Kako tumačite odluku SAD da uvedu sankcije direktoru BIA Aleksandru Vulinu? Kakva se poruka šalje Srbiji?

Prvo, ovaj korak je prilično zakasnio. Vulin je bio štetna, za osudu figura, na toliko nivoa i to veoma dugo. Njegovi napadi na SAD sežu barem do 2014. nastavljeni su čak i pod Trampom, a pogoršali su se nakon ruske invazije na Ukrajinu. Drugo, ovo je izuzetan korak za SAD. Godinama kritikujem stav „ne vidim zlo“, što je zapravo odnos SAD prema Vučiću. A sada američka vlada formalno optužuje veoma bliskog saradnika predsjednika Vučića za niz zala: dilovanje droge, pomaganje trgovine oružjem, korupciju i, na tri navedena načina, jačanje pozicije Rusije. Treće, vjerujem da odluka o Vulinu nije samo poruka predsjedniku Vučiću, vjerujem da je to poruka unutar same vlade SAD. Vjerujem da odluka o Vulinu odražava osjećaj na veoma visokim nivoima Bajdenove administracije – sekretara Blinkena i kolega u Bijeloj kući – da više neće tolerisati masovnu manipulaciju od strane Vučića.

Nedavni članak u uticajnom časopisu Forin polisi– „Sjedinjene Države stvaraju kosovsku krizu“ – bio je naširoko čitan i o njemu se raspravljalo u Vašingtonu. U njoj je autor postavio izazov sekretaru Blinkenu: Da suštinski odluči da li su nered u regionu i narušavanje kredibiliteta SAD vrijedni zagrljaja autokrate Vučića, kojeg je značajan dio srpske javnosti odbacio. Posebno je navedena Vulinova uloga. Vjerujem da je članak katalizovao rastući osjećaj kod nekih u Bajdenovoj administraciji da je „dosta je bilo” sa predsjednikom Vučićem. Moramo da se sjetimo konkretne uloge koju je Vulin odigrao za Vučića. Kako se navodi u tekstu u Forin polisi, Vulin je Vučićev „alter ego” – koji naglas izgovara ono što je Vučić mislio, a nije htio da kaže da bi održao ovu šaradu. Stoga, vjerujem da odluka o sankcionisanju Vulina šalje ovu poruku: „Prošli su dani beskrajnog povlađivanja Vučićevoj šaradi. Počinju dani odgovornosti”. Naravno, srpsko-američka saradnja će se nastaviti, ali sada uz odgovornost.

Nadam se da će ambasador Hil prihvatiti i unaprijediti ovaj novi, realniji pristup srpsko-američkoj saradnji. Hil je veoma iskusan diplomata. On samo treba da prihvati da stari pristup, sa malo ili nimalo odgovornosti ni za Vulina ni za Vučića, predstavlja smetnju srpsko-američkoj saradnji.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da je uvjeren da ne postoje dokazi da je Vulin umiješan u trgovinu drogom i oružjem. Da li je moguće da Amerika izlazi sa „opštim aktom“ i da optužuje bez dokaza visoke funkcionere drugih država?

Ne, Ministarstvo finansija SAD ne donosi takve odluke o sankcijama bez ozbiljnog ispitivanja osnova. Vaše pitanje nas vodi od odluke SAD do reakcije srpskih vlasti zbog Vulina. Vučićeva reakcija na najavu američkih sankcija je još jedan razlog za moj optimizam. Ako je Vučić vjerovao da su optužbe SAD o Vulinovim djelima lažne, Vučić je to jednostavno trebalo da kaže. Umjesto toga, srpski predsjednik je napravio apsurdno poređenje sa pronalaskom kokaina u Bijeloj kući. Da li Vučić sugeriše da je predsjednik Bajden, kao i Vulin navodno, umiješan u trgovinu drogom?

Vučić otkriva svoju neozbiljnost i nerasuđivanje. Uostalom, i sami građani Srbije traže smjenu Vulina. Opozicione ličnosti su u osnovi podržale optužbe SAD, takođe vidjeći Vulina kao simbol rasprostranjenog kriminala u vladi. Pametan političar bi malo distancirao Vulina. Umesto toga, Vučić je uradio suprotno. Ambasada SAD to ne može da ignoriše. Američki zvaničnici treba da nastave da pritiskaju Vučića da se riješi Vulina, kao što je predsjednik Srbije rekao da će uraditi.

Čini se da se Srbija nalazi pod posebnom lupom Vašingtona u posljedne vrijeme. Objavljen je i tekst Njujork tajmsa o vezama vlasti i kriminalnog klana Veljka Belivuka, a potom je uslijedio sastanak spoljnopolitičkog odbora Senata SAD na kom je rečeno da su Amerikancima „oči otvorene“ kad je u pitanju vlast u Srbiji. Šta bi to trebalo da znači?

Kao što sam već rekao, mislim da u američkoj vladi postoje različiti stavovi i da raste svijest o stavu koji sam dugo zastupao: Predsjednik Vučić manipuliše SAD i EU. Vjerujem da se važni faktori u Vašingtonu bude zbog toga, sa zakašnjenjem. Mislim da su se razgovori nedavno intenzivirali u Bajdenovoj administraciji, kao što sam gore primijetio, posebno poslije nedavne kosovske krize gdje je premijer Kurti označen kao krivac i gdje su se važni glasovi u Vašingtonu pitali o krivici i u Beogradu. Tenzije su skrenule pažnju na politiku SAD prema Vučiću i pokrenule pitanja na visokim nivoima. Mislim da sve ovo pokazuje da postoje granice onoga što srpska vlada, ili bilo koja vlada, može postići lobiranjem u Vašingtonu. Vaše pitanje propušta najvažniju poentu: Najbolji način da se prikaže i dokaže realnost Vučićevog režima je kroz koletivni glas naroda, odnosno masovne proteste.

Ko bi iz Srbije još mogao da se nađe na spisku sankcija SAD?

Preporučeno

NAKON JUČERAŠNJEG SKUPA: Vesna Pejović pozvana u OB Cetinje

MUSIĆ ZA STANDARD: Spajić ne kontroliše svoju stranku, Mandiću prijeti izborni podbačaj, Bečić se bori za cenzus

BOLJEVIĆ ZA STANDARD: Mučno je gledati moje Zećane kako se klanjaju osuđenom ratnom zločincu – veličaju ono čega se civilizovani svijet stidi

KUNC ZA STANDARD: Crnu Goru čeka veliki investicioni ciklus, članstvo u EU može donijeti suštinske ekonomske promjene

FESTIVAL GENOCIDA, DEVEDESETE NA VLASTI – PREKIĆ: Oni koji su odbacivali kolektivnu odgovornost danas poistovjećuju Srbe s ratnim zločincem

RASHODI RASTU BRŽE OD PRIHODA, DEFICIT VEĆI NEGO LANI – Krnić: Vlast se hvali rezultatom koji pokazuje pogoršanje

Sankcije Vulinu su bile veoma važne jer su konačno razbile „faktor straha“ oko sankcionisanja Vučićevog režima. Sada je presedan napravljen. Predsjednik Vučić i njegovi saradnici sada funkcionišu u novom okruženju – ako Vulin može da se sankcioniše, onda mogu i drugi. Pravo pitanje je da li će i kako Aleksandar Vučić ponovo “obrnuti ćurak”.