Protesti traju duže od 100 dana, ali se, prema tekstu, nijesu pretvorili u masovni pokret na ulicama glavnog grada. Rama ih, međutim, vidi kao izazov za svoju vladu, ali i kao priliku da razmisli o tome kako institucije treba da odgovaraju na zahtjeve građana.

„Za mene je to izazov. Ali to je dobra stvar. Tokom čitavog mog političkog života stvari nikada nijesu zaista dobro funkcionisale kada nijesam bio izazvan. Obično sam bolji kada sam izazvan. Hoću li i ovog puta biti bolji? Nadam se. Ne znam. Vrijeme će pokazati. Budućnost će dokazati“, navodi se u izjavi albanskog premijera.

Rama smatra da činjenica da građani izlaze na ulice zbog pitanja zaštite biodiverziteta, životne sredine i drugih pitanja od javnog interesa sama po sebi nije negativna.

Albanskom društvu, prema njegovim riječima, potreban je „država koja brine“, odnosno država koja sluša građane, ozbiljno uzima u obzir njihova iskustva, poboljšava kvalitet javnih usluga i investicija i na taj način vraća povjerenje građana u institucije.

Od pokušaja ignorisanja do novog pristupa

Protesti u Tirani počeli su krajem maja, nakon incidenta u blizini gradilišta u Zvërnecu. Nekoliko stotina ljudi protestovalo je protiv planiranog luksuznog turističkog projekta koji gura investiciona kompanija „Affinity Partners“ Džareda Kušnera, zeta američkog predsjednika Donalda Trampa.

Tokom protesta došlo je do sukoba kod ograde gradilišta. Pripadnici privatnog obezbjeđenja udaljili su nekoliko demonstranata, a snimci incidenta sa mobilnih telefona postali su viralni.

Iz tog događaja razvila se šira protestna inicijativa koja je za svoj simbol izabrala flaminga. Ekolozi strahuju da bi razvoj turizma na jugu Albanije mogao ugroziti kolonije ružičastih flaminga i drugih migratornih ptica. Njihovo stanište nalazi se upravo u laguni Narta, zaštićenom području u blizini Zvërneca.

Pokret „Flaminga“ optužuje vlasti za korupciju i traži proširenje zaštićenih područja, kraj favorizovanja velikih investitora i nove demokratske izbore.

Rama je u početku pokušavao da proteste ostavi po strani, poručujući demonstrantima da ne mogu jednostavno izaći na ulicu i smijeniti izabranu vladu.

Njegov argument bio je da građani moraju sačekati naredne izbore. Na parlamentarnim izborima u maju 2025. godine Rama i njegova Socijalistička partija osvojili su više od 52 odsto glasova, što je bila četvrta uzastopna izborna pobjeda socijalista.

Ipak, prema tekstu „FAZ-a“, upravo nakon dobijanja snažnog izbornog mandata Rama se suočio sa novim oblikom političkog pritiska.

Manje od dva mjeseca nakon početka protesta promijenio je retoriku. Umjesto oštrog odgovora demonstrantima, počeo je da govori o protestima kao znaku vitalnosti i stabilnosti albanske demokratije.

Istovremeno, pravi razliku između građana koji imaju legitimne zahtjeve i treba ih saslušati i onih za koje smatra da ih njegovi politički protivnici u zemlji i inostranstvu koriste za ostvarivanje političkih ciljeva.

„Paradoks uspjeha“

Na sastanku poslaničke grupe Socijalističke partije krajem jula Rama je predstavio novu strategiju vlade i govorio o dubokoj krizi povjerenja građana.

Govorio je o „paradoksu uspjeha“ – što se društvo više razvija i bogati, smatra Rama, to se manje fokusira na ono što je postignuto i što funkcioniše, a sve više na ono što nedostaje i što ne funkcioniše.

Siromašna društva, prema njegovom objašnjenju, tolerantnija su prema nedostacima jer dominira osjećaj da „moglo je biti i gore“. Albanija je, kako smatra Rama, izašla iz te faze i ušla u novu, u kojoj preovladava osjećaj da „moglo je biti i bolje“.

Zbog toga je, prema njegovim riječima, potreban „država koja brine“ – država koja sluša iskustva građana, poboljšava usluge i investicije i jača povjerenje u institucije.

Predstavnici „Pokreta flaminga“ odbacili su Ramino obraćanje kao retorički pokušaj da se pažnja skrene sa pitanja za koja smatraju da su suštinska – korupcije, nedostatka transparentnosti i ugrožavanja životne sredine.

Rama: „Ne osjećam se ugroženo“

Sam Rama, prema opisu „FAZ-a“, ne ostavlja utisak političara koji se osjeća ugroženo protestima.

U razgovoru u svojoj kancelariji u zgradi Vlade govori da ne smatra da se Albanija nalazi na prelomnoj tački, a još manje na ivici političkog sloma.

„Ali bez sumnje je ovo test povjerenja“, kaže Rama.

On pokušava, kako navodi, da čašu vidi istovremeno kao napola punu i napola praznu.

„Ako neko drugi vidi čašu napola praznu, to je u redu. On vidi manje onoga što smo postigli i traži više. A onaj ko vidi čašu napola punu vidi upravo ono što smo postigli.“

Rama kaže da je, u principu, pozitivno kada ljudi izlaze na ulice zbog biodiverziteta, zaštite životne sredine i drugih pitanja.

„Za mene je to izazov. Ali to je dobra stvar. Tokom čitavog mog političkog života stvari nikada nijesu zaista dobro funkcionisale kada nijesam bio izazvan. Obično sam bolji kada sam izazvan. Hoću li i ovog puta biti bolji? Nadam se. Ne znam. Vrijeme će pokazati. Budućnost će dokazati.“

Kušner, Sazan i investicije vrijedne više od četiri milijarde eura

Kada je riječ o investicijama u Zvërnecu i na ostrvu Sazan, Rama odbacuje tvrdnje da se Albanija „prodaje“.

Podsjeća da je prvi kontakt sa Džaredom Kušnerom i Ivankom Tramp u vezi sa mogućim investicijama ostvaren u vrijeme kada Donald Tramp još nije ponovo bio predsjednik SAD.

„Trampov život je tada oscilirao između zatvora i Bijele kuće“, navodi se Ramina izjava.

Albanski premijer insistira na tome da činjenica da promoviše strane direktne investicije, posebno u turizmu, ne znači da je postao Trampov „alat“.

Istovremeno, smatra da potencijalne investicije vrijedne više od četiri milijarde eura, koje su planirali Kušner i njegovi partneri, nijesu nešto što bi premijer mogao jednostavno da odbije ako smatra da je to u interesu zemlje.

Rama takođe insistira da Sazan i dalje ostaje u vlasništvu albanske države, dok konačan dogovor o razvoju bivše vojne zone, prema navodima iz teksta, još nije zaključen.

Protesti i turizam

Tekst „Frankfurter Allgemeine Zeitunga“ bavi se i mogućim uticajem protesta na turizam.

Protesti su u junu doveli do manjeg usporavanja rasta turističkog sektora, ali se taj efekat, prema tekstu, sada smatra prevaziđenim.

Albanija bi ove godine trebalo da zabilježi između 14 i 15 miliona posjetilaca, dok ih je prethodne godine bilo oko 12,5 miliona.

U središtu cijele priče tako ostaje pitanje kako Albanija pokušava da uskladi veliki investicioni i turistički razvoj sa zaštitom životne sredine, dok protesti „Revolucije flaminga“ insistiraju da se granice tog razvoja moraju jasnije definisati.