Američka administracija bi mu na tom sastanku trebala predstaviti detaljan okvir usmjeren na okončanje rata u Pojasu Gaze.

Čak i prije nego što taj sastanak počne, jasno je da se Netanjahu suočava sa, za njega, vrlo teškim izborom.

Bijela kuća vrši sve veći pritisak na njega da potpiše sporazum o prekidu vatre koji uključuje klauzule koje su u suprotnosti s njegovim ranije iznesenim stavovima. U međuvremenu, ključni članovi koalicije upozoravaju na političke posljedice ako prihvati uslove koji krše njihove crvene linije.

Američki plan više nije konceptualan. Sastoji se od 21 finalizirane klauzule, uključujući trenutni prekid vatre, povratak svih talaca u roku od 48 sati i oslobađanje hiljada palestinskih zatvorenika. Takođe predviđa postepeno povlačenje izraelskih odbrambenih snaga iz Pojasa Gaze, uspostavljanje tehnokratske privremene vlade pod međunarodnim nadzorom i demontiranje infrastrukture Hamasa.

Druge odredbe uključuju dnevni ulazak stotina kamiona s pomoći, duboku demilitarizaciju Gaze, međunarodne stabilizacijske snage uz pratnju obučene palestinske policije i regionalne sigurnosne garancije.

Najznačajniji dio plana jeste da on predlaže put ka stvaranju palestinske države, uslovljen reformama i uspješnim procesom obnove.

Ta klauzula je glavna tačka sporenja za Netanjahua, koji se protivio rješenju o dvije države i tokom cijele svoje karijere se borio protiv takve politike.

Tramp insistira na dogovoru

Tramp, koji se vratio u Bijelu kuću prije osam mjeseci, lično je angažovan u naporima da se osigura prekid vatre i dugoročno rješenje. Izrazio je optimizam u javnim izjavama, proglašavajući da su strane “vrlo blizu dogovora”.

Trampov izaslanik Steve Witkoff i njegov zet Jared Kushner bili su duboko uključeni u nedavne pregovore, putujući između New Yorka i Washingtona i dva puta se sastajući s Netanjahuom u njegovom hotelu kako bi se zalagali za odobrenje plana. Administracija je takođe pozvala arapske države da doprinesu finansiranjem i sigurnosnom pomoći.

Takođe, na međunarodnoj sceni raste frustracija Izraelom. Zemlje Persijskog zaliva i evropske vlade vrše pritisak, pozivajući se na potrebu za stabilnošću i prijeteći ekonomskim bojkotima, kaznenim mjerama i suspenzijama kulturnih i sportskih događaja. Bijela kuća ovo smatra odlučujućim trenutkom.

Pritisak koalicije

U Jerusalimu, Netanjahuovi krajnje desničarski koalicioni partneri jasno su stavili do znanja da neće podržati bilo kakav sporazum koji ublažava izraelske ratne ciljeve.

Ministar nacionalne sigurnosti Itamar Ben–Gvir rekao je da Netanjahu “nema mandat da okonča rat bez poraza Hamasa”. Ministar finansija Bezalel Smotrich rekao je da njegova stranka “nikada neće pristati na palestinsku državu, čak i ako je to teško, čak i ako je potrebno vrijeme”.

Zastupnica Orit Strock navela je pet specifičnih uslova: potpuno razoružanje Hamasa, povratak svih talaca, potpunu demilitarizaciju koju provodi sam Izrael, trajnu izraelsku sigurnosnu kontrolu u Gazi i civilnu upravu kojom ne upravljaju Hamas ili Palestinska uprava. Upozorila je da bi svako odstupanje od ovih uslova zahtijevalo “vraćanje mandata javnosti”.

Za Smotricha i Ben-Gvira, ovaj stav je ključan za njihov politički identitet. Prihvatanje trenutnog američkog prijedloga vjerovatno bi dovelo do kolapsa vlade.

Dok desno krilo koalicije čvrsto stoji, drugi glasovi pozivaju na fleksibilnost. Ministar vanjskih poslova Gideon Sa’ar, član kabineta, rekao je da vjeruje premijeru da “zastupa interese Izraela kako je potrebno u razgovorima s predsjednikom Trampom”.

Zastupnik Moshe Gafni, vođa frakcije Degel HaTorah, bio je kratak u svojim komentarima.

“Naš stav je da okončamo rat i vratimo taoce kući”, rekao je.

Ujedinjeni judaizam Tore, koji je sada izvan koalicije, pokazao je veću spremnost da razmotri kompromis. Njegovi članovi su se više fokusirali na hitnost vraćanja talaca i vraćanja mira, a manje na ulogu Palestinske uprave. Taj stav je više usklađen s nedavnim anketama, koje odražavaju umor od rata među izraelskom javnošću.

Želja za odgađanjem

Čini se da Netanjahu slijedi strategiju odgađanja. Izvori bliski premijeru Izraela sugerišu da bi mogao zatražiti dodatno vrijeme od Bijele kuće kako bi napravio “prilagodbe” i tražio “poboljšanja” plana.

Takođe bi mogao pokušati prebaciti krivicu za bilo kakav zastoj na Hamas tvrdeći da odbija prihvatiti ključne uslove. Alternativno, mogao bi se nadati da će regionalni razvoj promijeniti trenutnu jednačinu. Međutim, rani pokazatelji ukazuju na to da Trumpova administracija nije spremna prihvatiti daljnja odgađanja.

Međunarodna izolacija

U međuvremenu, Izrael se suočava sa sve većom diplomatskom izolacijom. Prijetnje bojkotima, međunarodne flotile koje se kreću prema Gazi i odluke velikih korporacija o obustavi usluga intenzivirale su se posljednjih sedmica.

Iako se ove akcije u Izraelu često opisuju kao dio problema javne diplomatije, strane vlade i međunarodne organizacije to vide kao pitanje politike. Bez jasnog političkog plana, mnogi smatraju da je tekući rat neodređen i neodrživ.

Sastanak u ponedjeljak u Washingtonu daleko je od rutinskog. Za Netanjahua bi mogao predstavljati ličnu i političku raskrsnicu. Prihvatanje američkog plana moglo bi rezultirati raspadom njegove koalicije. S druge strane, njegovo odbijanje moglo bi izazvati sukob s Bijelom kućom i daljnju izolaciju Izraela.

Istovremeno, desetine izraelskih talaca ostaju u Gazi. Za mnoge Izraelce, njihov siguran povratak ostaje najveći prioritet, iznad bilo kakve političke kalkulacije.

Netanjahu se sada suočava s odlukom koja nosi značajne posljedice. Ishod sastanka u Bijeloj kući mogao bi odrediti ne samo tok rata u Gazi, već i sudbinu njegove vlade i njegovu dugoročnu političku budućnost.