Zaključci, objavljeni u časopisu Nature Reviews Earth & Environment, pokazuju da bi prvi dan bez leda na Arktiku mogao da se dogodi više od 10 godina ranije od prethodnih projekcija, koje su bile fokusirane na to kada će taj region ostati bez leda mjesec ili više dana.
Trend ostaje dosljedan u svim budućim scenarijima.
Do sredine vijeka Arktik će,vjerovatno,imati cio mesec bez plutajućeg leda tokom septembra, kada je pokrivenost morskim ledom u regionu na minimumu.
Krajem vijeka sezona bez leda mogla bi da traje nekoliko mjeseci godišnje.
Na primjer, prema uobičajenom scenariju, najsjeverniji region planete mogao bi da postane bez leda čak i u nekim zimskim mjesecima.
Za naučnike, Arktik bez leda ne znači da ne bi bilo leda u vodi.
Umjesto toga, istraživači kažu da je Arktik bez leda kada okean ima manje od milion kvadratnih kilometara (386.000 kvadratnih kilometara) leda.
Cenzus predstavlja manje od 20 odsto od sezonskog minimalnog ledenog pokrivača u regionu osamdesetih godina.
Posljednjih godina Arktički okean je u septembru imao oko 3,3 miliona kvadratnih kilometara površine morskog leda na svom minimumu.
Aleksandra Jan, vanredna profesorka atmosferskih i okeanskih nauka, krenula je da analizira postojeću literaturu o projekcijama morskog leda.
Ona i njeni saradnici takođe su analizirali podatke o pokrivenosti morskim ledom iz kompjuterskih klimatskih modela kako bi procijenili kako bi Arktik mogao da se miienja u budućnosti.
Otkrili su da će se prvi dan kada pokrivenost morskim ledom ode ispod praga od jednog kvadratnog kilometra dogoditi u prosjeku četiri godine ranije od mjesečnih prosjeka, ali da bi moglo da dođe i do 18 godina ranije.
“Kada je riječ o posmatranju onoga što naučnici očekuju da će se desiti na Arktiku, važno je predvidjeti kada bismo mogli da ugledamo prve uslove bez leda na Arktiku, koji će se pojaviti u dnevnim satelitskim podacima”, kaže je Jan.
Tim je pretpostavio da bi Arktički okean mogao da ostane bez leda prvi put krajem avgusta ili početkom septembra, na dan između 2020-ih i 2030-ih godina, po svim scenarijima.
Jan je rekla da su emisije gasova sa efektom staklene bašte glavni uzročnici gubitka morskog leda.
Smanjenje sniježnog i ledenog pokrivača povećava količinu toplote od sunčeve svjetlosti koju apsorbuje okean, povećavajući otapanje leda i zagrijavanje na Arktiku.
Otapanje morskog leda ima značajne uticaje na arktičke životinje, uključujući foke i polarne medvjede.
Pored toga, kako se okean zagrijava, istraživači su zabrinuti da bi ribe koje nijesu autohtone mogle da se presele u Arktički okean.
Uticaj tih invazivnih vrsta na lokalne ekosisteme ostaje nejasan.
Gubitak morskog leda takođe predstavlja rizik za zajednice koje žive u blizini priobalnog regiona.
Morski led igra značajnu ulogu u smanjenju uticaja okeanskih talasa na priobalno zemljište, kazala je Jan.
Kako se morski led povlači, okeanski talasi bi bili sve veći, što bi izazvalo priobalnu eroziju.
Mada je Arktik bez leda neizbježan, Jan je rekla da će budući nivoi emisija gasova ipak odrediti koliko će se često to dešavati.
Prema scenariju o srednjim emisijama, putu na kojem se trenutno društvo nalazi, Arktik bi mogao da ostane bez leda samo tokom kasnog ljeta i početkom jeseni od avgusta do oktobra.
Međutim, prema scenariju sa najvećim emisijama, Arktik bi mogao da bude bez leda do devet mjeseci do kraja ovog vijeka.
“To bi pretvorilo Arktik u potpuno drugačije okruženje, od bijelog ljetnjeg, do plavog Arktika.
Dakle, čak i ako su uslovi bez leda neizbježni, i dalje moramo da emisije gasova držimo pod kontrolom, kako bismo izbjegli produžene uslove bez leda”, rekla je Jan.
Dobra vijest je da je arktički morski led otporan i može brzo da se vrati ako se atmosfera ohladi.
Preporučeno
“Za razliku od ledenog pokrivača na Grenlandu za koji je trebalo hiljade godina da se izgradi, čak i ako otopimo sav led na Arktiku, ako uspijemo da smislimo kako da eliminišemo uticaj CO2, morski led će se vratiti za deceniju”, zaključuje Jan.
Video