Kuća Milomira (66) i Violete (46) Milijić u centru sela Niševac, kod Svrljiga, do juče domaćinska i primjerna, danas je zbog zločina koji se tu dogodio prije tri dana zavijena u crno.

Milomir se, skrhan teškom bolešću i crnim mislima da mu pijreti skora smrt, odlučio na fatalan korak – da ubije suprugu Violetu, a potom presudi sebi.

U očajanju je tukao Violetu do besvijesti, a potom se, ubijeđen da je mrtva, otrovao „monosanom“, sredstvom za zaštitu bilja. Supruga Violeta je posle ukazane medicinske pomoći u Urgentnom centru u Nišu, gdje su konstatovane lake povrede, puštena na kućno liječenje.

– Mlađa, kako su svi zvali Milomira, bio je ugledan domaćin, poljoprivrednik za primjer. Imao je desetak krava, koje je najviše volio, odlazio je s njima na izložbe, gdje su dobijale pehare. Volio je i poljoprivedu da radi, uvijek je učio i bio neumoran. Nažalost, prije dvije godine je počeo da obolijeva. Javili su mu se bolovi u stomaku, pa u prostati, a imao je i lupanje srca. Kopnio je lagano, nije mogao da čuva omiljene krave, pa ih je prodao, između ostalog, i zbog liječenja. Postajo je sve nervozniji, počele su da ga obuzimaju crne slutnje o skoroj smrti – jadikuje supruga Violeta. 

Očigledno je da su Milomirove crne misli prethodile porodičnoj tragediji Milijića, piše Alo.rs.

– Počeo je da mi objašnjava kako da brinem o domaćinstvu kad njega ne bude, a jednom mi je direktno rekao da više ne može da izdrži agoniju u kojoj živi i da će ubiti i mene i sebe. Nisam to ozbiljno shvatila, pravdala sam njegove riječi težinom bolesti – dodaje Violeta.

Iako ubeđen da mu preti skora smrt, Milomir je znao da sa suprugom mirno popije kafu i razgovara o budućnosti porodice. No jednom je posle takvog zatišja iznenada došlo do kulminacije.

– Prišao mi je dok sam pripremala pomije ispod šupe. Dograbio je vilu i uzmahnuo. Nisam se branila, ubijeđena da se šali, ali kada me je udario po glavi, shvatila sam da više nema šale. Odjednom se izobličio da nisam mogla da ga prepoznam. Besomučno me je udarao gvozdenom vilom dok se drška nije polomila. Pala sam na zemlju i počela glasno da zapomažem i dozivam ukućane i komšije. Nije ga to spriječilo da korakne do kante u kojoj su bile pomije i uzme motku kojom sam ih miješala. Ponovo je nasrnuo na mene i tukao me po glavi i svuda po tijelu dok nisam izgubila svijest – govori Violeta kroz plač.

Kada je Violeta kolabirala ležeći u lokvi krvi, Milomir se dao u bijeg preko plota. Ukućani i komšije su zbrinuli Violetu i vozilom Hitne pomoći je prevezena u niški Urgentni centar, gdje je hospitalizovana. Slučaj je prijavljen policiji u Svrljigu kao nasilje u porodici, ali Milomir je nestao bez traga. Tražili su ga kod komšija, rođaka, po selu, ali bez uspjeha. Tada se neko sjetio da zavire u napuštenu staju, nekad punu krava.

“Kada smo pokušali da uđemo, vrata su bila zatvorena, poduprta gredom sa unutrašnje strane. Ušli smo sa zadnje strane i u polumraku čuli roptanje. Milomir je ležao na leđima sa pjenom na ustima. Bio je u samrtnom ropcu. Brzo je prebačen u Svrljig, a potom u Klinički centar u Nišu. Ljekari su se u naredna 24 časa borili da Milomiru spasu život. Nažalost, otrov „monosan“ mu je razorio disajne puteve i vitalne organa i nije mu bilo spasa. Umro je sjutradan“.