POBJEDA: Gradovi u Srbiji postali su ovih dana bojna polja. Vučić je dobio dva upozorenja iz EU, imaju li ona snagu da utiču na režim u Srbiji?

ĐUKIĆ: EU, sve njene institucije, „od vrha do dna“, kolektivne i personalne, članice Unije, perfektno znaju što se svakog trenutka dešava u Srbiji. U to ne treba sumnjati. Ni Srbija ni vlast u Srbiji nijesu im nepoznanice. Naprotiv. Mnogo bolje znaju nego što mislimo. Stalno imaju komunikaciju sa Beogradom. Ništa im nije nepoznato ni što se dešava ovih dana i mjeseci na „bojnom polju“, u što su se zaista pretvorili gradovi i ulice širom Srbije. Brisel vidi žestoke obračune policije, koja se, ne birajući sredstva, obračunava sa demonstrantima, a oni samo traže svoja prava. Dobro je znana srpska osiona vlast, korupcija, krađa izbora, medijske „slobode“, koje vlast krije kao zmija noge. Zato čude sporadična upozorenja iz EU na račun srpske vlasti, kao „zabrinuti smo“ i tome slično. To ne pomaže u prevazilaženju jedne od najdubljih kriza srpskog društva. Zato rejting EU pada i gubi povjerenje kod naših građana. Oni očekuju da Evropska komisija kaže – popu pop, a bobu bob. To se ne dešava.

Dokle će EU ćutati? Zar nijesu dovoljne činjenice – krvavi sukobi na srpskim ulicama, premlaćena omladina, pa i djeca, otpuštena policija u primjeni sile, zarobljeni mediji, selektivna pravda. Izdaleka se vidi da se Srbija udaljava od evropskih vrijednosti, evropskog puta, da režim ništa ne čini za napredak zemlje ka članstvu u EU, dovoljan mu je novac koji otuda dotiče. Ne treba sumnjati, Brisel ima dovoljno snage i načina da djeluje na stanje u Srbiji. Ako je neko iz međunarodne zajednice pozvan da joj pomogne u ovim ni malo lakim vremenima, onda je to EU, kao politički medijator i nezamjenljivi ekonomsko-finansijski i investicioni oslonac.

Aktuelna kriza u Srbiji ide u susret godišnjici. Društvo je kao nikada polarizovalo, jaz je postao nepremostiv. Društveni i studentski pokret traži izlaz iz krize demokratskim putem, izborima. Međunarodni faktori, EU prije svega, ćute. Vlast u zemlji odbija osnovni demokratski institut, izbore, kojima je često pribjegavala. Ona prosto tjera „srpski inat“, nadmeće se sama sa sobom. Za nju je to sve „obojena revolucija“ „direktno inspirisana i podržana iz inostranstva“, politički i finansijski protiv same države, ne navodeći nijedan validan dokaz: koje je to inostranstvo (čas Zapad, čas Istok), koje su to države, koje su to obavještajne službe i pare?

Vlast se prosto vrti u začaranom krugu iz kojeg ne zna da nađe izlaz, robuje sopstvenoj megalomaniji, nepogrešivosti, aroganciji, ne vidi i neće da čuje koliko je potrošena, iscijeđena, nesposobna, koliko je izgradila „nadstrešnica“ širom zemlje. Žrtvuje sve radi svoje „istorijske misije“, a Srbija sve dublje tone u krizu sa nesagledivim posljedicama za njen status. Nema kapacitet da uspostavi ni najmanje mostove komunikacije u srpskom društvu, sa drugim, opozcionim, djelom društvenog bića, ništa manjim od onog koji navodno podržava aktuelni srpski režim. Optužuje, derogira političkog protivnika, satanizuje, ruši sve mostove, pa „nudi ruku saradnje“ po principu – ili se pokloni ili se pokori!

POBJEDA: Kao iskusni diplomata, što biste rekli – da li vlast kontroliše situaciju u Srbiji?

ĐUKIĆ: Upravo je to ključna intriga, ko kontroliše situaciju u Srbiji? Vlast živi u dubokoj zabludi i ne shvata da su se u društvenom biću desile duboke i nepovratne promjene. Ona misli da stvari vrati u prethodno stanje, kao da se ništa nije dešavalo prethodnih godina i mjeseci, kao da nije stasala nova društvena i politička klasa za koju su apsolutno prevaziđeni političari i politike devedesetih godina na vlasti još u Srbiji. Vlast ne shvata koliko su duboki korijeni korupcije, koji je oličavaju, da je ona u samoj vlasti, na najvišim novoima, ne samo „tamo na „lokalu“, gdje vlast „trenira strogoću“, masovno hapsi „sitne ribe pljuckavice“ (što ne znači da ne treba da su i oni pod udarom zakona), simulirajući pravu borbu protiv korupcije. Glava te hidre je u glavnom gradu. Zar vlast kontroliše situaciju u zemlji u interesu građana, dok nezadovoljstvo naroda raste kao na kvascu? Narod je ogorčen jer mu je vlast ukrala državu, društvo, pare, podijelila narod na „naš“ i „njihov“, onaj ko ne podržava vlast, on je „protiv države“ („država to sam ja“).

POBJEDA: Može li se opozicija ujediniti i zašto su joj dosadašnje akcije slabe?

ĐUKIĆ: Mnogo je slabosti u opozicionim redovima, a vlast ih redovno prevodi žedne preko vode. Jedan od najvećih političkih problema jeste upravo nepostojanje jake opozicije, tačnije opozicione političke platforme, koja bi opoziciju ujedinjavala u borbi za vlast. Onda nije bitno koliko je opozicionih partija i lidera, ako postoji osmišljena opoziciona politika koja može okupiti sve ili najveći dio.

Uz sve to, srpska opozicija se našla u potpuno novoj situaciji na koju nema odgovora. Upravo je zbog njene nesposobnosti da artikuliše alternativnu politiku vlasti, iznikla jedna nova opozicija na osnovama integralnog studentskog protesta, koji je prerastao u opštedruštveni pokret. Opozicija se u tim događajima najblaže rečeno „nije snašla“, ostala je na repu događaja, nije umjela do pronađe načine saradnje i komunikacije sa protestom. Zato je pitanje za opoziciju može li ona uopšte opstati na srpskoj političkoj sceni u vremenu dubokih društvenih političkih promjena u Srbiji i rađanja jednog potpuno novog omasovljenog opozicionog pokreta.

Pozivati ponovo na „srpski integralizam“ opasno igranje sa sudbinom srpskog naroda

POBJEDA: Srpski integralizam je novo ime za „srpski svet“. Lansirao ga je prof. Milo Lompar. Kako Vam se čini ta ideja da će i buduća vlast možda nastaviti da djeluje na Srbe u regionu?

ĐUKIĆ: Srpskoj politici, političarima i intelektualcima svojstveno je da recikliraju preživjele i potrošene pojmove poput pomenutog „integralizma“ prisutnog naročito s kraja XIX i početka XX veka. Kao istaknuti predstavnici uzimaju se Stojan Novaković i Nikola Pašić. Nama su potrebne nove ideje i novi modeli. Istorijska je činjenica da su svi Srbi i drugi narodi živjeli u jednoj državi, u Jugoslaviji. Pridošle generacije političara u Srbiji u prelomnim vremenima nijesu znale, a vidimo ni htjele, da očuvaju tu integralnu državu na demokratski način.

Pozivati ponovo na teritorijalni integralizam, što još otvorenije zastupaju nosioci ideje „srpskog sveta“, nije samo štetno nego i opasno igranje sa sudbinom srpskog naroda bilo gdje da on živi u regionu. Može neko nazive nacionalističke politike mijenjati svaki dan, suština ostaje ista, nepromijenjena, ona koja je razbila SFRJ, izazvala ratove, a gdje je ona „cvjetala“ Srba više nema. Kada neko nudi „srpski integralizam“, „srpski svet“, po uzoru na neke druge „svetove“ koji ratuju, neka pogleda demografsku sliku SFRJ i Srba u njoj prije nego što ju je nacionalizam razbio i spalio, i danas. Problem nacionalizma problem je sopstvenog „političkog dvorišta“, sopstvene kuće, nacionalne i državne politike.

Preporučeno

CRNA GORA među tri zemlje Balkana koje su povećale broj stanovnika od 1990. godine

POŽAR U SPECIJALNOJ BOLNICI DOBROTA: Zaposleni brzom reakcijom spriječili teže posljedice

(FOTO) GRAHOVO: Potraga za Ljubom Milovićem – zapečaćeni restoran i hotel, oduzeta tri luksuzna vozila

Peta godišnjica Belvedera – Sa Cetinja poručeno: Ujedinimo se, previše smo se osvrtali na razlike među nama

KUNC ZA STANDARD: Crnu Goru čeka veliki investicioni ciklus, članstvo u EU može donijeti suštinske ekonomske promjene

Policija: Na skupu „Cetinje pamti“ prikazan SNIMAK MEĐUNARODNO TRAŽENOG Kaluđerovića, dva drona neovlašćeno nadlijetala

Mislim, a htio bih i da sam uvjeren, da buduća vlast neće nastaviti da djeluje na Srbe u regionu poput sadašnje vlasti („srpski svet“). Pogrešan zaključak se o tome izvlači što nije izražena politička diferencijacija društvenog i studentskog pokreta, koji na jedan novi način artikuliše svoje politike.