Video
“Ovakvi napadi ne samo da uništavaju živote civila, već namjerno testiraju granice strpljenja i odbrambene gotovosti susjednih država i cjelokupne evropske bezbjednosti”, upozorava se u jednoj od najnovijih analiza agencije AP.
Istovremeno, postoji bojazan da bi „nakon što je 2022. godine pomogla rusku invaziju na Ukrajinu u punom obimu, Bjelorusija mogla da odigra novu ulogu u ovom ratu’’, navodi DW.
Dodatnu zabrinutost izazivaju zajedničke vojne vežbe Rusije i Bjelorusije, kao i raspoređivanje ruskog taktičkog nuklearnog naoružanja na teritoriji Bjelorusije. Agencije Rojters i AP navode da su Minsk i Moskva sredinom maja održali zajedničke nuklearne vježbe, dok Rusija već raspoređuje nuklearno sposobne sisteme i municiju u Bjelorusiji, prenosi Demostat.
Ministarstvo odbrane Bjelorusije tada je zvanično saopštilo da su zajedničke vježbe sa Rusijom obuhvatale uvježbavanje dopremanja nuklearnog oružja i procedura za njegovu upotrebu. Prema zvaničnom saopštenju Ministarstva odbrane Rusije tokom vježbe uvježbavani su dopremanje nuklearne municije i postupci pripreme za upotrebu nuklearnog oružja raspoređenog u Bjelorusiji. I Putin i Lukašenko tvrdili su da je raspoređivanje nuklearnog naoružanja u Bjelorusiji odgovor na, kako navode, prijetnje sa Zapada.
Putin je prošle godine taj potez posebno povezao sa odlukom britanske vlade da Ukrajini isporuči protivoklopne granate sa osiromašenim uranijumom. Sigurno je da bi raspoređivanje taktičkog nuklearnog naoružanja u Bjelorusiji, koja sa Ukrajinom dijeli granicu dugu 1.084 kilometra, omogućilo ruskim avionima i raketama da lakše i brže dosegnu potencijalne ciljeve u Ukrajini, ukoliko Moskva odluči da ih upotrijebi. Time su dodatno proširene i ruske mogućnosti za gađanje više NATO saveznika u istočnoj i centralnoj Evropi.
Ovakva upozorenja ranije su iznosili i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i zvaničnici u Kijevu, navodeći da Rusija pokušava da Bjelorusiju dublje uključi u rat, o čemu je agencija Rojters takođe pisala sredinom maja ove godine. Ukrajinski predsjednik, Volodimir Zelenski, tada je kazao da Rusija razmatra planove za napad na sjever Ukrajine ili neku od NATO zemalja sa teritorije Bjelorusije, ali i da Ukrajina ima saznanja o dodatnim kontaktima između Rusije i bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka, kojima Moskva pokušava da ga ubijedi da se priključi „novim ruskim agresivnim operacijama“.
Predsjednik Zelenski je i sredinom aprila ove godine saopštio da Ukrajina smatra da Rusija vrši pripreme koje ukazuju na to da će ponovo pokušati da uključi svog saveznika Bjelorusiju u rat koji već četiri godine vodi protiv Ukrajine. Zelenski je ovu izjavu, objavljenu na aplikaciji Telegram, dao kao odgovor na obavještajni izvještaj koji je, prema njegovim riječima, podnio vrhovni komandant ukrajinske vojske Oleksandr Sirski. Jedna od najnovijih analiza Instituta za studije rata (Institute for the Study of War) navodi da vježbe sa ruskim nuklearnim naoružanjem raspoređenim na teritoriji Bjelorusije ukazuju na stepen do kojeg je Rusija faktički stavila Bjelorusiju pod svoju kontrolu.
Bjeloruski ustav je ranije predviđao da je Bjelorusija država bez nuklearnog naoružanja, ali je zemlja 2022. godine izmijenila ustav i odustala od neutralnog i nenuklearnog statusa, najvjerovatnije pod pritiskom Kremlja i usljed njegovog uticaja na donošenje odluka u Minsku. Ove vježbe odražavaju dalje slabljenje bjeloruskog suvereniteta i rastuću sposobnost Rusije da koristi Bjelorusiju kao odskočnu platformu za sopstvene vojne ciljeve – smatraju iz ovog Instituta.
Ni u ovom kontekstu ne treba zaboraviti da NATO direktno navodi podršku pravu Ukrajine na samoodbranu u skladu sa članom 51 Povelje Ujedinjenih nacija – „NATO čvrsto i nepokolebljivo stoji uz vladu i narod Ukrajine u herojskoj odbrani njihove države, njihove teritorije i naših zajedničkih vrijednosti. Alijansa u potpunosti podržava neotuđivo pravo Ukrajine na samoodbranu, garantovano članom 51 Povelje Ujedinjenih nacija.“
Srećko Đukić, bivši ambasador Srbije u Bjelorusiji, kao i profesor ekonomije i član Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji sve ovo vidi kao dio jednog šireg plana, od ranije poznatog, koji režira Kremlj, budući da mu stanje stvari na frontu uopšte ne ide na ruku, a rat se vratio kući, tamo odakle je lansiran. Đukić objašnjava da Ukrajinci dnevno gađaju rafinerije, vojne fabrike, pristaništa, lance snabdijevanja i koridore za opskrbu fronta.
“Putin otvoreno prijeti otvaranjem sjevernog fronta i napadom na Kijev, kako je i započeo agresiju na Ukrajinu 24. februara 2022. Međutim, uprkos obećanjima Lukašenka, on jednostavno Putinu ne može da protivurječi javno, Lukašenko nema armiju za tako nešto. Njeno brojno stanje je do 60.000 ljudi, a treba držati vojsku na još dvije „neprijateljske strane”, prema Poljskoj i Litvaniji, pri čemu je naročito osjetljiv Suvalkski koridor prema Kalinjingradu.
Ispada da bi Rusi morali da šalju vojsku u Bjelorusiju, a sami imaju problema na ukrajinskom frontu”, naglašava bivši ambasador Srbije u Bjelorusiji. Đukić dodaje i da je „druga stvar ako se Putin odluči za masovnu mobilizaciju, koja jedino može da nešto znači u spasavanju ruskog obraza u ratu koji gubi, po ocjeni mnogih u svijetu; ali to je onda jedna druga „priča” i jedna druga matematika, koliko to košta, gdje naći pare, kako ubijediti javnost da ostane mirna, i tako dalje…’’, dodaje se.
Sa druge strane, Oleksandr Levčenko, spoljnopolitički analitičar, ambasador i diplomata, za Demostat kaže da je bjeloruski lider izjavio da neće napasti nikoga, već navodno samo u slučaju agresije na Bjelorusiju, te da nijedan od bjeloruskih susjeda – Letonija, Litvanija, Poljska i Ukrajina – nikada nije planirao napad na Bjelorusiju, i da predsjednik Lukašenko to veoma dobro zna. On dalje navodi da je, ipak, očigledno da može djelovati poput staljinističkog SSSR-a 1939. godine.
“Tada je Moskva tvrdila da je navodno mala Finska napala Sovjetski Savez, zbog čega je Crvena armija navodno započela odbrambene borbe, dok je u stvarnosti riječ bila o ofanzivi duboko na finskoj teritoriji. Tokom navodnog napada finske vojske na sovjetsku, finska armija bila je 50 puta manja. Međutim, to uopšte nije zabrinjavalo Kremlj, koji je plasirao veliku laž u sovjetske medije i davao nespretna objašnjenja svoje agresije čitavom svijetu”, objašnjava Levčenko za Demostat.
Prema njegovim riječima, prije nekoliko dana je visoki predstavnik Minska tokom sastanka sekretara savjeta bezbjednosti Organizacija Ugovora o kolektivnoj bezbjednosti, čije su članice Rusija, Bjelorusija, kao i Kazahstan, Kirgistan i Tadžikistan, izjavio da ukrajinski dronovi navodno stalno napadaju bjelorusku pograničnu infrastrukturu.
Pri tome je zaboravio da pomene da je Minsk davao Kijevu desetine uvjeravanja početkom 2022. godine da teritorija Bjelorusije neće biti korišćena za napad ruskih snaga na Ukrajinu; međutim, ispostavilo se da je to bila otvorena laž. Jasno je da i sada Minsk manipuliše. Ukrajini apsolutno nije potrebno da započinje zaoštravanje situacije. Ali dolazi do podizanja tenzija sa bjeloruske strane’’, zaključuje Levčenko.
Preporučeno
Jedno je izvjesno – dalji razvoj situacije zavisiće od odnosa Moskve i Minska, ali i od spremnosti Zapada da nastavi vojnu i političku podršku Ukrajini. Nesumnjivo je i da bi svaki pokušaj otvaranja novog fronta mogao da dovede do dodatne eskalacije rata i ozbiljnih posljedica po evropsku bezbjednost.
