Migranti u Bosni i  Hercegovini prve hladne dane dočekali su na ulicama, u parkovima, autobuskim i željezničkim stanicama te neadekvatnim izbjegličkim kampovima. Procjenjuje se da će bez bilo kakvog krova nad glavom, u BiH, tokom zime biti 5.000 migranata.

Spavamo na kiši  

Izbjeglice iz Pakistana, Afganistana, Sirije, Irana, Iraka, Alžira… ekipa „Dnevnog avaza“ obišla je ispred Službe za poslove sa strancima u Sarajevu. Manju grupu sreli su i ispred Željezničke stanice, gdje su čekali prevoz za Bihać. Većina se nada da će do zime ipak uspjeti napustiti BiH i stići do evropskih zemalja.

“Kiša pada, hladno nam je i mokri smo. Na kiši spavamo, jedemo, peremo se, a noći i jutra posebno su hladni…”. kazali su neki od njih.

Ipak, najteža situacija i dalje je na području Unsko-sanskog kantona (USK), gdje je i najviše migranata. Dok ne pređu granicu, njihov dom i dalje je otvoreno nebo, a jedno sklonište oronuli Đački dom u Bihaću. 

Šatori i najloni

Husein Kličić, predsjednik Crvenog krsta USK, kaže za „Avaz“ da je objekt Đačkog doma pokriven, a u narednim danima očekuje se postavljanje stolarije.

– U Velikoj Kladuši stanje je alarmantno, posebno u kampu gdje boravi oko 350 migranata. Pitanje je samo dana kada ćemo ovdje zateći ljude smrznute na livadi, jer su još pod šatorima i najlonima. Oni spavaju na minusima, hranimo ih svaki dan, ali životi su im ugroženi – kaže Kličić.

On, takođe, ističe da volonteri Crvenog krsta redovno obilaze migrante, da su mnogi prehlađeni i bolesni, te da im je potrebna hitna njega i zaštita.

Nehumani uvjeti  

Dolaskom hladnijih dana, mnogi od migranata pune bihaćke ulice, umotani u deke, slabu obuću i odjeću.  Za sada imaju hranu, ali uslovi u kojima borave krajnje su nehumani.

– Primorani su na život u zidinama bez prozora i vrata te spavanje na hladnom betonu, u vrećama za spavanje ili tek nekom od podmetača. Zajedno s njima su žene i djece – dodao je Kličić.