Video
Ipak, Rusija nastavlja da jača snage oko Ukrajine, a Zapad i dalje prijeti strašnim posljedicama ako bi na bilo koji način ugrozili ukrajinsku teritoriju. Da li postoji diplomatski izlaz iz ove konfrontacije na miran način?
Diplomate govore o načinu na koji sve strane mogu da se sklone sa puta. Ali pronaći takav put nije lako. Svaki kompromis bi imao cijenu. Evo nekih potencijalnih puteva koji ne uključuju vojni i krvavi ishod, prenosi BBC.
Zapad bi mogao da ubijedi predsjednika Putina da odstupi
Prema ovom scenariju, zapadne sile bi efektivno odvratile svaku invaziju ubjeđivanjim ruskog predsjednika Vladimira Putina da će troškovi biti veći od koristi.
Trebalo bi ga ubijediti da će ljudske žrtve, ekonomske sankcije i diplomatski udarac biti toliki da će mu to biti poražavajuće čak i da ostvari odbitke na bojnom polju. Morao bi da se uplaši da bi Zapad mogao da podrži vojnu pobunu u Ukrajini i da bi u tom skupom ratu mogao da ostane “zarobljen” godinama.
Morali bi da ubijede Putina da će ovi troškovi smanjiti njegovu podršku kod kuće i da će time ugroziti njegovo vođstvo. Prema ovom narativu, Zapad bi takođe morao da dozvoli Putinu da ostvari diplomatsku pobjedu, pokazujući ga kao mirnog protagonistu koji nije bio voljan da vojno odgovori na provokacije NATO-a.
Putin bi mogao da tvrdi da je konačno privukao pažnju Zapada i da su se njegovi lideri bavili onim što su nazvali njegovim “legitimnim brigama oko bezbjednosti”. Rusija bi podsjetila svijet da je velika sila i produbila je svoje prisustvo u Bjelorusiji.
Poteškoća sa ovim rješenjem je ta što bi moglo jednako lako da se tvrdi da je Putin pogriješio. Njegovi postupci bi ujedinili Zapad, naveli bi NATO da pomjeri svoje snage bliže ruskim granicama i podstakli bi Švedsku i Finsku da razmotre ulazak u NATO.
NATO i Rusija bi mogli da se dogovore o novom bezbjednosnom sporazumu
Zapadne sile su jasno stavili do znanja da neće praviti kompromise u vezi sa ključnim principima kao što su suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine, njeno pravo da traži članstvo u NATO, koji pak mora da drži “otvorena vrata” za svaku zemlju koja želi da se pridruži.
Ali SAD i NATO su ipak prihvatili da se zajednički jezik može naći u vezi sa širim evropskim bezbjednosnim pitanjima. Ovo bi moglo uključivati oživljavanje nevažećih sporazuma o kontroli naoružanja kako bi se smanjio broj projektila na obje strane, jačanje mjera za izgradnju povjerenja između ruskih i NATO snaga, veća transparentnost u pogledu vojnih vježbi i lokacija projektila i saradnja na testiranju protivsatelitskog oružja.
Rusija je već jasno stavila do znanja da ova pitanja neće biti dovoljna da zadovolje njenu suštinsku zabrinutost da bi dopuštanje Ukrajini da se pridruži NATO-u koštalo rusku bezbjednost.
Rusija i Ukrajina bi mogle da ožive sporazum iz Minska
Ovo je bio paket dogovora tokom 2014. i 2015. godine u glavnom gradu Belorusije Minsku, a koji je osmišljen da okonča rat između vladinih snaga i pobunjenika koje podržava Rusija u istočnoj Ukrajini.
Očigledno je propao – jer se borbe nastavljaju. Ali je barem postavio put ka prekidu vatre i političkom rješenju zasnovanom na federalnijem ustavu.
Zapadni političari sugerišu da bi oživljavanje sporazuma iz Minska sada moglo da bude rješenje za krizu. Francuski predsjednik Emanuel Makron je rekao da je Minsk “jedini put koji nam omogućava da izgradimo mir”.
Problem je što su odbredbe sporezuma zamršene i sporne. Kremlj zahtjeva da Ukrajina mora da održi lokalni izbori kako bi se osnažili proruski političari. Kijev želi da Moskva prvo razoruža i ukloni ruske borce. Najveći spor je oko toga koliku bi autonomiju Minsk dao otcjepljenim enklavama u Donbasu.
U Kijevu se plaše da bi oživljavanje Minska bila prečica da se Ukrajina isključi iz plana da se ikada pridruži NATO-u, a da članice NATO-a to eksplicitno ne moraju da kažu. Stoga je malo vjerovatna podrška i saglasnost naroda u Ukrajini.
Ukrajina bi mogla da postane nutralna poput Finske
Bilo je izvještaja koji su kasnije demantovani, da su francuski zvaničnici sugerisali da bi Ukrajina mogla da uzme Finsku kao model.
Finska je usvojila formalnu neutralnost tokom Hladnog rata. To je bila nezavisna, suverena i demokratska država. Ostala je van NATO-a.
Da li bi ovo moglo da bude privlačno Kijevu? Time bi se izbjegao vojni ishod. To bi u teoriji moglo da zadovolji Putinovu želju da Ukrajina nikada ne uđe u NATO.
A alijansa ne bi morala da pravi kompromise u vezi sa svojom politikom “otvorenih vrata”: Ukrajina bi donijela suvereni izbor da ne se pridruži. Ali da li bi Ukrajina ovo podržala? Vjerovatno ne, zato što bi neutralnost praktično ostavila Ukrajinu otvorenom za ruski uticaj.
Strahuje se da bi ovakva neutralnost mogla još više da je udalji od njenog članstva u Evropskoj uniji.
Trenutni zastoj bi mogao da postane status kvo
Da li je moguće da se trenutna konfrontacija samo zadrži – ali da se vremenom smanji intenzitet?
Rusija bi mogla polako da povuče svoje trupe nazad u kasarne, proglašavajući njihove vojne vježbe završenim. Ali u isto vrijeme mnogo vojne opreme moglo bi ostane na sadašnjim pozicijama, za svaki slučaj.
Moskva bi mogla da nastavi da podržava pobunjeničke snage u Donbasu. I sve vrijeme, ukrajinska politika i ekonomija bi i dalje bile destabilizovane stalnom prijetnjom iz Rusije.
Zauzvrat, Zapad bi zadržao pojačano prisustvo NATO-a u istočnoj Evropi. Njihovi političari i diplomate bi nastavili da sporadično sarađuju sa ruskim kolegama. Ukrajina bi se borila dalje. Ali barem ne bi bilo rata.
Preporučeno
Polako bi konfrontacija blijedela sa naslovnih strana i ponovo bi se našla na dugoj listi zamrznutih sukoba koji više ne privlače pažnju javnnosti.
