Dva scenarija: Šta ako koronavirus ne bude zaustavljen na vrijeme

Prvi scenario: Svijet strogim mjerama uspijeva da zaustavi virus

Prema prvom scenariju, širenje bi moglo da bude zaustavljeno ograničenjima putovanja, ranim dijagnostifikovanjem i izolacijama da bi se potom patogen iskorijenio, kao što je zaustavljen i iskorijenjen SARS 2004.

Takvu mogućnost predstavio je prošli četvrtak za STAT Mike Rajan, čelnik Hitnog programa Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

“Sve dok zadržavanje virusa ne postane nemoguće, trebamo nastaviti pokušavati“, rekao je Rajan pohvalivši velike napore koje je u zadržavanje širenja epidemije uložila Kina, čime je ostatku svijeta kupila vrijeme.

“Moramo zahvaliti Kini na toj prilici. To ipak ne znači da bolest neće potpuno izmaći kontroli kineskih vlasti ili drugih zemalja koje je pokušavaju zaustaviti. No imamo dovoljno dokaza koji sugerišu da se virus još može zaustaviti“, rekao je Rajan.

Jesu li kineske vlasti pogriješile?

Pohvalne poruke koje su čelni ljudi SZO posljednjih dana uputili Kini pokazuju da su mjere izolacije i ograničavanja kretanja u presudnom trenutku – tokom razdoblja u kojem Kinezi obilježavaju svoju Novu godinu i puno putuju – urodili plodom. One idu kontra raznih kritičara koji su stroge mjere osudili kao neopravdano kršenje ljudskih prava.

No postoje i određene kritike prema kojima kineski funkcioneri na samom početku izbijanja epidemije nisu postupali kako treba.

Na primjer, državni mediji početkom godine nisu posvećivali ni približno dovoljno prostora i važnosti infekcijama virusom. Vlasti su takođe optužene da su u početku umanjivale razmjere opasnosti koju predstavlja koronavirus te da su prve slučajeve čak pokušavale da prikriju.

Na primjer, jedan ljekar iz Vuhana otkrio je da je krajem 2019. pokušao da upozori svoje kolege, no policija mu je ubrzo zaprijetila zatraživši da prekine svoje “ilegalne aktivnosti”.

Drugi scenario: Virus postaje raširena sezonska bolest

Mnogi stručnjaci danas smatraju da prva opcija – zaustavljanje virusa – postaje sve manje vjerovatna, odnosno da je mnogo vjerovatniji drugi scenario. Prema njemu će virus 2019-nCoV postati još jedan u nizu virusa koji iz godine u godinu cirkuliraju svijetom poput gripe ili prehlada uzrokovanih drugim koronavirusima.

“Nezavisna, samoodrživa žarišta u većim gradovima svijeta mogla bi da postanu neizbježna zbog značajnog broja slučajeva prenosa bez simptoma“, objavili su nedavno u svom radu u časopisu Lancet naučnici sa Univerziteta u Hongkongu.

Mnogi se pitaju kako će izgledati život ako se ostvari ovaj drugi scenario. Stručnjaci tu vide dva moguća ishoda.

Prvi ishod: Virus postaje poput sezonskog gripa

Prvi ishod, koji je manje optimističan, ali je vjerovatniji, podrazumijevao bi da virus 2019-nCoV postane nalik na sezonski grip i prehlade. Virusi koji se prenose među ljudima uglavnom ne vole vlagu i visoke temperature. Zbog toga su manje u opticaju tiokom ljetnjih mjeseci, a mnogo više tokom zimskih. Ako se 2019-nCoV bude ponašao na sličan način, onda će posustati već tokom ovog ljeta. No to ne znači da će potpuno nestati. On bi mogao da prođe fazu pandemije da bi konačno postao respiratorna bolest, koja će iz sezone u sezonu uzrokovati upale pluća.

Pritom treba imati na umu neka važna svojstva novog koronavirusa. Prije svega, očito je da, za razliku od običnih prehlada, 2019-nCoV zahvata donje djelove disajnog sistema.

Stručnjaci takođe procjenjuju da uzrokuje nešto teže simptome od virusa sezonske gripe koji su posljednjih godina u opticaju. Na to ukazuje i trenutni broj potvrđenih smrtnih slučajeva u odnosu na broj potvrđeno zaraženih, što se službeno naziva case fatality ratio (CFR). On je procijenjen na oko 2,5 odsto, što je značajno više od sezonskog gripa kod koje je CFR ispod 0,1o odsto (trenutno je od sezonskog gripa 0,05 odsto), ali je s druge strane mnogo manje nego kod SARS-a kod kojeg je bio oko 11 odsto. Ipak, za očekivati je da bi CFR novog virusa s vremenom mogao pasti.

Ovde je važno istaći da nije moguće pouzdano utvrditi koliko ljudi tačno oboli i koliko umre od posljedica infekcije virusom.

Brojni slučajevi oboljenja prolaze s blagim simptomima i bez prijavljivanja.

No istovremeno se mnoge smrti ne bilježe kao posljedice gripa jer su oboljeli umrli od nekih drugih komorbiditeta koje je grip pogoršao.

Neka ideja o ukupnim brojkama u slučaju sezonskog gripa dobija se kada sezone završe tako što se utvrdi razlika između uobičajenih brojeva smrtnosti i smrtnosti tokom sezone gripa.

Upoređivanje broja potvrđenih smrti trenutno u Kini – kada bolest još nije postala pandemija i proširila se svijetom i u samo mjesec dana od početka širenja – s procjenama koje pokazuju da grip godišnje u svijetu odnese više od 500.000 života potpuno je pogrešno. To je miješanje krušaka i jabuka.

Konačan broj žrtava zavisiće od više činilaca, među ostalim, o zaraznosti virusa koja se izražava brojem R0 koji pokazuje koliko jedna bolesna osoba u prosjeku zarazi zdravih osoba.

R0 novog koronavirusa nedavno je u studiji objavljenoj u časopisu New England Journal of Medicine procijenjen na 2,2. To je nešto manje nego kod SARS-a u njegovoj ranoj fazi širenja, no značajno više nego u kasnijoj u aprilu 2003., kada je pao na 0,4.

Pritom treba znati da se virus širi kada je R0 veći od 1, a posustaje kada je manji od 1.

S padom R0, SARS je konačno bio zaustavljen.

R0 ovisi o brojnim činiocima, među ostalim, o vremenskim uslovima koji odgovaraju virusu, o gustoći naseljenosti i bliskim kontaktima populacije u kojoj se širi, te o kvalitetu otkrivanja i mjerama izolacije. To, pak, znači da bi on i dalje mogao da nastavi da pada.

R0 za sezonsku gripu koja se trenutno širi na sjevernoj hemisferi je 1,3. No budući da je vrlo raširena, ona je s relativno malom smrtnošću od 0,05 odsto i s malim R0 od 1,3, prema procenama Centers for Disease Control and Preventiona (CDC), samo u SAD-u i samo u ovoj sezoni uzrokovala 19 milona bolesti, 180.000 hospitalizacija te oko 10.000 smrti.

Velika nepoznanica

Što će uzrokovati novi koronavirus ako postane pandemski i nakon toga sezonski, za sada je velika nepoznanica.

Jedan od važnih činilaca u razvoju stvari biće i brzina kojom će virus mutirati. Poznato je da virusi koji sadrže RNK imaju značajno veću sposobnost mutacije od onih koji sadrže DNK.

Kineski naučnici objavili su nedavno u časopisu National Science Review kako su otkrili da je virus iznenađujuće brzo mutirao unutar samo jedne porodice. Naravno, to ne znači da su sve te mutacije ili bilo koja od njih virus učinile opasnijim.

Za očekivati je da će on mutirati tako da se uspješnije razmnožava, što pak znači da će vjerovatno postajati manje opasan i smrtonosan jer mrtvi i bolesni ljudi nisu najbolji prenosnici virusa.

Broj žrtava sezonskog širenja koronavirusa takođe će zavisiti o imunitetu koji će se stecati prirodno ili vakcinisanjem kada vakcina bude razvijena.

Imunitet koji se stiče na četiri druga ljudska koronavirusa trajniji je od imuniteta na viruse gripe, međutim, nije trajan. To znači da se osoba koja je preboljela infekciju nekim koronavirusom u djetinjstvu ponovno može zaraziti kasnije u životu.

No takve kasnije infekcije uglavnom imaju slabije posljedice. Za očekivati je da će posljedice kasnijih talasa širenja koronavirusa biti manje nego ovog prvog talasa zato što će u kasnijim širenjima velik broj ljudi već imati razvijen imunitet. No to će zavisiti od toga koliko će ljudi biti zaraženo i preboljeti infekciju u ovom prvom talasu.

Drugi ishod: Virus postaje samo još jedan koronavirus

U drugom optimističnijem, ali manje vjerojatnom ishodu koronavirus bi se mogao pridružiti skupini od četiri postojeća koronavirusa koji redovno cirkuliraju u svijetu tokom hladnije sezone i uzrokuju obične prehlade. Neki od njih kod nekih neotpornijih osoba takođe mogu uzrokovati upale pluća, pa i smrt, no ne naročito često.

Dva od ta četiri, koronavirusi OC43 i 229E, otkriveni su 1960-ih, no oni su vjekovima cirkulisali među šišmišima i kravama.

Druga dva, HKU1 i NL63, otkrivena su nakon izbijanja SARS-a. Ova četiri virusa zajedno odgovorna su za oko 25% svih prehlada.

Prva dva, OC43 i 229E su rašireniji, naročito kod osoba sa slabijim imunitetom – kod djece i starijih. Istraživanja tih dva virusa sprovedena u Ročesteru u SAD-u od 1999. do 2003. pokazala su da njihova zaraznost nepredvidljivo raste i pada, slično kao kod sezonskog gripa, te da oni mogu uzrokovati različite posljedice od asimptomatskih, preko blagih do ozbiljnih bolesti.

Od 96 bolesnika koji su primljeni u bolnicu s koronavirusom, jedna trećina razvila je upalu pluća, a 15% trebalo je intenzivnu njegu. Tri osobe su umrle.

Dakle, ako ne uspijemo da zaustavmo novi koronavirus, što god da bude ishod drugog scenarija, jasno je da neće biti dobro. Imaćemo još jedan ljudski koronavirus koji će širom svijeta redovno svake godine uzrokovati blažu ili težu bolest i odnositi živote.