U svom govoru o prihvatanju, Bernam se zakleo da će ljudima „vratiti nadu“ i osporiti političku kulturu i ekonomski model za koji je rekao da „jednostavno ne funkcioniše dovoljno dobro za obične ljude“, piše CNN, prenosi Danas.

Iako je zvanična potvrda Bernamovog uspona stigla tek u petak, on je, u stvarnosti, bio kandidat za lidera stranke otkako je pobijedio na ključnim dopunskim izborima prošlog mjeseca, što mu je omogućilo da se vrati u parlament i izazove Starmera.

Katastrofalni rezultati lokalnih izbora laburista u maju viđeni su kao pokazatelj šta bi se moglo dogoditi ako Starmer – koji je u velikoj mjeri nepopularan uprkos ubjedljivoj pobjedi na izborima prije dvije godine – povede stranku na sljedeće nacionalne izbore. Bernam, tadašnji gradonačelnik Velikog Mančestera, pojavio se kao najbolja održiva alternativa u njihovoj borbi za novog lidera.

Dogovarali su se vanredni izbori, njegov saveznik Džoš Simons je podnio ostavku na svoje mjesto u Mejkerfildu – u istorijskom srcu laburista sjeverne Engleske, gdje krajnje desničarska populistička stranka Reforma UK bilježi jačanje – a Bernam je izašao kao pobjednik iz pažljivo praćene trke.

Uprkos obećanju da će ostati na svojoj funkciji, Starmer je nekoliko dana kasnije objavio namjeru da podnese ostavku. Pobjedom u Mejkerfildu, Bernam je pokazao poslanicima laburista koji su bili oprezni zbog mogućnosti da izgube svoja mjesta na sljedećim opštim izborima da može da se bori protiv Reforma, koji mjesecima prednjači u nacionalnim anketama javnog mnjenja.

Izbor za lidera brzo se pretvorio u krunisanje, jer je nepobjediva većina od 403 poslanika stranke podržala Bernama.

U ponedjeljak će ući u Dauning strit broj 10, čime će okončati dugu karijeru u politici. Tokom svog prvog mandata u Vestminsteru od 2001. do 2017. godine, služio je u kabinetima Tonija Blera i Gordona Brauna, na kraju postavši ministar zdravlja i dva puta bezuspješno se kandidovao za lidera laburista.

Ubrzo nakon drugog pokušaja, vratio se na sjeverozapad Engleske, odakle je i kandidovao se za novostvorenu poziciju gradonačelnika Mančestera 2017. godine.

Tamo je izgradio poziciju protivteže Vestminsteru, pokazujući duboko ukorijenjenu podjelu zemlje na sjever i jug, zaradivši sebi nadimak „Kralj sjevera“. Mančesterska ekonomija i mreža javnog prevoza procvetale su pod njegovim mandatom.

Za razliku od Starmera, Bernam ima jasnu naraciju – decentralizaciju vlasti sa Londona – koja se provlači kroz njegovu politiku.

Ali zamke koje su oborile Starmera kriju se u većini problema sa kojima se Bernam mora pozabaviti. Obećanja koja je iznio u govoru u junu – poput ubrzanja izgradnje socijalnih stanova, reindustrijalizacije i stavljanja osnovnih komunalnih usluga pod veću javnu kontrolu – moraju se nekako finansirati usred istih ograničenja potrošnje koja su otežala Starmera.

„Ljudi imaju taj osnovni osjećaj da država trenutno ne funkcioniše baš dobro“, rekao je Sajmon Kej, direktor za politiku u tink-tenku Re:State, ukazujući na ekonomiju koja se bori, Nacionalnu zdravstvenu službu (NHS) i sistem socijalne zaštite.

U svom govoru o prihvatanju, Bernam se zakleo da će ljudima „vratiti nadu“ i osporiti političku kulturu i ekonomski model za koje je rekao da „jednostavno ne funkcionišu dovoljno dobro za obične ljude“.

Iako je zvanična potvrda Bernamovog uspona stigla tek u petak, on je, u stvarnosti, bio kandidat za lidera stranke otkako je pobijedio na ključnim dopunskim izborima prošlog mjeseca, što mu je omogućilo da se vrati u parlament i izazove Starmera.

Katastrofalni rezultati lokalnih izbora laburista u maju viđeni su kao pokazatelj šta bi se moglo dogoditi ako Starmer – koji je u velikoj mjeri nepopularan uprkos ubjedljivoj pobjedi na izborima prije dvije godine – povede stranku na sljedeće nacionalne izbore. Bernam, tadašnji gradonačelnik Velikog Mančestera, pojavio se kao najbolja održiva alternativa u njihovoj borbi za novog lidera.

Ipak, iako Bernam djeluje u istom okruženju kao i Starmer, smatra se boljim komunikatorom od svog tehnokratskog prethodnika.

„Ovo je zaista živi eksperiment o tome koliko je glasnik važan“, rekao je Kej za CNN. „Stvari oko devolucije, to je već u toku pod Starmerom. Bernam će to jače gurati, mnogo više će o tome pričati.“

„Fiskalna ograničenja će biti ista… Koliko je onda važno za parlamentarnu Laburističku partiju, za nacionalno raspoloženje, ako je glasnik samo malo harizmatičniji?“.

Ekonomski problemi – uključujući posljedice Bregzita, pandemiju Kovida i energetsku krizu izazvanu potpunom invazijom Rusije na Ukrajinu – ostaju podjednako van kontrole Bernama kao što su bile i za Starmera. Godine štednje koje su uslijedile nakon finansijske krize 2008. znače da su ekonomski rast – i prihodi domaćinstava – uglavnom stagnirali od tada.

A međunarodno okruženje je toliko nepredvidivo da pokušaji ekonomske revitalizacije mogu brzo propasti. Iako se predviđa da će Velika Britanija biti treća najbrže rastuća ekonomija u G7 ove godine, visoke cijene energije izazvane ratom u Iranu mogle bi lako uticati na to.

U mnogim aspektima, Britanija se još uvijek suočava sa svojim statusom srednje sile, nesposobne da učini mnogo da utiče na globalna pitanja. Nedavne budžetske borbe oko povećanja vojnih izdataka, koje nisu uspjele da obavežu Veliku Britaniju na ciljeve potrošnje NATO-a u vrijeme kada ratovi u Ukrajini i na Bliskom istoku traju, samo ilustruju ovo.

Čak su i dva najvažnija diplomatska odnosa zemlje – sa Sjedinjenim Državama i Evropom – postala teška za premijere zbog dvostrukih snaga Bregzita i Trampove administracije.

Bernam će morati da se snađe u potencijalno teškom odnosu sa Trampovom administracijom, koju je kritikovao, ne samo u geopolitici. Tehnologija je već uvučena u to – namjera laburista da zabrane osobama mlađim od 16 godina pristup platformama društvenih medija, od kojih je većina u vlasništvu američkih kompanija, izazvala je protivljenje američke ambasade u Londonu, a garantovanje pristupa modelima vještačke inteligencije moglo bi postati još jedna tačka žara.

Slično kao i njegov prethodnik, Bernam stupa na dužnost u vrijeme kada Britanija traži promjene. Sprovođenje tih promjena može zavisiti koliko od snaga van kontrole vlade, toliko i od samog lidera.