Popa: Proširenje EU postalo realnost, države kandidati da se zaštite od malignih uticaja

Popa je to kazala na panelu “Zapadni Balkan, međunarodni akteri i geopolitika nove ere?” na konferenciji Centra za građansko obrazovanje (CGO), fondacije Fridrih Ebert (FES) i Regionalne akademije za demokratski razvoj (ADD) “Vrijeme da krenemo dalje – 20 godina od samita u Solunu“.

Ona je rekla da paket proširenja danas obuhvata ne samo šest zemalja Zapadnog Balkana, nego i Moldaviju, Ukrajinu i Gruziju. „Prvi put će paket proširenja biti predstavljen uključujući sve te zemlje. U zadnje tri decenije bilo je puno uspona i padova. Trenutni zamajac koji je napravio rat u Ukrajini daje novu perspektivu za region“, kazala je Popa.

Ona je navela da je prioritet EU proširenje.

„Ostalo je opipljivo pitanje vanjske politike, nije to više samo cilj koji je tu, a da nema neki horizont. No, izazovi su, takođe, porasli“, dodala je Popa.

Popa je rekla da su Srbija i Crna Gora najviše napredovale, otvorile najviše poglavlja, da su Sjeverna Makedonija i Albanije tek počele pregovore, Bosna i Hercegovina (BiH) dobila status kandidata, a da je Kosovu ponuđena vizna liberalizacija.

„To su procesi koji teku a znamo da ritam nije po volji zemalja kandidata. I Unija bi htjela da se to brže kreće“, dodala je Popa.

Prema njenim riječima, o EU nerijetko se priča kao natprirodnom tijelu, a ne Uniji od 27 članica.

„Često je teško doći do konsenzusa, proces donošenja odluka je komplikovan. Ima diskusija kako interno da se reformiše EU. Ali, može se reći da je proširenje sada postalo realno“, rekla je Popa.

Prema njenim riječima, druga važna stvar je da postoji sukob i konfliktni uticaji u regionu.

„Maligni utucaj Rusije je realnost, rat u Ukrajini izazvao je još više problema i to zemlje kandidatkinje treba da uzmu u obzir kada sprovede reforme – da se zaštite od malignih uticaja“, poručila je Popa.

Ona je, govoreći o koracima koje će EU sprovesti, primarno o ekonomsko-investicionom planu, morati da vide da države kandidati sprovode reforme.

„To je partnerstvo, dvosmjerna ulica, ne možete imati prednost u odnose na druge kanddite“, rekla je Popa.

Popa je naglasila da, uz vladavinu prava, države kandidati moraju imati i jake instutucije kako da bi se branile od malignih uticaja.

„Zato je usklađivanje sa vanjskom i bezbjednosnom politikom Unije postalo važno. Evropa mnogo više brine više o bezbjednosti nego što je to radila do sada. Dosad se više brinula o ekonomskim pitanjima“, pojasnila je ona.

Bivši direktor briselke kancelarije Stiftung Wissenschaft politik iz Njemačke, Dušan Reljić, rekao je da je EU značajna za cio region i samim tim što je EU u proteklih 20 godina progutala region, i to ne samo time što se proširila nego što ga je u društveno-ekonomskm smislu usisala u EU.

On je rekao da su EU i NATO prisutni na regionu što ima svoje posljedice.

„Region neuporedivo više doznačava u EU nego što dobija iz razvojne pomoći. Za posljednjih deset godina trgovinski deficit regiona sa EU bio je sto milijardi EUR. U IPA III je predviđeno devet milijardi pomoći za region“, objasnio je Reljić.

On je kazao da je najveći problem iseljavanje ljudi i dodao da se skoro svakih 90 sekundi region “prazni za jednog čovjeka”.

„Većina tih ljudu odlaze u EU, region šalje ljudski kapital i svoj teško zarađen novac a, za razliku od članica EU u regionu, ne dobija solidarnu pomoć Unije“, ukazao je Reljić.

Prema njegovim riječima, obični ljudi imaju dva izbora – da emigriraju ili da “prihvate relanost”.

“A najveća realnost u regionu je zavisnost od vlasti“, dodao je Reljić.

Projektni menadžer u Sbunker-u sa Kosova, Visam Čambazi, rekao je da je EU mirovni projekat i da se sada pomjera ka ratnom projektu.

On je naveo da fokus više nije Zapadni Balkan, Ukrajina, Moldavija i Gruzija nego egzistencijalno pitanje sa implikacijama na region i svijet.

„Postavlja se pitanje da li su te zemlje dio EU budućnosti ili su tampon zona između Rusije i EU“, naveo je Čambazi.

On je problematizirao u kojoj mjeri pomjeranje ka bezbjednosti utiče na pitanje proširenja, a imajući na umu imigracije, potrebu za sirovinama, te energetiku i druge stvari za koje EU ne može da se oslanja na to da bude sama sebi dovoljna. To je, kako je dodao, poguralo Uniju da ima traži više suvereniteta, da ima autonomiju.

Politička analitičarka Dina Bajramspahić je, u osvrtu na proces pregovora, kazala da je zavladala letargija, kao i da su izgubljeni entuzijazam i energija, koje je neophodno obnoviti.

„Važno se podsjetiti da smo u proces EU integracija ušli svojom voljom. Naši javni funkcioneri kada se suoče sa preporukom ili zadatkom postaju branioci suvereniteta, a među njima su i oni koji nijesu bili za nezavisnost države“, rekla je Bajramspahić.

Ona je kazala da je razlika u alatima koje razni maligni uticaji koriste.

Bajramspahić je navela da u Crnoj Gori postoji značajan broj građana koji ne vjeruju u ruski uticaj, navodeći da je među njima i dio procrnogorski orjentisanih građana, objašnjavajući da se to pitanje i opasnost koju nosi potcjenjuje i ne radi dovoljno na dekonstrukciji dezinformacionih narativa.

Posebno je navela da je medijska scena u zabrinjavajućem stanju.

Konferenciju su zatvorili Daliborka Uljarević, izvršna direktorka CGO-a, Balša Božović, izvršni direktor ADD-a i direktorka Regionalne kancelarije FES-a za Srbiju i Crnu Goru, Kirsten Šonefeld.

Šonefeld je podsjetila da je konferencija adresirala lepezu aspekata evropskih integracija Zapadnog Balkana.

“Pričali smo o različitim modelima integracija, faznom pristupanju, revidiranoj metodologiji, Berlinskom procesu. Svi ti aspekti su veoma važni. Treba da se zapitamo kako da prevaziđemo letargiju koja se pojavila tokom godina, i kako da se vratimo političkim misijama i pitanjima proširenja EU”, navela je Šonefeld.

Ona je zaključila da se evropske integacije ne odnose samo na priključenje Zapadnog Balkana, već i na povratak tog regiona kući i ispunjavanje obećanja EU da to bude mirovni projekat.