Video
Njemačka politika već decenijama u Aleksandru Vučiću vidi jamstvo stabilnosti i bezbjednosti na Balkanu. Od Angele Merkel preko Olafa Šolca pa do Fridriha Merca, podsjeća DW.
Kritike na neke aspekte njegove vladavine su doduše oduvijek bile prisutne, no Vučić je kako Berlinu, tako i Briselu, bio previše važan u nekim najvažnijim procesima stabilizacije zapadnog Balkana poput normalizacije odnosa Srbije i Kosova te držanja pod kontrolom Milorada Dodika. Stoga se nije željelo da se Vučić kritikama previše odvraća od EU integracija.
Tu su naravno i privredni aspekti poput činjenice da je Njemačka najveći strani ulagač u Srbiji, a odnedavno i pitanje strateške saradnje oko eksploatacije litijuma u dolini Jadra.
Sve tiša podrška Vučiću
Ali u posljednje vrijeme su primjetne sve češće naznake da bi ova ljubav iz koristi mogla da pukne. Njemačka se doduše drži upadljivo rezervisano kada je u pitanju podrška studentskim protestima koji od novembra prošle godine Srbiju drže u šahu i koji su upereni protiv aktuelne vlasti u Beogradu, ali izgleda da je strpljenje mnogima u Berlinu pri kraju, što je vidljivo iz sve češćih kritika na račun Vučića.
Čini se da je kap koja je prelila čašu Vučićev nedavni odlazak na proslavu 80. godišnjice pobjede u Pekingu. Tamo se srpski predsjednik rukovao s autokratama, a posebno srdačan je bio susret s Vladimirom Putinom, kojeg je njemački kancelar Fridrih Merc (Hrišćansko-demokratska unija CDU) prije nekoliko dana nazvao najvećim ratnim zločincem današnjice. Povrh svega, Vučić je visokog predstavnika za BiH Kristijana Šmita nazvao „gaulajterom“, a poslanike Evropskog parlamenta koji su prisustvovali protestima u Srbiji „ološem“.
Od stabilizacionog do destabilizacionog faktora
Prilikom jedne rasprave u Berlinu prije nekoliko dana, spoljnopolitički portparol poslaničkog kluba Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD) Adis Ahmetović nije krio svoje razočaranje razvojem situacije u Srbiji ali i Bosni i Hercegovini, a za destabilizaciju u regionu krivi isključivo Vučića.
„Vučić je postao destabilizacioni faktor ne samo za Srbiju nego i za Bosnu i Hercegovinu, Kosovo i Crnu Goru“, rekao je Ahmetović i rezignirano zaključio kako je Berlin „godinama igrao na pogrešnu kartu“.
CDU: Morali bismo da razmislimo koga pomažemo
Izgleda da je i vladajućoj Uniji CDU/CSU sve više neugodno kada je prozivaju da ne izražava dovoljnu kritiku na račun vlasti u Beogradu. Na upit DW-a o najnovijim ispadima srpskog predsjednika, potpredsjednik parlamentarne grupe za Jugoistočnu Evropu iz redova vladajućeg CDU-a Mihael Brand bio je više nego jasan.
„Srbija pod Vučićem sve se više udaljava od Evrope i još se čvršće vezuje uz Putina i Si Đinpinga. To što Vučić sada još i visokog predstavnika u BiH naziva ‘nacistom’, a poslanike Evropskog parlamenta ‘ološem’, mora imati posledice“, nedvosmislen je Brand.
On zaključuje kako Berlin i Brisel treba dobro da razmisle o daljoj podršci Vučiću. „Ne bi trebalo milijardama da podržavamo autokratu koji Evropu proglašava neprijateljem, bori se protiv sopstvenog naroda i agresivno nastupa protiv susjeda“, zaključio je demohrišćanski političar.
Sličnu kritiku na račun Vučića u nedavnom razgovoru za DW izrazio je i doajen CDU-ove EU politike Elmar Brok.ž
Adis Ahmetović — poslanik SPD-a, koalicionog partnera Brandovog CDU-a, takođe se osvrnuo na konkretne verbalne napade Vučića na Šmita i EU političare i to smjestio u dosadašnja saznanja o SNS-ovom političaru.
„Aleksandar Vučić poznat je po svojim verbalnim provokacijama, s obzirom na to da je tokom rata u Bosni bio novinar tadašnjeg propagandnog TV-kanala ‘Kanal S’. Kada argumenti više ne pomažu, poseže se duboko u disonantnu retoričku kutiju. Ključ za mir i stabilnost u regionu leži u Beogradu. Da je Srbija funkcionalna država s demokratijom i vladavinom prava, ne bi bilo ni sukoba u susjedstvu. Vučić retorički podmeće požare kako bi skrenuo pažnju sa svog unutrašnjopolitičkog neuspjeha,“ direktan je Ahmetović u saopštenju za DW.
Zeleni: Vučić sve češće poseže za silom
Iako više nije, za razliku od SPD-a, u novoj vladi, stranka Zelenih preko parlamentarnih predstavnika može uticati na njemačku spoljnu politiku. Izvjestilac stranke Zeleni za zapadni Balkan i u ovom je izbornom razdoblju Boris Mijatović. On je Vučića optužio da nakon 10 mjeseci proteste sada pokušava da spriječi silom.
„Od sredine avgusta država pod Aleksandrom Vučićem sada sve češće koristi suzavac i pendreke kako bi spriječila dosad mirne proteste. Na najoštriji način osuđujemo primjenu nasilja i pokušaje zastrašivanja mirnih demonstranata, kao i svaki dalji oblik eskalacije, bilo da se radi o vojnim prijetnjama države ili retoričkim prijetnjama,“ rekao je Mijatović za DW.
Političar Zelenih, koji je tokom posljednjeg izbornog razdoblja često boravio u Srbiji, između ostalog i kao posmatrač na izborima, smatra da su Vučićevi verbalni ispadi usmjereni protiv pripadnika zelene frakcije u EU parlamentu, sramotni. „Osuđujemo ovu vrstu komunikacije i očekujemo od gospodina Vučića da se međunarodni ugovori poštuju, ali i da se poštuju njihove institucije i njihovi predstavnici“, zaključio je Mijatović.
AfD: Problem nije u Vučiću i Dodiku
Iz relativno jedinstvenog stava poslaničkih klubova u Bundestagu izdvaja se jedino gledište najveće opozicione grupe u parlamentu, Alternative za Njemačku (AfD). Aleksander Volf, poslanik AfD-a i član spoljnopolitičkog odbora Bundestaga rekao je za DW kako je AfD zabrinut događajima u BiH, te naglasio kako poređenja s nacizmom „naravno treba u načelu izbjegavati, osobito u napetim situacijama ili nestabilnim regionima“.
No, za razliku od predstavnika ostalih stranaka s kojima je DW razgovarao, predstavnik AfD-a smatra da je uzrok problema na Balkanu negdje drugdje. „AfD glavni razlog destabilizacije zemlje vidi manje u izjavama Vučića ili Dodika, a više u sve autokratskijem ponašanju EU-a i UN-a, te unitarističkim nastojanjima Bošnjaka na reviziji Dejtonskog sporazuma”, kaže Volf.
Volf, koji je u julu izazvao ogorčenje Bundestaga odbivši da upotrebi pojam genocid za događaje u Srebrenici, smatra da i potjernica protiv Milorada Dodika služi huškanju jedne etničke grupe protiv druge te je zaključio: „Bosna i Hercegovina ne može opstati kao centralizovana država, a Bošnjaci ne bi trebalo da uskraćuju prava svojih manjina, posebno Hrvata i Srba. Samovoljna mijenjanja izbornog zakona ili krivičnog zakonika u stranačke svrhe treba odbaciti. Dodik je demokratski izabran predsjednik Republike Srpske i kao takvog ga, posebno ako ga referendum u oktobru potvrdi na funkciji, treba poštovati“.
Preporučeno
