Veliki dio potreba za takvom radnom snagom sada osiguravaju domaći sistemi obrazovanja i osposobljavanja, ali sve veću ulogu imaju migracija i mobilnost radne snage unutar EU. Godine 2018. skoro dva miliona zdravstvenih i radnika za dugotrajnu njegu nisu rođeni u zemlji u kojoj rade.
“Evropa je kontinent koji stari i mora se pripremiti za sve veću potražnju za radnom snagom u dugotrajnoj njezi. Naš zajednički izazov biće osiguranje pristupačne, kvalitetne dugotrajne njege i odgovarajuće radne snage”, izjavila je potpredsjednica Komisije za demokratiju i demografiju Dubravka Šuica.
Iako je broj stranih radnika u dugotrajnoj njezi i zdravstvenoj zaštiti posljednjih godina rastao u EU i dosegao 13,2 posto ukupne radne snage u tom sektoru, taj je rast znatno manji nego u Velikoj Britaniji ili Sjedinjenim Američkim Državama. Osim toga taj rast u EU-u nije podjednako raspoređen, dvije trećine njih radi u samo pet država članica Njemačkoj, Italiji, Švedskoj, Francuskoj i Španiji.
U izvještaju se identifikuje nekoliko izazova koji, ako se riješe, mogu pomoći u podsticanju mobilnosti i oslobađanju punog potencijala migracija iz trećih zemalja kako bi doprinjeli ublažavanju pritiska nedostatka radne snage u tim sektorima.
Preporučeno
Autori preporučuju integrisanje sadašnjih kanala migracije radne snage s konkretnijim razmatranjima za zdravstvo i sisteme dugotrajne njege, što bi moglo podstaći migracije u oba smjera, donoseći koristi kako zemljama porijekla, tako i odredišta.
Video