„Zovu ga ‘kasapinom’ još od vremena Drugog čečenskog rata, a potom i iz Halepa iz Sirije“, za Aleksandra Dvornikova kaže general-pukovnik Ihor Romanenko, bivši zamjenik šefa ukrajinskog generalštaba oružanih snaga.

Dvornikov, za koga je nedavno objavljeno da je postavljen za vrhovnog komandanta ruskih snaga u Ukrajini, predvodio je rusku motorizovanu diviziju koja je ušla u Grozni, glavni grad de-facto nezavisne južne ruske provincije Čečenije krajem 1999. i početkom 2000. godine.

Tada su ruske snage bombardovale grad prije nego su poslate male pješadijske jedinice koje su navodno pucale na svakog koga su vidjele. Raketni projektili, zabranjene kasetne bombe i krstareće rakete ubile su hiljade civile i razorile Grozni.

Grad je pao 6. februara 2000. godine što je povećalo rejting ruskog premijera Vladimira Putina koji je izabran za predsjednika manje od mjesec dana kasnije.

Ovih dana posmatrači tvrde kako Moskva koristi sličnu taktiku u opkoljenom južnom ukrajinskom gradu Mariupolju. Ukrajinski zvaničnici optužuju Rusiju za ubistvo desetaka hiljada civila i razaranje skoro svake zgrade u tom gradu.

Ravnanje Halepa sa zemljom

Putin je 2015. postavio Dvornikova na čelo ruskih snaga u ratom razorenoj Siriji. Dvornikov je spasio administraciju sirijskog predsjednika Bashara al-Assada od pada i preuzeo bitku za Halep, glavno uporište pobunjenika.

I tamo je koristio sličnu taktiku kao u Groznom, ubijeni su deseci hiljada Sirijaca, a historijski grad je pretvoren u ruševine.

„Ništa njega ne zaustavlja. Drži se starog sovjetskog i ruskog pristupa – ukoliko postoji snaga, onda se ona fokusira i koristi za uništavanje svega. Rezultati toga su vidljivi u Halepu“, navodi Romanenko.

Dvornikov ‘rezultate’ svog rada tumači drugačije.

„Vojna akcija ruske grupe oružanih snaga radikalno je izmijenila situaciju u Siriji za pet i po mjeseci. Spriječen je mogući raspad Sirije“, kazao je u rijetkom intervjuu koji je dao za dnevni list Rossiiskaya Gazeta u martu 2016. godine.

Nekoliko dana ranije, Dvornikovu je u Kremlju Putin uručio medalju „Heroj Rusije“, jednu od najviših nagrada ove države.

No, čini se kako ovakva strategija ne daje rezultate na sjeveru i u centralnim dijelovima Ukrajine.

Romanenko govori kako su u tim dijelovima države šumska područja, hrabre zasjede i napadi ukrajinskih snaga, kao i slaba logistika i nizak moral Rusa, spriječili njihov napredak ka Kijevu. Rusi su doživjeli teške, ponižavajuće poraze i povukli se iz regija Kijev, Černjihiv i Sumi početkom aprila.

No, jug Ukrajine je drugačiji, tamo krajolikom dominiraju stepe i čini se kako Moskva ponovo koristi istu taktiku, navodi Romanenko.

Podrška pobunjenicima

Putin je 2016. godine, dvije godine nakon što su separatisti koje podržava Kremlj pokrenuli oružanu pobunu u jugoistočnim ukrajinskim provincijama Donjeck i Luganjsk, Dvornikova stavio na čelo ruskog Južnog vojnog distrikta. Ova pozicija uključuje anektirani Krim i ruske baze u separatističkim gruzijskim regijama Južna Osetija i Abhazija, kao i hiljade vojnika koji imaju iskustva u borbama.

Iako je Moskva kategorički negirala da je slala jedinice u Ukrajinu u to vrijeme, zvaničnici iz Kijeva, zapadni obavještajci i mediji su otkrili prisustvo ruskih vojnika i „savjetnika“ u separatističkim provincijama.

Rat je postao najveći oružani sukob u Evropi, odnio je više od 13.000 života i protjerao milione Ukrajinaca od 2014. godine. U vrijeme kada je Dvornikov preselio u novi štab u južnom ruskom gradu Rostov na Donu, aktivna faza rata je okončana i nastavljen je rovovski sukob.

Dvornikov je ipak došao do velikog znanja o Ukrajini i bio je odgovoran za formiranje Osme gardijske mješovite armije, što je reinkarnacija vojne sile iz Drugog svjetskog rata.

Djelimično su bile stacionirane u pobunjenim ukrajinskim regijama koje se zajednički nazivaju Donbas, navodi Pavel Lužin, ruski vojni analitičar Fondacije Jamestown koja je iz Washingtona.

„Stoga, on veoma dobro vojnu situaciju na istoku Ukrajine“, istakao je on za Al Jazeeru.

Smatra se kako je Dvornikov idejni tvorac incidenta u Azovskom moru 2019. godine, koje se nalazi sjeveroistočno od anektiranog Krima, kada su ruski brodovi blokirali i zauzeli tri broda ukrajinske mornarice koja su pokušala ući u to more. Moskva je zarobila 24 ukrajinska mornara koji su potom bili u ruskim rukama 10 mjeseci.

Evropske sankcije i ogromni manevri

Posljedično, Evropska unija je stavila Dvornikova i sedam drugih ruskih generala i zvaničnika na crnu listu 2019. godine. Iako su ga zapadne sile kaznile, on je osvojio bodove na Putinovom kontu provodeći serije ogromnih i impresivnih vojnih vježbi.

Predvodio je ogromne manevre Kavkaz 2020 nedaleko od granice sa Ukrajinom. U tim vježbama su učestvovali deseci hiljada vojnika iz Rusije i drugih bivših sovjetskih republika, a održane su na 30-ak lokacija u Rusiji, anektiranom Krimu i u Armeniji. One su korištene kao prikaz „mobilnih ešalona“, novog načina koordinacije snaga na tlu, u zraku i na moru.

Putin je sa pompom došao u grad Kapustin Jar, regija Volga, kako bi pratio finalni dio manevara, a Dvornikov mu je rekao kako su snage „pokazale našu spremnost za borbu“. Ministarstvo odbrane Ukrajine je, proročki, upozorilo kako vježbe za cilj imaju stvaranje grupe ruskih snaga koje bi mogle izvršiti invaziju na Ukrajinu.

Marta i aprila 2021. godine, vojni okrug Dvornikova je postao centralna tačka nove demonstracije sile.

Kremlj je poslao desetke hiljada vojnika duž granice sa Ukrajinom, u prijateljski nastrojenu Bjelorusiju i na anektirani Krim – ta demonstracija je otvorila put za prvi Putinov susret sa američkim predsjednikom Joeom Bidenom.

No, Ukrajina i Zapad su ignorirali ruske zahtjeve među kojima je zabrana članstva Kijeva u NATO-u i ograničavanje prisustva NATO-vih snaga na istoku Evrope, bivšem predgrađu sovjetske Moskve.

Nakon toga je Putin pokrenuo invaziju da obori vlast ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog i, kako on kaže, „denacifizira“ Ukrajinu. No, nije postavio glavnog komandanta za napad – sve do ponedjeljka i imenovanja Dvornikova, smatra savjetnik za nacionalnu sigurnost Bijele kuće Jake Sullivan.

Pitanje iskustva vojske

Dvornikov je ranije predvodio ofanzivu oko Donbasa i južnih provincija gdje je Rusija osvojila jedini veći urbani centar, Herson, navodi vašingtonski Institut za ratne studije.

Analitičar Lužin smatra kako njegovo imenovanje predstavlja pokušaj Moskve da se riješi svoje Ahilove pete iz ovog rata, odnosno stvaranje koherentne, centralizirane uprave snaga na terenu.

„Kao najnapredniji general u ovom području, Dvornikov je postavljen kako bi se izborio sa najtežim problemima u svjetlu novog pokušaja napredovanja na istoku Ukrajine“, naveo je on za Al Jazeeru.

Drugi analitičari, međutim, odbacuju Dvornikovo iskustvo navodeći kako je većinu karijere proveo upravljajući povučenim vojnim jedinicama u mirnodopskom periodu.

„Ovo je problem najviših oficira Rusije – oni dugo vremena nisu vodili ozbiljan rat koji se odnosi na cijelu naciju, niti lokalnu ‘specijalnu operaciju’, kako Kremlj nazva svoju invaziju na Ukrajinu“, ističe Nikolaj Mitrohin, ruski istraživač sa univerziteta u njemačkom Bremenu.

„Zato ne mislim da će njegovo imenovanje značajno nešto promijeniti“, govori on za Al Jazeeru.

IZVOR: AL JAZEERA