Video
“Nemamo novca da primimo toliki broj ljudi, koji nisu došli u BiH da tu ostanu, nego žele u Evropsku uniju. Zemlje EU su se do sada ponašale tako kako su se ponašale, vjerovatno i krivicom domaćih vlasti, jer niko nije imao hrabrosti u lice da im kaže: Nemojte nam držati lekcije o humanosti. Ako ste tako humani napravite centre kod sebe, a mi ćemo im omogućiti da, čim uđu u BiH, najčistijim vozovima i autobusima dođu do vas“, rekao je ministar bezbednosti BiH Fahrudin Radončić nakon sastanka s predstavnicima vlasti Republike Srpske u Banjaluci.
U trenutku dok se povećava broj migranata u Tuzli i Unsko-sanskom kantonu (USK), gdje ne postoji više kapaciteta za njihov prijem, traži se model za zatvaranje granica BiH prema Srbiji i Crnoj Gori.
Problem je nedostatak pripadnika Granične policije BiH, a broj koji nedostaje da bi granica mogla adekvatno da se „pokrije“ je oko hiljadu. Zbog toga je Ministarstvo unutrašnjih poslova RS spremno da pošalje još jedan broj policajaca na granicu.
BiH nije parking
„Oko sto naših policajaca nalazi se zajedno sa Graničnom policijom na zaštiti granice. RS je spremna da izdvoji još deo policajaca, ali za to moramo da pronađemo sredstva. Ako dođe do određene eskalacije, svi kapaciteti će biti stavljeni u službu zaštite građana, a svi migranti stavljeni pod kontrolu“, kaže ministar unutrašnjih poslova RS Dragan Lukač.
On navodi da je potreban novi stav EU: „Zadnjih dana sve izjave nekih čelnika EU pokazuju da je završena politika otvorenih vrata za migrante koji dolaze prema EU“.
Međutim, Republika Srpska je blokirala odluku kojom se daje saglasnost za raspoređivanje snaga Fronteksa na granici Hrvatske i BiH, smatrajući da bi se na taj način štitila samo spoljna granica EU, što nije prihvatljivo.
„Ne želimo da budemo parking za migrante, gdje neće moći da se kreću i gdje neće biti izlaza iz BiH“, kaže Lukač.
Nijedan kanton u BiH više ne želi migrante, poručuje Radončić, a problem je svakako najveći u Tuzli gdje se trenutno nalazi nekoliko stotina migranata i gdje su volonteri odustali od pomoći. Prepušteni su sami sebi, na nekoliko lokacija u gradu, a gradske vlasti davno su se ogradili od te problematike navodeći da teret treba da preuzme država.
Humanitarna katastrofa
„Dvije godine traje ignorisanje od svih nivoa vlasti. Tuzlanski volonteri odlučili su da prekinu svoj rad, jer ne možemo to više da izdržimo zbog priliva migrnata. U jednom danu ih dođe oko 150, a mi nemamo kapacitet da im pomognemo“, kaže volonter Senad Pirić koji već dvije godine pomaže migrantima u Tuzli. On navodi da će nevladine organizacije i dalje da isporučuju migrantima hranu kao i do sada. Još jedan razlog za odustajanje je, kaže, pojačan govor mržnje.
„Mi ovde imamo strahovita vrijeđanja građana Tuzle. Ne postoje toaleti i migranti vrše nuždu u okolini zgrada što izaziva i revolt tih ljudi prema nama, umesto da se obrate gradskoj upravi i organima koji su nadležni. Bojim se da će to tek da eskalira, jer imamo najave da će ih na hiljade doći ovom rutom u narednih mesec dana, a mi nemamo mogućnost to da kontrolišemo“, kaže Senad.
Situacija je slična i u Unsko-sanskom kantonu. Prije dva dana grupa od oko 200 migranata pokušala je nasilno da uđe u prihvatni kamp „Bira“, što je policija spriječila. Uhapšeno je nekoliko osoba starosti između 19 i 22 godine. Na teritoriju USK svaki dan dolazi preko stotinu migranata, a smještajni kapaciteti u privremenim prihvatnim centrima odavno su nadmašeni. Trenutno je u tom kantonu oko pet hiljada migranata od kojih je oko tri i po hiljade smješteno u centrima u Bihaću, Velikoj Kladuši i Cazinu. Ministar unutrašnjih poslova USK Nermin Kljajić potvrdio je za DW da se razmatra otvaranje novog šatorskog naselja, po uzoru na Vučjak.
Novo šatorsko naselje
„Da, u toj meri možemo da očekujemo drugi Vučjak, jer imamo problem smještajih kapaciteta. Zamolili smo i kroz Operativnu grupu na nivou BiH da otvore nove centre, ali nema volje. Tako da već razmišljamo o novom šatorskom naselju. O lokaciji ćemo odlučiti naknadno“, rekao je Kljajić.
Preporučeno
Inače, privremeni kamp Vučjak nadomak Bihaća zatvoren je krajem prošle godine nakon ogromnog pritiska međunarodnih zvaničnika, a s obzirom na katastrofalne uslove koji su postojali u kampu. Mjesecima su bili bez vode i struje, ali i osnovnih uslova za život. Zvaničan stav međunarodnih predstavnika bio je da pozdravljaju zatvaranje kampa, te da je to rezultat saradnje svih nivoa vlasti. Međutim, činjenica da je bilo potrebno šest mjeseci da se nekolio stotina migranta prebaci u postojeće centre oko Sarajeva, dovoljno govori o saradnji, kao i uostalom i činjenica da ni sada nema sluha za saradnju zbog sve većeg priliva migranata, posebno u USK.
