinista i, ako se nije proda(va)o.

Nepismeni, amoralni, na sve valute plaćeni zapisničari, zauvijek će ostati, sa druge strane, sramota svoje profesije i svojih najbližih.

Provjeriva je činjenica da se slabo koje materijalno bogatstvo zadržalo do četvrtoga koljena. Izuzev “monarhistički naslijedjenog”. To je nesto što ovdje ne tumačimo. A i njega često “djavo popije”.

Već druga, treća generacija bogatstvo, što bi Crnogorci rekli, “djavoliše”.

Dakle koliko god da se ko prodao i prodao ono što nije njegovo: zemlju, Državu, javno dobro, nije mu to ništa vrijedno. E sad bolna istina: Crnogorci, iako će granice formalno ostati, uskoro bi mogli postati neka vrsta rezervata, bićemo raritetni kao Indijanci, koje smatram divnim i posebnim narodom. I kao dijete u vestern filmovima navijala sam za Indijance, ne kauboje.

Ah, a ko je (sve) kriv? Mnogo je krivaca. Ne vrijedi da ih sve ovdje popišem, svi mi u našim krugovima znamo ih i poimenice. I to ne od 2020. Nego od 2015. na ovamo.

Nije to tema, niti ima smisla “gledati u retrovizor”.

Sve mi dobro znamo. Svačiju časnost i nečasnost. Od 2020. očigledne su samo i cijene i valute. Pesimisti možda zvuče pametnije, ali optimisti mijenjaju svijet.

A ja sam rekoh, uvijek optimista.

Zato se sjetimo samo kad budemo odlučivali ko će biti dio eventualnog rezervata. Imajmo neke kriterijume.

Sjetimo da ne primimo “zmiju u njedra”.

One sto bi sad opet na silu da budu Crnogorci. A radili su i rade sa onima koji su učinili sve najgore i nečasno da ovu zemlju unište i ponize i vjerovatno i opljačkaju.

Ps: Veliko je srce istinskih Crnogoraca, vole i poštuju svoje, ali i tudje. I vjeruju u višu silu. Zaštite i prime žrtve i izbjeglice. I svi su dobrodošli. Svi dobronamjerni to i znaju. Ovi drugi… Nećemo im davati energiju.

Znam da nam u Crnoj Gori važne funkcije obnašaju ne baš obrazovani pojednci, pa sam dužna ostaviti definiciju pojma “rezervat”.

Rezervat: Zadržano pravo, pravo po kome upotreba nečega pripada samo određenim licima;Područje na kome su zaštićeni ostaci nekog naroda, rijetke životinje, biljke; Određeno, ograničeno područje, zemljište koje je zbog svoje kulturno-istorijske i naučne vrijednosti (geološkog sastava, faune, flore itd.) zakonom zaštićeno.