Video
Ovo, međutim, nije bio običan primjer proždrljive crne rupe. Bio je to jedan od samo četiri primjera, prvi od 2011. godine, crne rupe u trenutku kada gutajući zvijezdu u prolazu nastaju svjetleći mlazovi visokoenergetskih čestica u suprotnim smjerovima u svemiru, kažu naučnici.
Bio je to i najudaljeniji i najsjajniji takav događaj, do sada zabilježen.
Astronomi su opisali događaj u studijama objavljenim u srijedu u časopisima Nature i Nature Astronomy.
Čini se da je krivac supermasivna crna rupa, za koju se vjeruje da je stotinama miliona puta veća od mase našeg Sunca, koja se nalazi otprilike 8,5 milijardi svjetlosnih godina od Zemlje. Svjetlosna godina je udaljenost koju svjetlost pređe u godini.
„Mislimo da je zvijezda bila slična našem Suncu, možda masivnija, ali uobičajene vrste“, rekao je astronom Igor Andreoni sa Univerziteta Merilend i Centra NASA za svemirske letove Goddard, glavni autor jedne od studija.
Događaj je otkriven u februaru astronomskim istraživanjem Zwicky Transient Facility, pomoću kamere spojene na teleskop u opservatoriji Palomar u Kaliforniji.
Udaljenost je izračunata uz pomoć vrlo velikog teleskopa Evropske južne opservatorije u Čileu.
„Kada se zvijezda opasno približi crnoj rupi – bez brige, to se neće dogoditi Suncu, nasilno je rastražu gravitacione plimne sile crne rupe, slično kao što je učinak Mjeseca na plimu na Zemlji, ali s većom snagom“, rekao je Majkl Koflin, astronom sa Univerziteta Minesota i koautor studije.
„Tada se djelovi zvijezde zarobe u disk koji se brzo okreće oko crne rupe. Konačno, crna rupa proguta ono što je ostalo od propale zvijezde u disku. U nekim vrlo rijetkim slučajevima, za koje smo procijenili da su 100 puta rjeđi, snažni mlazovi materijala lansiraju se u suprotnim smjerovima kada dođe do plimnog poremećaja“, dodao je Koflin.
Andreoni i Koflin su rekli da se crna rupa vjerovatno vrti brzo, što bi moglo da pomogne da se objasni zašto su dva snažna mlaza lansirana u svemir gotovo brzinom svjetlosti.
Astronom sa Tehnološkog instituta Masačusets, Diraj Pašam, glavni autor druge studije, rekao je da su naučnici uspjeli da posmatraju događaj gotovo od početka – unutar nedjelju dana nakon što je crna rupa počela da guta zvijezdu osuđenu na propast.
Dok naučnici otkrivaju plimne poremećaje otprilike dvaput mjesečno, oni koji proizvode mlazove veoma su rijetki.
Čini se da je jedan od mlazova koji izvire iz ove crne rupe usmjeren prema Zemlji, zbog čega se čini svjetlijim nego da ide u drugom smjeru – učinak koji se naziva Doplerov efekat, koji je sličan pojačanom zvuku policijske sirene u prolazu.
Vjeruje se da se supermasivna crna rupa nalazi u središtu galaksije – baš kao što Mliječni put i većina galaksija imaju jednu takvu u svojim središtima.
Ali, događaj plimnog poremećaja bio je toliko svjetlosno intenzivan da je zaklonio svjetlost zvijezda galaksije.
Preporučeno
„Na svom vrhuncu izvor se činio svjetlijim od 1000 biliona sunaca“, rekao je Pašam.
