Video
Popis stanovništva u Crnoj Gori majka je svih bitaka, tako predstojeći popis stanovništva, sljedeće godine, opisuje poznati crnogorski književnik Andrej Nikolaidis. Popis stanovništva postao je najvažnije pitanje opstojnost i održivosti Crne Gore kao zasebne nacije i države. Naime, nakon što su prosrpske snage dobile parlamentarne izbore te time nakon više od 32 godina smijenile na vlasti procrnogorski DPS predsjednika Mila Đukanovića, sve svoje snage sada su usmjerile na statističko prikupljanje podataka, kako bi, jednostavno govoreći, broj Srba bio veći od udjela Crnogoraca.
Time bi se zapravo potvrdila stalna mantra novog Vučićeva nacionalnog programa “srpskog sveta” o Crnoj Gori kao još jednoj srpskoj državi, a to bi pak istisnulo crnogorstvo i pretvorilo ga tek u zavičajnu ili folklornu odrednicu u sklopu srpskog nacionalnog, kulturološkog i vjerskog identiteta.
U Crnoj Gori upalio se crveni alarm, jer taj nadolazeći popis stanovništva, koji se poput kakve nevere pomalja na horizontu crnogorskih nedoumica, nosi u sebi odgovor o opstanku Crnogoraca i Crne Gore kao zasebnog etniciteta i kulturološkog identiteta. Za jedne i druge popis je odluka – “sad ili nikad” – jer su svjesni da nakon njega teško da će više išta biti isto.
Naime, svuda u svijetu država prikuplja najrazličitije statističke podatke o stanovništvu na svom području – od toga koliko ih ima, preko toga koja je kvadratura stanova, koliko ima brakova i rastava, do obrazovanost i zaposlenosti. Samo je u Crnoj Gori to izjašnjavanje tek o tri pitanja – koje si nacije, vjere i jezika! Licitacije oko toga su već počele, a popis je politička stvar.
Natjecanje između Srba i Crnogoraca počelo je, jer o tome koga će biti ili ima više ovisi budućnost i sudbina te nekada najmanje jugoslavenske republike. Prosrpske snage i Srbija već su započeli kampanju u vezi s popisom, a srbijanski povjesničar Aleksandar Rakočević, inače jedan od ideologa “srpskog sveta”, postavio je zadatak da Srba mora biti više – oko 45 posto, dok bi Crnogoraca, po tom izračunu, bilo najviše 30 posto.
Popis je prvi zadatak “srpskog sveta” koji se u srpskom poimanju oslanja na četiri stupa: kulturno-civilizacijski, geopolitički i religiozni te vanjskopolitički. “On bi trebao okupiti i integrirati ‘dijasporu’ oko jezgre – Srbije, a Aleksandar Vučić bi trebao razmišljati za Srbe u regiji, a oni bi pak bili ‘rukovođeni’ po potrebi i za potrebe Beograda (i Moskve).
Srbi u regiji, na daljinski upravljač Vučića, zapravo vode njegovu politiku, a ne da budu dio politike država u kojima žive. Time bi Vučić mogao utjecati na politike država u kojima ima Srba”, kaže politolog Žarko Korać. Podsjetimo da je danas Crnogoraca 45 posto, a Srba 32 posto, mada u prosrpskim redovima tvrde da ih je najmanje 38 posto.
“Nema nikakve sumnje da je najavljeni popis stanovništva ključni cilj srpskog nacionalnog programa. Tu nema ništa sporno i skriveno, a o tome je otvoreno više puta govorio i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je eksplicitno poručio da je popis najvažnije pitanje srpske nacionalne politike u Crnoj Gori”, kaže nam povjesničar Adnan Prekić s Univerziteta Crna Gora u Podgorici.
“Ili si Srbin ili Milogorac. Zovi se imenom svojih predaka. Izjašnjavaj se kao Srbin ‘kako ne bi bilo zabune da se ponovo neki Srbi pišu Crnogorcima, misleći da je to isto’ jer to više nije i neće biti isto – Srbi su Srbi”, piše u jednom od mnogih proglasa koji pozivaju ljude da se “masovno” odazovu popisu.
Srbijanski mediji pod Vučićevim koncilom instalirali su termin “Milogorci” kako bi zapravo potvrdili da oni koji se izjašnjavaju kao Crnogorci nisu etnička, već izmišljena politička kategorija koja se vezuje samo uz ime Mila Đukanovića i njegovu politiku, čim se zapravo želi sugerirati da u stvarnosti Crnogoraca nema osim onih koji su to iz nekog političkog, lukrativnog ili korporativnog interesa.
Andrija Popović iz Liberalne partije smatra kako će se teško održati mirni popis uz ovakvu kampanju iz Srbije, dok iz radikalno desnog prosrpskog Demokratskog fronta poručuju da će se “konačno ljudi moći izjasniti što su”. Zbog takve napetosti koju nosi popis stanovništva pojavile su se ideje o njegovoj odgodi: Emilio Labudović, predsjednik Srpske kuće u Podgorici, smatra da bi se odgodom održalo stanje u kojem je Crnogoraca više od Srba.
No, iz podgoričkog Centra za demokratsku tranziciju predložili su, po uzoru na mnoge europske zemlje, da se u popisu ne postavljaju ta tri krucijalna pitanja o naciji, vjeri i jeziku, kako bi se izbjegle daljnje podjele i razaranja unutar crnogorskog društva i nacionalnog bića, koje je ionako podijeljeno do ruba pameti i izdržljivosti.
Adnan Prekić nam kaže kako će do zaoštravanja neminovno doći jer srpske političke i kulturne elite doživljavaju popis kao pripremu za redefiniranje koncepta suvremene crnogorske države. “O tome je nedavno jasno govorio lider DF-a Andrija Mandić, čovjek koji već tri godine svaki politički potez koordinirao u direktnoj komunikaciji s Vučićem”, kaže Prekić.
Mandić, inače četnički vojvoda, poručio je kako je cilj “srpske nacionalne politike u Crnoj Gori popis stanovništva, odnosno promjena nacionalne strukture u kojoj bi se znatno povećao broj onih koji se izjašnjavaju kao nacionalni Srbi”. U tim okolnosti, ističe Prekić, stvorili bi se uvjeti za promjenu ustavnog koncepta crnogorske države.
“Umjesto građanske države, u kojoj je pojedinac bez obzira na njegovo nacionalno i vjersko opredjeljenje nosilac suvereniteta, stvorila bi se zajednica naroda. Tu politiku otvoreno afirmira i Vučić, koji često pravi paralelu s položajem Albanaca u Makedoniji. To bi značilo da od Crne Gore pravimo državu koja će sličiti na BiH, što će neminovno dovesti do zaoštravanja odnosa jer je cijeli koncept izgradnje moderne euroatlantske crnogorske države zasnovan na konceptu građanske države”, naglašava Prekić.
Po njemu je izostanak aktivne uloge Bruxellesa i Washingtona u posljednjih desetak godina u velikoj mjeri utjecao na sve ove probleme. Rusija je aktivno podržavala ovu politiku Srbije jer su joj nestabilnost regije i otvorena pitanja Kosova i BiH omogućavali utjecajnost, nastavlja Prekić.
On napominje kako se mora shvatiti da je osnovni cilj Rusije na ovom prostoru generiranje nestabilnosti, zbog čega u kontinuitetu podržava sve takve akcije Vučića i Milorada Dodika.
“Promjene u SAD-u mogle bi biti dobar znak. Jer s novim američkim predsjednikom Joeom Bidenom, koji jako dobro poznaje prilike u regiji, šanse za uspostavljanje regionalne stabilnosti su mnogo veće, a nema sumnje da će konačno rješavanje otvorenih regionalnih pitanja potpuno ograničiti maligni uticaj Rusije na ovim prostorima”, naglašava Prekić.
Ulozi se, dakle, veliki. Srbija je u naletu, doduše možda je sada može usporiti i pokolebati promjena u Bijeloj kući jer su otvoreno navijali za Donalda Trumpa, a sada dolazi administracija koja će drugačije gledati na balkanske prostore. I u tom naletu vidi svoju, možda zadnju šansu za realizaciju memorandumskih programa SANU-a i Slobodana Miloševića koje je Vučić reanimirao. Prisjetimo se da je Vučić za Miloševića kazao kako je “imao dobre namjere da zaštiti srpske interese”, ali je zapravo time poručio kako će on biti efikasniji Milošević.
Crna Gora, koja bi mu pala u naručje, bila bi mu olakšanje i kompenzacija za neminovno priznanje Kosova, koje bi se moglo “očekivati” u sljedeće četiri godine Bidenova mandata. Očekuje se da će glavnu riječ oko popisa, kao i na izborima, obaviti Srpska pravoslavna crkva, odnosno Crnogorsko-primorska mitropolija, koja je nakon smrti njezina dugogodišnjeg predvodnika mitropolita Amfilohija u određenim previranjima oko izbora nasljednika.
Iz SPC-a otvoreno govore da je na popisu “vrijeme odluke” te ne čudi da upozoravaju građane da ne zaborave “tko je donio pobjedu na izborima i srušio diktatora Mila Đukanovića”. SPC se posebno aktivirao krajem prošle godine, kada je izglasan Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji su shvatili kao udar na njihove nacionalne i “širiteljske” interese i na umanjivanje srpskog utjecaja i elementa u Crnoj Gori.
U strahu od mogućeg gubitka, počele su završne igre za Crnu Goru, odnosno za njezino crnogorstvo ili srpstvo. Tim se zakonom traži da se postojeće crkvene zajednice registriraju u državi u kojoj djeluju. SPC je u strahu zbog jačanja Crnogorske pravoslavne crkve koja zahtijeva od Vaseljenskog (carigradskog) patrijarha Bartolomeja da joj prizna autokefalnost.
Naime, u SPC-u su svjesni da bi time izgubili ne toliko religijski koliko politički, identitetski i nacionalno srpski utjecaj na crnogorsko društvo. Profesor Prekić kaže kako odlazak mitropolita Amfilohija značajno može ograničiti uticaj srpskog nacionalizma u Crnoj Gori.
“Amfilohije je bio čovjek koji je homogenizirao sve unutarnje razlike srpskog nacionalizma u Crnoj Gori. To su najbolje pokazali parlamentarni izbori i direktno uključivanje SPC u izborni proces. Ne treba zaboraviti da Đukanovićev DPS na parlamentarnim izborima nije imao loš rezultat, naprotiv oni su dobili manje-više isti broj glasova. Međutim Amfilohije i SPC uspjeli su na izbore izvesti skoro 40.000 birača, oko 10 posto biračkog tijela, koji nikada nisu glasali”, ističe Prekić.
Po njemu su upravo ti ljudi odnijeli prevagu i omogućili poraz Đukanovićeva DPS-a. No, crnogorski povjesničar smatra da je dodatni problem za SPC u Crnoj Gori činjenica da su odlaskom Amfilohija stvorene pretpostavke da Vučić preko Sinoda i Sabora SPC-a preuzme potpunu kontrolu nad SPC-om u Crnoj Gori, što izaziva zabrinutost među lokalnim klerom koji je za vrijeme Amfilohija funkcionirao dosta nezavisno od Beograda.
Ono što je sasvim sigurno jest da će SPC u Crnoj Gori, bez obzira na sve, čvrsto ostati na pozicijama na kojima otvoreno djeluju od 90-ih godina. To znači da neće prihvatiti državnost i samostalnost Crne Gore, njezin građanski koncept i euroatlantski put kojim se kretala od obnavljanja državnosti 2006. godine, zaključuje Prekić. Pred Crnom Gorom je “popis svih popisa” i ni jedna strana ne misli popustiti jer zna da od ishoda statističkog izjašnjavanja ovisi što će biti s njima. Hoćemo li nakon popisa o Crnoj Gori govoriti kao zasebnoj naciji i etnosu ili će ona postati tek misaona imenica u sjećanjima nostalgičara? Kako god bilo, to će imati veliki odjek i može izmijeniti političku i geostratešku poziciju regije.
Preporučeno
Vučić je bacio mnoge adute na stol i riskira puno, ali i procrnogorska struja je na egzistencijalnoj prekretnici. Ovo je vrijeme (ili statistika) “biti ili ne biti” za Crnu Goru, njezinu egzistenciju, opstanak i prosperitet, mogla bi postati tek usputna povijesna reminiscencija, iluzija i mutno sjećanje na slavne dane prošlosti. “Obični” popis stanovništva koji će dati odgovor na pitanje je li Crna Gora sposobna da bude crnogorska ili tek Srbija na moru.
