Stana Srdić i nakon što je u decembru prošle godine proslavila 100. rođendan i dalje čita, hekla i plete, a raduje se ljepšem vremenu kako bi mogla da izađe i prošeta po dvorištu.
Preporučeno
Stana živi sa ćerkom Draginjom Macanović (74) i njenom porodicom u banjalučkom naselju Lauš, a zadovoljna je, jer je “mozak još služi ispravno”, a zdravlje joj je odlično.
Dosadili su joj zimski dani, jer joj je zbog slabe cirkulacije hladno na rukama, pa ne može da plete, ali pomalo hekla.
“Čitam malo, pregledam novine. Čitam ovih svojih knjiga, imam ih dosta. Pročitala sam ovo Jevanđelje već pet puta, a ima 500 stranica. Šta ću, uzmem pa čitam”, ispričala je ona ekipi Anadolije.
Uz njeno uzglavlje nalaze se tri štapa i mobilni telefon, koji redovono koristi pošto joj većina djece ne živi u Banjaluci.
Stana Srdić rođena je 1917. godine u selu kod Kulen Vakufa, 1917. godine. Nakon što joj je prvi muž nastradao, preudala se i živjela u Petrovcu do 1995. godine, nakon čega je izbjegla u Derventu. Živjela je jedno vrijeme i u Kotorskom, a u Banjaluci je u proteklih desetak godina.
Preživjela je dva rata, rodila desetoro djece, mnogo je radila i život joj je kaže bio “svakakav”, ali se ne žali.
“Radila sam, i šta god sam radila, pjevala sam i radila. Nisam nikad bila tužna. Podigla sam djecu, sve sam rodila bez lekara, bez babica, sama”, kaže ona.
Na pitanje u čemu je tajna njenog dugog života, odgovara da ne zna.
“Težak je dug život, da sam u svojoj kući bila uvijek, bilo bi dobro, ovako, koliko sam kuća promijenila, i sada sam kod kćeri i zeta, dosadilo mi je”, rekla je Stana Srdić.
Vremena su, kako kaže, danas drugačija. Njoj ništa nije bilo teško da radi i sve joj je bilo kako treba.
“Nema posla koji nisam radila, sve, i kopala i orala”, prisjetila se ona.
Penzioner je od 1982. godine, a najžalije joj je što smatra da je teret ćerki koja brine o njoj, a nije dobrog zdravlja.
Video