Video
Mnogi posmatrači u Evropi tada su bili zaprepašćeni dok su izdaleka pratili šta se događa na dalekoj Aljasci. Po gotovo beskrajno dugom crvenom tepihu ruski predsjednik Vladimir Putin, vidno ponosan i srećan, koračao je prema američkom predsjedniku Donaldu Trampu, koji mu je aplaudirao i srdačno ga pozdravio na američkom tlu. Pri tome, na Aljasci pomalo i dalje lebdi duh stare Rusije, budući da je ona nekada bila kolonija ruskih careva.
Niko tačno ne zna o čemu su njih dvojica potom razgovarala. Poslije susreta nije uslijedio nikakav zajednički tekst niti jasan dogovor.
Povratak na poslijeratni poredak?
Ali utisak približavanja je ostao, pa je neke podsjetio na “duh Jalte”. Sovjetski lider Josif Staljin i američki predsjednik Frenklin D. Ruzvelt, zajedno sa britanskim premijerom Vinstonom Čerčilom, 1945. su na Krimu razgovarali o poslijeratnom poretku u Evropi i podijelili zone uticaja.
I nakon samita u Enkoridžu izgledalo je kao da bi SAD i Rusija ponovo mogle da razgovaraju o Evropi, a da Evropljani ne sjede za stolom. Aljaska je daleko, a niko iz Evrope nije bio pozvan. Upravo se na to mislilo kada se narednih mjeseci, prije svega u Moskvi, govorilo o „duhu Enkoridža“.
Putin je u Enkoridžu, sasvim u duhu Trampovog „pravljenja dilova“, obećao ekonomsku saradnju i obostranu korist – nešto za šta je i Tramp veoma zainteresovan.
Tramp je Putina već više puta nazivao strong leader, odnosno snažnim liderom. I na Aljasci je američki predsjednik djelovao kao da prema svemoćnom Putinu kod kuće osjeća više simpatija nego prema Zelenskom, kome je tokom incidenta u Bijeloj kući s visine prebacio da „nema ništa u rukama“.
Za sada nema planova za novi susret
Ali taj utisak bio je kratkog daha. Uprkos svim nesuglasicama, on je zasad ostao uz Evropljane koji podržavaju Ukrajinu. Ubrzo više nije bilo mnogo tragova „duha Enkoridža“, ako je on ikada i postojao.
Tramp, u svakom slučaju, ne pokazuje namjeru da se ponovo sastane s Putinom. A upravo ga je Putin prije godinu dana na Aljasci pozvao da uzvrati posjetu i dođe u Moskvu. Od toga nije bilo ništa.
Zato gotovo prkosno zvuči kada se u Moskvi i dalje govori o „duhu Enkoridža“. Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov se u februaru ljutito obrušio na Evropljane zbog pokušaja da unište taj duh – „duh Enkoridža“ je, tvrdio je, neuništiv:
„To je trenutno veoma popularna tema: da je on uništen. Duh se ne može uništiti, može da se raspline ili da bude otrovan raznim štetnim hemijskim gasovima – što Evropa takođe pokušava – ali u tome neće uspjeti.“
U Abu Dabiju su u januaru 2026. povedeni oprezni početni razgovori pregovarača, u kojima su, pored Rusije i SAD, učestvovali i predstavnici Ukrajine. To je u Moskvi takođe predstavljeno kao izraz „duha Enkoridža“. Međutim, iz svega toga nije proizašlo ništa, osim razmjene zarobljenika.
Otkriven je jedan drugi duh
„Duh Enkoridža“ je vjerovatno prije svega stav: Rusija želi da sa SAD bude ravnopravna, što Putin iznova naglašava, a upravo je to, čini se, bio duh susreta na Aljasci. No, ako je ikada postojao, taj duh je ispario.
I u Moskvi se sve više prihvata takav zaključak. Putinov savjetnik Jurij Ušakov u međuvremenu već traži druge „duhove“, i to u Pekingu, gdje je Putin u maju veoma srdačno dočekan.
„Duh Pekinga zaista postoji“, rekao je Ušakov povodom posjete Kini. „Za navodni duh Enkoridža nisam baš siguran, taj izraz nikada nisam ni koristio.“
Rat stiže i u Rusiju
Godinu dana nakon samita na Aljasci, kraj ruskog agresorskog rata protiv Ukrajine nije na vidiku. Ali i Ukrajina može da zabilježi određene uspjehe. Među njima je, prije svega, nestašica benzina širom Rusije, izazvana ciljanim napadima na rafinerije, kao i uništena skladišta ruskog internet-giganta Vajldberisa.
Preporučeno
Tako je rat stigao i do svakodnevnog života ljudi u Rusiji, daleko od fronta. Gledano iz današnje perspektive, od spektakularnog nastupa na Aljasci nije ostalo mnogo. A Tramp je u međuvremenu svoju pažnju usmjerio i na druge stvari. Između ostalog – i na rat protiv Irana.
