Dvije decenije nakon pada Gvozdene zavjese, SAD su očigledno bile najveća svjetska sila. Ali onda su uslijedili katastrofalno pogrešno vođeni ratovi na Bliskom istoku, finansijski krah 2008, rastuća nejednakost i druge krize koje su, čini se, dovele u sumnju superiornost američkog ekonomskog modela, piše u svojoj analizi “Kako bi Amerika mogla da izgubi novi Hladni rat” Džozef Stiglic, ekonomski stručnjak i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju.

Stiglic smatra da, od Trampa pa do danas, postoji niz dokaza da su „neki eki aspekti američke političke i društveni život su postali duboko patološki“, što bi, prema njemu, moglo da dovede do toga da Kina preuzme poziciju u svijetu koju je do sada držala Amerika.

“Naravno, Amerika ne želi da bude svrgnuta sa trona. Ali neizbežno je da će Kina ekonomski nadmašiti SAD, bez obzira na to koje zvanične pokazatelj neko koristi. Ne samo da je njena populacija četiri puta veća od američke; njena ekonomija takođe raste tri puta brže već dugi niz godina (zaista, već je nadmašila SAD u smislu pariteta kupovne moći još 2015. godine).

Iako Kina nije učinila ništa da se proglasi za stratešku prijetnju Americi, to je jasno kao dan. U Vašingtonu postoji konsenzus oko toga da bi Kina mogla predstavljati stratešku prijetnju i da je najmanje što bi SAD trebalo da učine da bi ublažile ovaj rizik, jeste da prestanu da pomažu kineskoj ekonomiji da raste. Prema ovom gledištu, preventivna akcija je opravdana, čak i ako to znači kršenje pravila Svjetske trgovinske organizacije za koje su same SAD pisale i promovisale”, konstatuje čuveni ekonomista.

Tramp otjerao saveznike SAD

On smatra da SAD ne mogu da pariraju Kini bez adekvatnih saradnika u svijetu, a najbliži je Evropska unija sa kojom je, kako kaže, Tramp uspio da debelo pokvari odnose.

IZVOR: SMART LIFE/ UNSPLASH/ LIBRARY OF CONGRESS

“SAD ne mogu same da pobjede u novoj konkurenciji velikih sila; potrebni su joj prijatelji. Njeni prirodni saveznici su Evropska unija i druge razvijene demokratije širom svijeta. 

Ali Tramp je učinio sve što je mogao da otuđi te zemlje, a republikanci – koji su mu i dalje odani – pružili su dovoljno razloga za pitanje da li su SAD pouzdan partner. Štaviše, SAD takođe moraju da osvoje srca i umove milijardi ljudi u zemljama u razvoju“, konstatuje Stiglic, pa dodaje na istu temu:

“U potrazi za naklonošću svijeta, SAD će morati da nadoknade mnogo izgubljenog. Duga istorija eksploatacije drugih zemalja ne pomaže, kao ni duboko usađeni rasizam – sila koju Tramp stručno i cinično kanališe. Nedavno su američki kreatori politike doprineli globalnom `aparthejdu sa vakcinama`, pri čemu su bogate zemlje dobile sve vakcine koje su im bile potrebne, dok su ljudi u siromašnijim zemljama bili prepušteni sami sebi.

U međuvremenu, novi američki protivnici hladnog rata su svoje vakcine učinili dostupnim drugima, čak i po nižim cijenama, istovremeno pomažući zemljama da razviju sopstvene pogone za proizvodnju vakcina.”

Amerika nema prava da drži predavanja drugima

Stiglic kaže da Amerika i EU treba da prestanu da drže predavanja drugima i da na praktičnim primjerima pokažu svoju moć i kvalitet.

“Evropa i Amerika su odlične kad drugima drže predavanja o tome šta je moralno ispravno i ekonomski razumno. Ali poruka koja se obično javlja – kao što jasno pokazuje upornost američkih i evropskih poljoprivrednih subvencija – jeste `radi ono što kažem, a ne ono što radim`. Naročito nakon Trampovih godina, Amerika više nema pravo na predavanja o moralu, niti ima kredibilitet da dijeli savjete. Neoliberalizam i ekonomija kačenja nikada nisu bili široko prihvaćeni na `globalnom jugu`, a sada svuda izlaze iz mode”, kaže Stiglic i upoređuje odnos Kine prema ostatku svijeta.

Kina pomagala siromašnim zemljama

IZVOR: KINESKI RADIO INTERNACIONAL

“Istovremeno, Kina se nije istakla u držanju predavanja, već u tome što je siromašnim zemljama obezbijedila čvrstu infrastrukturu. Da, ove zemlje su često duboko u dugovima prema Kini, ali, s obzirom na ponašanje zapadnih banaka kao kreditora u `svijetu u razvoju`, SAD i drugi teško da su u poziciji da upiru prstom ka Pekingu.

Mogao bih da nastavim, ali poenta bi trebalo da bude jasna: ako SAD namjeravaju da se upuste u novi hladni rat, trebalo bi da razumiju šta je potrebno za pobjedu.

Hladni ratovi se na kraju dobijaju mekom snagom privlačnosti i ubeđivanja. Da bismo bili na prvom mjestu, moramo da ubedimo ostatak svijeta da kupuje ne samo naše proizvode, već i društveni, politički i ekonomski sistem koji prodajemo”, zaklučuje Stiglic.