Stanovnici te zemlje su se posle sporazuma SAD i talibana i najavljenih mirovnih razgovora s avganistanskom vladom, nakratko ponadali mogućem okončanju 19-godišnjeg rata i boljoj budućnosti.
Kada je koronavirus počeo da se širi, mnogi Avganistanci su to poricali čak i pošto je izbila kriza u susjednom Iranu koji i dalje omogućava hiljadama ljudi da svakodnevno prelaze u Avganistan, uprkos zahtjevima da se zatvori granica, napisao je Njujork tajms.
Poricanje polako nestaje otkako su u zemlji potvrđena 22 slučaja. Testiranje je i dalje izuzetno ograničeno, ukazuje list, ističući da je do sada sprovedeno samo oko 250 testova – tako da se avganistanski zvaničnici plaše da je broj zaraženih mnogo veći.
Najviše zabrinjava činjenica da je Iran zanemario poziv avganistanske vlade da zatvori granične prelaze – čak 15.000 ljudi i dalje svakodnevno prelazi u Avganistan. U svim potvrđenim slučajevima koronavirusa u Avganistanu, riječ je o putnicima koji su se vratili iz Irana, tvrdi avganistansko ministarstvo zdravlja.
Prvi pozitivni slučaj zabilježen je u provinciji Herat, koja ima veliku granicu sa Iranom i glavna je ulazna tačka u Avganistan. Sada je šest drugih provincija takođe prijavilo slučajeve virusa, što, ukazuje list, izaziva bojazan da su se infekcije proširile po celoj zemlji.
Novi koronavirus se širi u Avganistanu u vrijeme rata i političke krize i mogao bi uništiti napore za početak direktnih razgovora avganistanske vlade i talibana, ukazuje Njujork tajms ističući da osiromašena i zemlja s mnogo unutrašnjih sukoba ostaje izuzetno ranjiva.
Budući da je Avganistan lebdio između mira i rata, i da je vlada paralizovana napetom borbom za političku moć, trebalo je neko vrijeme da koronavirus postane stvarnost za Avganistance među kojima su neki do skora vjerovali da je virus lažna vijest ili da će pogoditi samo “bezbožne zemlje”, napisao je Vašington post.
Avganistanski predsjednik Ašraf Gani u poslednje vrijeme preokupiran je drugim problemima. Prošlog mjeseca proglašen je pobjednikom septembarskih izbora, ali je njegov suparnik Abdulah Abdulah insistirao da je pravi pobjednik i tražio formiranje “paralelne” vlade.
U međuvremenu, talibanski lideri obustavili su planirane razgovore s Avganistancima o budućnosti zemlje dok Gani ne pristane na oslobađanje 5.000 pobunjenika koji su zatvoreni, dodaje Vašington post.
Posle preliminarnog mirovnog sporazuma SAD koji treba da dovede avganistansku vladu i talibane do dogovora za okončanje gotovo 19-godišnjeg rata i koji uključuje postepeno povlačenje američkih trupa u narednih 14 mjeseci, mnogo toga veoma brzo može poći po zlu, smatra Forin afers.
SAD i talibani složili su se da razmjeni zarobljenika treba da prethoditi pregovori avganistanske vlade i talibana, ali je Gani u početku je odustao od te opcije.
Razgovori nisu počeli 10. marta, kako je navedeno u američko-talibanskom sporazumu, ali je tog dana Gani pristao da pusti 1.500 talibana, u grupama od po 100 dnevno. Talibani su to odbili tvrdeći da se razgovori ne mogu da se nastave sve dok svih 5.000 zatvorenika ne bude pušteno.
Vlada je potom odlučila da odloži puštanje zatvorenika jer joj je potrebno dodatno vrijeme za popisa zarobljenika i osiguravanje da se oni neće vratiti u borbe.
Ako avganistanska vlada i talibani počnu ozbiljno da pregovaraju, nikako nije izvesno da će premostiti razlike prije nego što se američke trupe povuku, naročito jer je SAD i talibanima trebalo 10 godina da postignu preliminarni sporazum, a i to su uspjeli zaobilazeći mnoga ključna pitanja, smatra Forin afers.
Uslovi u Avganistanu ne deluju naročito pogodno za brzo okončanje sukoba. Neće biti mirovnih snaga UN ili drugih nepristrasnih trećih strana koje bi garantovale bezbjednost dok se dve strane razoružaju i demobilizuju.
Za postizanje sporazuma vjerovatno će biti potrebno više od 14 mjeseci, a još više za implementaciju, zaključuje Forin afers ističući da će za okončanje beskonačnog rata biti potreban dugotrajni mirovni proces, kao i određeni nivo američkog angažmana.
Preporučeno
Video