Ovakvi naleti svjetlosti i energije mogu da budu rezultat interakcije magnetnih polja ili izbačaja zagrejanog gasa koji okružuje crne rupe.
Naleti svjetlosti pomažu istraživačima da shvate unutrašnjost crnih rupa, navodi ABC.Ovu pojavu je 2018. snimila kamera Opservatorije Palomar u Kaliforniji, a snimljena svjetlost je sijala najsnažnijim intenzitetom oko tri mjeseca, da bi potom počela da slabi.
To se najvjerovatnije dogodilo zato što se neka velika zvijezda suviše približila crnoj rupi i razbijena je na fragmente.
,,U početku nismo mogli da vjerujemo u cifre koje su pokazivale intenzitet energije”, kazao je autor studije Metju Grejem sa Instituta za tehnologiju u Kaliforniji.
Rezultati istraživanja objavljeni su danas u časopisu Nature Astronomy.
Nalet svjetlosti potiče iz supermasivne crne rupe udaljene 10 milijardi svjetlosnih godina, po čemu je do sada najudaljeniji koji je snimljen.
Svjetlost potiče iz doba kada je univerzum bio relativno mlad, a jedna svjetlosna godina jednaka je distanci od 9,7 triliona kilometara.
Proučavanje ovakvih pojava pomaže istraživačima da bolje razumiju zvjezdano okruženje oko supermasivnih crnih rupa.
Preporučeno
Skoro svaka velika galaksija, uključujući naš Mlečni put, ima u svom središtu supermasivnu crnu rupu, ali naučnici još uvijek nisu sigurni kako se one formiraju, navodi ABC News.
















