„Zimi se zatvorenici na brzinu okupljaju u dvorištu u laganoj odjeći“, rekla je aktivistkinja za prava zatvorenika Olga Romanova, pozivajući se na svjedočenje čovjeka koji je 2018. pušten iz „Polarnog vuka“, formalno poznatog kao IK-3.

„Držani su u vrsti i nije im bilo dozvoljeno da sklapaju ruke ili da ih trljaju. Morali su da stoje 30 ili 40 minuta bez pomjeranja na minus 45 stepeni Celzijusa. Ako se jedna osoba pomjeri, cijela grupa se poliva vodom“, prenosi Radio Slobodna Evropa (RSE).

„U proljeće, bilo je novo mučenje“, dodala je. „Komarci i mušice koje ujedaju. Ako bi pomjerili ruku, polivaju vas vodom. Jednostavno bi cijelu grupu polili vodom iz šmrka“.

Nakon 19 dana bez komunikacije tokom prebacivanja iz zatvora u regionu Vladimir, Navaljni je 26. decembra potvrdio da je došao u IK-3, pored naselja Harp u distriktu Jamalo-Nenec iznad Arktičkog pola u centralno-sjevernom dijelu Sibira. Dan nakon što je njegov advokat mogao da ga posjeti, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.

Navaljni je služio 19-godišnju kaznu pod optužbom za ekstremizam za koju on i njegove pristalice kažu da je dio kampanje progona sa ciljem da se razbije njegova politička aktivnost. Amnesty International, grupa za ljudska prava Memorial i drugi smatraju da je on politički zatvorenik.

Dugo odsustvo Navaljnog, iako je to uobičajeno tokom transfera zatvorenika, globalno je podiglo uzbunu jer je posljednja informacija o njemu, 5. decembra bila da se razbolio u svojoj ćeliji nakon što je bio izložen teškim uslovima koji su uključivali uskraćivanje hrane, nedostatak provjetravanja prostorije i minimalno vrijeme za kretanje.

Nekoliko sudskih ročišta o pritužbama Navaljnog na postupanje prema njemu odgođeno je dok sudovi ne utvrde gdje se on nalazi, rekle su sudije.

Advokati i pristalice pokrenuli su velike napore da lociraju Navaljnog, tražeći informacije o njemu od zatvora i pritvorskih centara (SIZO) širom Rusije.

„Preduzeli smo ogroman pravni posao“, rekao je Ivan Ždanov, direktor Navaljnijeve Fondacije za borbu protiv korupcije, koju je država proglasila ekstremističkom organizacijom i zabranila u Rusiji.

„Pisali smo upite, posjećivali različite pritvorne centre i vršili proces eliminacije, jedan po jedan. Tek sada shvatam koliko je to bio ogroman posao. Ali, na kraju, uspjeli smo u namjeri“.

U objavi na društvenim mrežama od 26. decembra Navaljni je napisao da je stigao u „Polarnog vuka“, koji je poznat kao jedan od najzabačenijih i najnepristupačnijih zatvora u Rusiji. Navaljni je napisao da je uveče 23. decembra stigao u zatvor a da je bio šokiran kada su čuvari 25. decembra došli da mu kažu da je njegov advokat došao da ga vidi.

‘Ti si u čistilištu’

„Čim prekoračite prag, daje vam se na znanje da ste u čistilištu gdje nemate prava i da nema nikoga kome se možete požaliti“, rekao je ukrajinski filmski radnik Oleg Sencov, koji je proveo pet godina u IK-8 („Polarni medvjed“) zatvoru pod optužbom za terorizam.

Ovaj zatvor se takođe nalazi u regiji Jamalo-Nenec. „Prebijanja, ponižavanja, elektro-šokovi, držanje u hladnoj ćeliji go ili u mokroj odjeći, ali to još nije najgore… Mogu vas vezati u položaju fetusa u čeličnom kavezu gdje jedva možete da dišete i morate da mokrite na samog sebe. Rutinski vam prijete da će vas silovati kada vas maltretiraju.“

Nekih 2.000 kilometara sjevernoistočno od Moskve, u IK-3 se drži oko 1.050 najtežih zatvorenika Rusije. Aktivisti za ljudska prava kažu da se u zatvoru drže serijske ubice, silovatelji, pedofili, povratnici u kriminal i drugi koji su osuđeni za najteža krivična djela i služe kaznu od 20 ili više godina. U nekim slučajevima, poput Navaljnog, vlada tamo šalje i osuđenike za koje se mnogi smatraju da su politički zatvorenici. Platon Lebedev, bivši poslovni partner Mihaila Hodorkovskog koji je osuđen za utaju poreza i druge optužbe tokom raspada naftnog giganta Yukos, proveo je oko dvije godine u IK-3 sredinom 2000-ih.

Zatvor je osnovan 1961. godine na temeljima bivšeg logora diktatora Josifa Staljina, koji je bio dio mreže gulaga. Naselje Harp, u kojem živi oko 5.000 ljudi, uglavnom pruža smještaj i druge usluge zatvorskim radnicima i administraciji.

„Sve što treba je da pogledate mapu i vidite da je to najsjeverniji, najteži zatvor“, rekao je za RSE Ždanov.

„Sama lokacija znači da su tamošnji uslovi užasno teški. A, Navaljni će tamo biti držan najmanje godinu dana u ćeliji odakle se ni nebo ne može vidjeti“.

Veći dio godite nema letova u ovu regiju a pristup vozom je težak i ograničen. Poštanska služba za federalne zatvore ne pruža usluge za IK-3, jedina komunikacija sa zatvorom je preko normalne ruske pošte, rekao je Ždanov.

„Nikada ne znate da li je vaše pismo stiglo ili nije“, rekao je on. „Ili da li je primalac imao priliku da odgovori. Naravno da je slanje Alekseja tako daleko imalo svoju svrhu“.

Pored toga, zatvorski sistem telefoniranja, Zonatelekom, zatvoren je baš u vrijeme kada je Navaljni tamo stigao.

„Do sada, Zonatelekom je normalno radio u IK-3“, rekla je Romanova 25. decembra. „Koliko možemo da kažemo, danas su ga ugasili. Nadam se da je u pitanju samo tehnički problem, ali definitivno izgleda kao čudna koincidencija“.

Dok je tim Navaljnog tragao za njim, saznali su da je direktor federalne uprave zatvora, Arkadij Gocev posjetio zabačeni zatvor tokom godine. Takođe je posjetio i susjedni strogi zatvor IK-18 („Polarna sova“).

„Bila je to vrlo neuobičajena posjeta šefa jedne zatvorske agencije“, rekao je Ždanov. „Nije normalno da on posjećuje zatvore, naročito toliko zabačene, sjeverno od arktičkog pola. Vrlo je vjerovatno da je njegova posjeta bila priprema za slanje Alekseja Navaljnog tamo. Oni su tako pažljivo prikrili informacije o njegovom transferu od nas da se čini očiglednim da su željeli da on ostane skriven koliko je to moguće“.

U objavi na mreži X, bivšem Twitteru, aktivista za ljudska prava Sergej Davidis je 25. decembra napisao da „U Harpu ne bi trebalo da bude zatvora“.