„Kad širenje mržnje dođe od umjetnika, ili bar od ljudi koji su nominalno umjetnici, gađenje prerasta u bijes, posebno ako postoji lično poznanstvo. Gluma mora da dolazi iz srca, iz empatije, iz čovjekoljublja. Sva umjetnost, ne samo gluma. Ne možeš da budeš umjetnik i fašista, na primjer. Istorija nas uči šta je ostalo danas od „talenta“ Leni Rifenštal. Strašilo“, kaže za Danas Stevan Filipović povodom razlaza sa glumcem Viktorom Savićem, dugogodišnjim saradnikom u svojim ostvarenjima s kojim je bio i prijatelj.
Poslije gotovo petnaest godina, ovo prijateljstvo dramatično je prekinuto ovih dana, zbog javnih nastupa Viktora Savića protiv održavanja Europrajda u Beogradu koji je zakazan za septembar.
Glumac je na Instagramu podijelio i nekoliko fotografija sa Litije za spas Srbije, koja je prošla od Patrijaršije SPC do Hrama Svetog Save, gdje su građani potpisivali peticiju za zabranu Parade ponosa.
Ono najstrašnije Stevanu Filipoviću stiglo je od fanova popularnog glumca, koji s njim očigledno dijele i identične ljudske, kulturne i društvene „vrijednosti“ – bez imalo respekta, oni su jednom od naših najdarovitijih i najnagrađivanijih filmskih autora putem Instagrama uputili najbrutalnije, najvulgarnije, najagresivnije i najnedostojnije poruke, civilizacijski nezamislive za jedno današnje građansko i civilno društvo, piše Danas.
U svom komentaru za Danas, Filipović kaže da razumije da ima političara koji svoje karijere grade na lažima i mržnji, političara poput ovih iz Dveri i sličnih organizacija, koji nemaju nikakav program sem širenja dezinformacija i mržnje prema ljudima koji su samo malo drugačiji od njih.
„Ti političari mi se gade. Međutim, kad širenje mržnje dođe od umjetnika, ili bar ljudi koji su nominalno umjetnici, gađenje prerasta u bijes, posebno ako postoji lično poznanstvo. Gluma mora da dolazi iz srca, iz empatije, iz čovjekoljublja. Sva umjetnost, ne samo gluma. Ne možeš da budeš umjetnik i fašista, na primjer. Istorija nas uči šta je ostalo danas od „talenta“ Leni Rifenštal. Strašilo“, ističe reditelj.
Ne moramo svi sve da znamo i da budemo na „pravoj strani istorije“, smatra Filipović, posebno što je ta „prava strana“ pitanje perspektive, mada, kako navodi, u današnjoj Srbiji malo i nije).
„Ali, jedno je legitimna razlika u mišljenju, a drugo je politička kampanja, korišćenje platforme koju imate kao umjetnici, platforme koja vam omogućava da dođete do stotina hiljada (mladih) ljudi, da preko te platforme širite laži, mržnju i dezinformacije. Meni je lično poražavajuće što je jedan umjetnik, koji može privatno da bude protiv gej parade koliko hoće, iskoristio tu platformu, i mladim ljudima prodao mržnju kao „Pravoslavlje“, laž kao istinu“, kaže Fiipović i ističe:
„Laž je kad neko izabere sliku nekih kretena koji ljube dijete u usta i predstavi to kao „vrijednosti“ cjelokupne LGBT populacije, dakle, za 8 do 10 dosto građanki i građana Srbije predstavi to kao cilj Parade ponosa. Laž je kad se takva, lažna slika stavi u direktan sukob sa slikom razbijenih krstova i tako napravi binarni sukob – ili ste za šetnju ili ste za pravoslavlje. A to, svi, pa i autor te montaže, znaju da nije istina.“
Preporučeno
Filipović navodi i da zna stotine duboko religioznih ljudi koji su najveći saveznici LGBT osoba, veći nego mnogi liberali i ateisti. Zna lično desetine gej ljudi koji su iskreni vjernici, čak školovani bogoslovi.
















