Video
Sagovornici Danasa saglasni su da ovaj slučaj neće bitno uticati na izbore u Srbiji, ali naglašavaju bruku i sramotu koja slijedi i prati glorifikaciju ratnih zločinaca od strane najviših predstavnika vlasti.
Najprije je ministar pravde Nenad Vujić izjavio da će Ratko Mladić biti sahranjen u Srbiji uz najviše državne počasti, da bi potom Aleksandar Vučić rekao da, ipak, to još nije sasvim izvjesno.
„Mi smo poslali timove u Hag da pomognemo oko logističkih stvari poput prevoza. Ne mogu ništa više da kažem jer nijesmo dobili ništa iz Haga. Sve što čitamo u novinama su neistine. Načuli smo kao mogućnost da general Mladić bude sahranjen u Beogradu pored svoje ćerke. Da li će to biti ili neće, ništa ne znamo jer tijelo nije u Srbiji“, rekao je Vučić.
Da Vučić „vaga“ u svojim izjavama, želeći i da izađe u susret onom dijelu glasačkog tijela koji misli da je Mladić nacionalni heroj i onoga što predstavlja civilizacijski i pristojan odnos prema zlodjelima koje je ovaj haški osuđenik učinio, saglasni su mnogi posmatrači prilika. Ovaj drugi odnos, razumije se, povezuju sa izlaženjem u susret očekivanjima EU.
Slaveći Mladića kao heroja, režim sve nas pokušava da prikaže kao saučesnike
„Sve što se bude dešavalo nakon smrti Ratka Mladića više veze sa njim neće imati, već isključivo sa nama. Ovo će biti prilika da Srbija pogleda sebi u lice. I bojim se da će većinski propustiti tu priliku. Kao i mnogo puta prije toga. Ćutnja i davanje uopštenih odgovora neće pomoći, samo jasna osuda zločina za koje je osuđen nas iskupljuje kao ljude“, kaže za Danas Žarko Korać, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu u penziji i potpredsjednik Vlade ubijenog premijera Zorana Đinđića.
Paradoksalno, dodaje, „mislim da smrt Ratka Mladića neće ništa bitno promijeniti u Srbiji koja je u očekivanju raspisivanja izbora“.
„On je odavno već ono što Englezi zovu ‘slon u sobi’ – veliki problem pred nama za koji se svi prave da ga ne vide. Samo bi skandiranje fudbalskih navijača podsjetilo javnost da ipak neće moći dovijeka da se pravi da je problem riješen, jer je većini građana Srbije, ipak, jasno da će odnos prema čovjeku koji je osuđen na doživotni zatvor zbog najtežeg zločina na tlu Evrope poslije Drugog svjetskog rata biti kriterijum prema kojem će nas kao narod procjenjivati“, objašnjava sagovornik Danasa.
Kako kaže, dalje, ovaj „heroj“ koji se godinama krio na selu kod rođaka, tako da noću nije palio ni svjetlo da ga ne otkriju, postao je simbol bezobzirne osvete i užasnog zločina.
„To što je sadašnja vlast u Srbiji mislila da će ćutanjem o njemu izbjeći da javno progovori o zločinima za koje je osuđen, i o svojoj ličnoj odgovornosti za podršku politici koja je dovela do tih zločina, samo pokazuje bijedu njihovog shvatanja politike. U posljednjem činu te politike, ostavili su ministru pravde Vujiću, nekada članu izrazito antiratne stranke, da svojim apelima da se Mladiću omogući da umre u Srbiji nastavi dalje ponižavanje svih nas. Jer Mladić je osuđen za najteže zločine, uključujući genocid“, podsjeća Žarko Korać.
Prema njegovim riječima, on je odavno postao mnogo više od osuđenog čovjeka i ratnog zločinca – postao je simbol zla.
„A simboli ne nestaju. Oni znaju da dugo traju istorijski“, smatra.
Žarko Korać dalje kaže da je Mladić postao simbol jugoslovenskog rata.
„Nekada su nas pamtili po borbi za slobodu. Sada po zločinima i genocidu na tlu Evrope. Rat na našem tlu je jedan od najbolje dokumentovanih ratova u istoriji. Nikakve nedoumice nema o tome za šta je osuđen Mladić. Kada ministar pravde samouvjereno kaže da mu sljeduje državna sahrana kao generalu, da li zna da postoji pojam gubitka časti i čina, čak i ako to nije formalno urađeno. Slaveći Mladića kao heroja, režim po posljednji put vrijeđa njegove žrtve. I pokušava sve nas da prikaže kao saučesnike. Neće moći. Vaša politika je dovela do zločina Ratka Mladića i samo ste vi odgovorni za njene rezultate“, zaključuje Žarko Korać.
„Vijest za tri dana“
Istoričar Dragan Popović kaže za Danas da je smrt Ratka Mladića, kao i sve drugo, „vijest za tri dana“.
„Nakon toga će biti zaboravljena i ne vidim veliki potencijal da postane bitna predizborna tema. Naravno, vlast će to kratkoročno koristiti dvostruko – s jedne strane da prikaže da je u pitanju zavjera međunarodne zajednice da se ubije Mladić. To se uklapa u već postojeći narativ o Srbiji koja se nalazi pod stalnim napadom velikih sila i susjedskih država i jedino što je brani je veliki vođa u liku Aleksandra Vučića“, napominje on.
Druga upotreba smrti Ratka Mladića, dodaje, biće već ustaljena praksa označavanja svih Vučićevih protivnika kao neprijatelja Srba i Srbije.
„U tu svrhu već se vode zloćudne kampanje protiv ljudi i objavljuju se javne potjernice na naslovnim stranicama provladinih medija. Obje ove stvari su očekivane i ne mogu se izbjeći. I kad se zaboravi Mladić, što će biti vrlo brzo, nešto drugo će biti iskorišćeno kao povod za režimsku hajku protiv protivnika. Na taj metod rada autoritarne vlasti već smo se svi navikli i treba se pripremiti da će do izbora biti samo gore“, zaključuje Dragan Popović.
„U Srbiji se genocid ne samo poriče, nego se počinioci slave kao heroji“
Povodom najavljene sahrane Ratka Mladića u Srbiji uz najviše državne počasti, oglasile su se Žene u crnom, koje su istakle da „s gnušanjem osuđuju odluku državnih organa Republike Srbije da osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića sahrane uz najviše državne i vojne počasti“.
„Srbija je preko 15 godina bila sigurna kuća za optuženog za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid. Da nije bilo pritiska EU, Srbija ga nikada ne bi izručila Haškom tribunalu. Od vremena počinjenja genocida u Srebrenici, 1995. godine, pa sve do njegove smrti, 2026. godine, iako su se vlasti u Srbiji mijenjale, nije se mijenjao ni stav države Srbije i njenih institucija, ali nije se mijenjala ni klima u društvu u Srbiji. Sve vrijeme na djelu je trijumfalizam – kao faza koja dolazi poslije posljednje faze genocida – poricanja. U Srbiji se genocid ne samo poriče, nego se počinioci istog slave kao heroji“, saopštile su Žene u crnom.
Ovo je pokazatelj da država Srbija i društvo u Srbiji sve vrijeme stoje rame uz rame sa osuđenim ratnim zločincem, koji nikada tokom suđenja nije pokazao ni najmanji znak kajanja za zločine koji su u ratu u Bosni i Hercegovini počinjeni pod njegovom komandom, dodaje se.
„Ovo je pokazatelj da ova država i ovo društvo ne žele da idu putem evropskih integracija – izgrađujući društvo i državne institucije koje će prestati sa slavljenjem ratnih zločina i zločinaca, nego će preuzeti odgovornost za iste i od istih se distancirati, osuđujući ih. To je najmanje što može da se uradi za žrtve. Iza osuđenog ratnog zločinca ostale su više desetina hiljada mrtvih, silovanih, raseljenih. Ali iza njega će ostati i više sudskih presuda, domaćih i međunarodnih sudova, kao i presuda Međunarodnog suda pravde, u kojima je utvrđen genocid i za koji su osuđeni brojni njemu podređeni, a i njemu pretpostavljeni. Sudske presude će ući u istoriju kao neoboriva činjenična istina i one bi kao takve trebalo da postanu dio obrazovnog sistema u Srbiji. To će onda biti dokaz da je društvo u Srbiji krenulo putem suočavanja sa prošlošću“, zaključuju Žene u crnom.
Preporučeno
