Barem dva roditeljska para su 1913. godine u SAD došli na “briljantnu” ideju da učine nešto nečuveno i u svakom smislu monstruozno, ali je kongres tome na kraju ipak stao na put.

Preporučeno

NAKON PISANJA STANDARDA: Uprava policije IPAK otkrila koliko će policajaca biti angažovano na Samitu u Tivtu

POLICIJA POTVRDILA PISANJE STANDARDA: Krivična prijava zbog sječe 865 kubika šume na Jelovici, ali ključni akteri i dalje “nepoznati”

Kaća Bulatović: Moja slika u kući IHF-a stoji kao simbol rukometa, a institucije u Crnoj Gori zaboravile su da postojim

Vozilo CEDIS-a završilo u svoj kanal

Preminula Sejda Bešlić, osam mjeseci nakon smrti supruga Halida

JANOVIĆ ZA STANDARD: Dajem podršku dijalogu, političare na razgovor ne bi smjeli da podsjećaju međunarodni faktori

Prema navodima muzeja Smitsonijan, prije sto godina, tačnije 1913, odmah nakon što su poštanske kompanije uvele mogućnost slanja pošiljki, bilo je zakonom dozvoljeno da se bebe šalju poštom. Odnosno, nije bilo zabranjeno, što dođe na isto. I neki su se time i koristili.

Ma koliko djelovalo suludo i nevjerovatno, barem dva roditeljska para su došla na “briljantnu” ideju da svoju nedužnu malu djecu – koja nemaju nikakvu moć da se odbrane od napasti i pošasti koja koračaju među nama ogrnuti u ljudsku kožu – poštom pošalju na željeno odredište. Razlog? Tako je bilo jeftinije nego da im plaćaju kartu za prevoz.

Ondašnji članak Njujork Tajmsa prenio je čak i pismo jednog oca koji je poštansku službu pitao da li mogu da pošalju svoje dijete preko njih, i ako mogu, kako dijete treba da bude upakovano da bi ispunilo sve propise i pravila kompanije. Pravila tada još nisu bila utvrđena, i donijeta su tek nakon što je ova praksa stavljena van zakona, tako da se u ova dva slučaja o kojima danas pričamo sve odvijalo manje-više stihijski i ad-hok.

Premda je upravnik američke pošte smatrao da djeca ne potpadaju pod definiciju “pčela i buba”, što je bila jedina fauna dozvoljena da se šalje, do slanja je ipak dolazilo.

Cijena ove usluge bila je 53 centa, a poštanske markice su bebama bile zalepljene na garderobu. Djeca sa vozovima putovala na odredište, sa pismima i ostalom robom koju su ljudi slali. Jezivo.

U jednom slučaju (za drugi ne postoje podaci o konkretnim okolnostima), roditelji su bebu poslali kod babe u posjetu.

Do zabrane ove sramotne i užasne pojave, nenormalne po bukvalno svakom zamislivom i nezamislivom osnovu, koja je nema nikakve sumnje ostavila trajne posljedice na traumatizovanu dečicu, došlo je nakon što su medijske priče stigle do kongresmena koji su odlučili da se ovome mora stati na put.

Slanje beba poštom je zabranjeno 13. juna 1920.