Video
Kao i prethodnih godina, prva tri mjesta na rang-listi zaštite klime ostaju upražnjena. Razlog za to je činjenica da nijedna zemlja još uvijek nije u potpunosti ispunila ciljeve Pariskog sporazuma – konkretno, cilj ograničavanja porasta globalne temperature na 1,5 stepeni Celzijusa iznad predindustrijskog nivoa, piše DW.
Ipak, prema riječima Jana Burka, glavnog autora Indeksa uspješnosti u borbi protiv klimatskih promjena (CCPI), „brojne zemlje već godinama pokazuju pozitivan napredak“. On posebno ističe „Dansku, kao i Portugal, Veliku Britaniju, Španiju i Maroko – uz Evropsku uniju kao cjelinu“.
CCPI svake godine analizira napore 64 zemlje i EU u oblasti zaštite klime, fokusirajući se na smanjenje emisija CO2, širenje upotrebe obnovljivih izvora energije, energetsku efikasnost i klimatsku politiku.
„Uočavamo oštar kontrast: na političkom planu, napredak u zaštiti klime često je spor – u nekim državama, poput SAD-a, čak dolazi i do nazadovanja. Ipak, sa tehnološkog i ekonomskog stanovišta, postoji nevjerovatan zamah. Neke zemlje to već godinama koriste, dok druge imaju odlične uslove, ali ih još uvijek nijesu iskoristile“, kaže Burk.
Ovu rang-listu sastavljaju organizacija Germanwatch i istraživački institut NewClimate. Ona ocjenjuje glavne emitere, koji zajedno čine više od 90 odsto globalnih emisija.
Klimatska politika Njemačke „najgora do sada“
Padom na 25. mjesto, Njemačka je treću godinu zaredom zabilježila pad na rang-listi zaštite klime, uz ukupnu ocjenu „srednje“. Dok je potrošnja energije u Njemačkoj ocijenjena kao „dobra“, zemlja je u kategorijama emisija i obnovljivih izvora energije dobila ocjenu „srednje“.
Međutim, klimatska politika Njemačke ove godine ocijenjena je kao „loša“ – „najgora do sada“, prema riječima Burka. On to pripisuje prvenstveno aktuelnim politikama koje sprovodi ministarka ekonomskih poslova Katarina Rajhe.
„Mjere koje su prvenstveno usmjerene na povećanje upotrebe prirodnog gasa ugrožavaju napredak u energetskoj tranziciji i prijete da u narednim godinama značajno pogoršaju okvirne uslove za obnovljive izvore energije i elektrifikaciju“, kaže Burk.
Zemlje G20 bilježe posebno loše rezultate
Poput Njemačke, i druge zemlje G20 – ključne industrijalizovane ekonomije i ekonomije u razvoju, koje su odgovorne za čak 80 odsto globalnih emisija CO2 – takođe zauzimaju loše pozicije na rang-listi.
Jedini izuzetak među njima je, kao i ranije, Velika Britanija. Ona se nalazi na sedmom mjestu i ima ocjenu „dobro“. Britanija ostvaruje dobre rezultate u kategorijama emisija gasova sa efektom staklene bašte, potrošnje energije i klimatske politike, ali kada je riječ o širenju upotrebe obnovljivih izvora energije, stručnjaci toj zemlji dodjeljuju ocjenu „loše“.
Gdje je jugoistočna Evropa?
Nekoliko zemalja G20 veliki su proizvođači nafte i prirodnog gasa. Sjedinjene Američke Države (67), Rusija (66), Saudijska Arabija (65), Ujedinjeni Arapski Emirati (64) i Kanada (62) dobile su ukupnu ocjenu „veoma loše“.
Kada je riječ o zemljama iz regiona, Slovenija (39) i Hrvatska (49) dobile su ocjenu „loše“, a Bosna i Hercegovina (55) ocjenu „veoma loše“. Srbija i Crna Gora nijesu ocjenjivane.
Domaćini ovogodišnje konferencije o klimi, COP31, takođe su dobili ukupnu ocjenu „slabo“. Australija – izvoznik uglja sa najvećim emisijama štetnih gasova po glavi stanovnika – zauzela je 54. mjesto, dok se Turska našla na 53. mjestu.
Ove godine ukupno 15 zemalja dobilo je ukupnu ocjenu „dobro“ – dvije više nego prethodne godine. Među njima su Čile, Nigerija i Filipini.
Kina: lider u oblasti obnovljivih izvora energije, ali i najveći emiter
Kao najveći svjetski emiter, Kina zauzima 56. mjesto sa ukupnom ocjenom „veoma loše“. Njene najznačajnije slabosti sada uključuju visoke emisije štetnih gasova po glavi stanovnika i veliku potrošnju energije.
Ipak, Kina prednjači u svijetu u jednoj kategoriji: kontinuiranom širenju upotrebe obnovljivih izvora energije. Među zemljama koje ostvaruju veoma dobre rezultate u toj kategoriji nalaze se Vijetnam, Malezija, Ujedinjeni Arapski Emirati, kao i zemlje proizvođači nafte, poput Kazahstana, Saudijske Arabije i Uzbekistana.
Stručnjaci ističu značajan napredak u planovima za širenje obnovljivih izvora energije u ovim regionima.
„U arapskim državama, konkretno, prisutna je kombinacija veoma visokih emisija po glavi stanovnika i natprosječnog nivoa elektrifikacije, uz trenutno mali udio obnovljivih izvora energije – ali i ogroman solarni potencijal“, navodi koautorka Natali Peleh.
Preporučeno
To su, zapravo, optimalni uslovi za ambicioznije klimatske mjere.
