Izborna kampanja na Kosovu privodi se kraju. Nju nije obilježilo samo uobičajeno nadmetanje suparničkih političkih stranaka, već i raspad jednog od najvažnijih političkih saveza posljednjih godina – onog između premijera Aljbina Kurtija i bivše predsjednice Vjose Osmani.

Osmani je ranije bila politička saveznica Albina Kurtija i imala je njegovu podršku kada je 2021. izabrana za predsjednicu u kosovskom parlamentu. U to vrijeme, njih dvoje doživljavani su kao pokretači promjena i borbe protiv korupcije na Kosovu. Danas su politički suparnici.

Nema konsenzusa u parlamentu

Kada je mandat Vjose Osmani početkom ove godine istekao, Kurti je nije podržao za drugi mandat. Izjavio je da „predsjednik treba da bude ujedinjujuća i reprezentativna figura“, te da, prema njegovom mišljenju, Osmani „ima političke ambicije“ i da „traži direktnu podršku birača“.

Kurti je predložio kandidate za predsjednika iz sopstvene stranke, Samoopredjeljenje. Međutim, poslanici opozicije nijesu im dali podršku.

Prevremeni parlamentarni izbori – treći za manje od 16 mjeseci – raspisani su nakon što kosovski parlament u aprilu po drugi put nije uspio da izabere novog predsjednika.

Vjosa Osmani sada učestvuje na izborima kao kandidatkinja svoje bivše stranke, Demokratskog saveza Kosova (LDK). Govoreći na jednom predizbornom skupu, pristalicama je poručila: „Vi glasate kako biste odlučili da li će Kosovo biti država svojih građana ili država samo jednog čovjeka.“

Rivalstvo Kurti-Osmani

„Kurti i Osmani su političari različitih ideoloških orijentacija, koji su bili ujedinjeni zbog političke sinergije određenog trenutka, jer su za građane predstavljali nadu u promjene, naročito kada je riječ o borbi protiv korupcije“, kaže za DW politički analitičar i profesor novinarstva Arben Fetoši.

On dodaje da se njih dvoje razlikuju u spoljnoj politici i pristupu koordinaciji s međunarodnim partnerima, ali da tokom četvorogodišnjeg mandata Kurtijeve vlade nisu imali veće sukobe.

„Zato njihovo rivalstvo u ovoj sadašnjoj kampanji uglavnom proizlazi iz izostanka podrške za drugi mandat Vjose Osmani, ali ne isključuje ni ličnu dimenziju i ideološke razlike među njima“, rekao je.

Politički zastoj

Analitičari iz Prištine s kojima je DW razgovarao, podsjećaju da Kosovo pokušava da konsoliduje demokratske institucije, da se približi Evropskoj uniji i da unaprijedi dijalog sa Srbijom. Kontinuirani izborni ciklus ukazuje na još jedan ozbiljan problem: nesposobnost političke klase da postigne institucionalni kompromis.

Kurtijeva stranka Samoopredjeljenje pobijedila je na nekoliko izbora od 2021, a na posljednjim, održanim 28. decembra prošle godine, dobila je 51 odsto glasova. To je oko 30 odsto više od najbližeg suparnika, Demokratske stranke Kosova (PDK). To Kurtiju daje značajnu prednost nad političkim protivnicima.

Politikolog Artan Muhadžiri kaže da je velika izborna razlika između Samoopredjeljenja i opozicionih stranaka stvorila novu političku neravnotežu u kojoj nijedna strana ne može da nametne rješenja. On smatra da bi, ako rezultati ovih izbora ne donesu značajnije promjene, zastoj mogao da potraje.

Uticaj na spoljne odnose

Posljedice aktuelne situacije ne ograničavaju se samo na unutrašnju politiku.

Odnosi između Kurtijeve vlade i zapadnih partnera posljednjih godina bili su problematični, prije svega zbog napetosti na sjeveru Kosova, gdje više od 90 odsto stanovništva čine kosovski Srbi, kao i zbog unilateralnih poteza koje je njegova vlada povlačila, uprkos kritikama iz Vašingtona i Brisela.

Ti potezi uključuju ukidanje paralelnih srpskih struktura u sredinama sa srpskom većinom, poput pošta, kancelarija koji izdaju srpske dokumente građanima Kosova srpske nacionalnosti, kao i opštinskih kancelarija. Zbog toga se vlada u Prištini suočila s kaznenim mjerama Evropske unije i osjetnim zahlađenjem odnosa s pojedinim saveznicima.

Kosovo, Srbija i Evropska unija

Kosovo jedino na Zapadnom Balkanu još nema status kandidata za članstvo u EU. Zvaničnici Unije više puta su isticali da integracije zavise od uspjjeha dijaloga sa Srbijom.

Artan Muhadžiri to potvrđuje i dodaje: „Naivno ignorisanje tih stavova samo produbljuje aktuelnu stagnaciju, a pritom se odbacuju stotine miliona finansijske pomoći [EU] i brojne mogućnosti za politički i ekonomski oporavak.“

Postoje i neslaganja oko načina vođenja dijaloga sa Srbijom. Ipak, Arben Fetoši naglašava da se zastoj u dijalogu, kojim posreduje EU, ne može razumjeti bez uzimanja u obzir i pristupa Srbije u tom procesu.

„Zastoji u briselskom dijalogu imaju i drugu dimenziju – zbog agresivnog pristupa Srbije i njenih ekspanzionističkih ciljeva. Hibridno uplitanje [Srbije] na Kosovu, posebno tokom izbora, ima za cilj da se kontroliše politička zastupljenost srpske zajednice, kako bi se ona i dalje koristila kao instrument protiv Kosova“, kaže Fetoši za DW, a ujedno i dodaje da neutralnost Evropske unije u procesu normalizacije odnosa Srbije i Kosova „nije bila uspješna“.

Eskalacija političke retorike

Još jedno obilježje izborne kampanje uoči glasanja 7. juna jeste to da se politički jezik zaoštrio – ne samo na predizbornim skupovima, nego i na društvenim mrežama.

Aljban Zenelji, profesor novinarstva na Univerzitetu u Prištini, za DW objašnjava da se to koristi kao izborni alat. „Taj jezik koji izrazito polarizuje i koji uključuje uvrede, etiketiranje i pojednostavljivanja, političari koriste kao izbornu taktiku ’zavadi pa vladaj’. Oni polarizuju i dijele društvo kako bi stekli veću podršku.“

„Takav jezik“, naglašava Zenelji, „ima ozbiljne posljedice za društvo, jer unosi jaz i po pitanjima koja nisu izrazito politička – poput ekonomije, bezbjednosti i obrazovne politike.“

Zenelji takođe ističe da je, nakon gotovo dvije godine kontinuiranih nacionalnih i lokalnih izbornih kampanja, retorika dodatno eskalirala. To je, kaže, rezultiralo „fizičkim sukobima, prijetnjama i onlajn-nasiljem nad političkim protivnicima.“

Šta je Kosovu potrebno od ovih izbora?

Analitičari s kojima je DW razgovarao slažu se da, uprkos obećanjima stranaka o ekonomskom razvoju, povećanju plata ili strateškim ulaganjima, ključno pitanje ostaje da li su kosovski političari spremni da izgrade kulturu kompromisa koja trenutno nedostaje.

Još važnije pitanje je – hoće li izbori u nedjelju napokon da na vlast dovedu političku elitu sposobnu da upravlja, sarađuje i vrati Kosovo na put reformi, dijaloga i integracija u Evropsku uniju.