Video
Dok su vojni avioni zujali iznad njihovih glava, a pucnjava se čula sve bliže, Kozak i njene kolege su shvatili da jutarnja smjena radnika neće doći da ih zamijeni.
Do sredine popodneva, “vidjeli smo na monitorima da stižu neki nezvani gosti”, ispričala je za Rojters 45-godišnja Kozak, u Slavutiču, gradu blizu granice sa Bjelorusijom, gdje živi osoblje iz Černobilja.
Ti radnici će postati očevici najdramatičnijih događaja u Černobilju od nuklearne katastrofe 1986. godine, čija je 36-godišnjica u utorak obilježena bdenjem u Slavutiču.
Poslije sukoba sa ukrajinskim vojnicima oko i dalje radioaktivne elektrane, ruski vojnici su preuzeli kontrolu nad njenim prostorom do večeri prvog dana invazije – što je bio dio ruskog kopnenog, morskog i vazdušnog napada na Ukrajinu, najvećeg napada na jednu evropsku državu od Drugog svjetskog rata.
“Zarobili su nas, a onda su nam dozvolili da se vratimo u svoje stanice poslije dugih pregovora. Rekli su da možemo da radimo i da nas niko neće uznemiravati”, priča Kozak.
“Izvršili smo njihova naređenja, pokušavajući da im ne protivrječimo i ne dolazimo u konflikt, da ne isprovociramo neki veći konflikt”.
Kako su dani prolazili, ukrajinske vlasti i Međunarodna agencija za atomsku energiju su više puta pozivali da se pusti isrcpljeno osoblje zaduženo za bezbjedno čuvanje radioaktivnog otpada. Kozak kaže da su ruski vojnici koristili jednu od zgrada u elektrani kao bazu za napade dok su se približavali Kijevu, koji je oko stotinu kilometara udaljen od nuklearke.
“Išli su do Kijeva, pucali, onda se vraćali u zgadu, odmarali se, tuširali, jeli i spavali a onda opet odlazili do Kijeva”, priča inženjerka, navodeći da su vojnici držali velike količine oružja i vojne opreme u Černobilju.
Rojters nije mogao da potvrdi njen iskaz iz nezavisnih izvora. Dok je nuklearna elektrana bila okupirana, Ukrajinci su upozoravali ruske snage da ne unose oružje i municiju u zabranjenu zonu – područje oko Černobilja zatvoreno za sve koji tu ne rade, ili nemaju specijalnu dozvolu, zbog rizika od radijacije.
26. aprila 1986. godine, poslije naglo pojačanog napajanja energijom za vrijeme testiranja sistema u jednom od reaktora, uništena je četvrta jedinica nuklearne elektrane. Zbog te nesreće i požara koji je izbio, oslobođene su ogromne količine radioaktivnih čestica, saopštila je tada američka nuklearna regulatorna komisija. Britanika taj događaj naziva najvećom katastrofom u istoriji upotrebe nuklearne energije.
Kozak nije vidjela povlačenje ruskih vojnika krajem marta. Prije toga, poslije 25 dana u okupiranoj elektrani, njoj i njenim kolegama dozvoljeno je da odu, a zamijenilo je ih je drugo osoblje.
Preporučeno
“Moja smjena je trajala 600 sati umjesto 12”, kaže Ljudmila, uz umorni osmjeh.
