Video
Vladimir Putin i kod kuće ima sve više problema zbog rata u Ukrajini. Dolazi, potiho, do sve većeg raskola u ruskom društvu. Suočava se sa svakodnevnim antiratnim prosvjedima, veliki broj javnih osoba ograđuje se od njegove ratne avanture, a sada se zbiva i raskol unutar Ruske pravoslavne crkve, mada je patrijarh Kirill dao punu podršku Putinu blagoslovivši rusku ratnu mašineriju za pohod na Ukrajinu, ali se suočio s neposluhom u vlastitim redovima.
Poznati ruski analitičar Konstantin Eggert zato kaže da patrijarh Kirill vodi RPC prema moralnom krahu. Patrijarh moskovski i cijele Rusije Kirill odmah je podržao Kremlj govoreći kako su u sukobu dva bratska naroda, ali je napomenuo da je “u suštini riječ o jednom narodu – ruskom”, te da se radi o “suprotstavljanju vječnim neprijateljima svete majke Rusije”.
U svojoj podršci Putinovoj agresiji čak je došao do toga da je na djelu rat “protiv nametanja gay prideova stanovnicima Donbasa”!? Mnogi drugi visoki klerici RPC-a dali su podršku ratu, pa je tako protojerej Andrej Tkačev pozdravio invaziju kazavši kako je ovo “kraj, a ne početak rata” te pozdravio “oslobađanje Ukrajine” od stranih utjecaja i nepravoslavnih vrijednosti.
Najdrastičniji je bio “televizijski baćuška” (tako ga zovu jer ima na ruskoj televiziji svoje emisije i propovijedi) protojerej Artemije Vladimirov, koji je govorio o ratu protiv fašizma te da će “nakon pobjede pravoslavni ‘besmrtni puk’ Velike (Rusija), Male (Ukrajina) i Bijele (Bjelorusija) Rusije zajedno stupati od Vladivostoka do Kalinjingrada”.
Patrijarh i njegov überpatrijarh
Uvjeren je da će im se u tome “priključiti i Moldavija, Kazahstan i Gruzija” te je izrazio zabrinutost za položaj baltičkih država. No, ispalo je da nije sve unisono i ratoborno među ruskim pravoslavnim širiteljima evanđelja i kršćanskih vrijednosti. Patrijarh Kirill i njegov nadređeni überpatrijarh Vladimir Putin suočili su se s pismom 250 svećenika RPC-a koji su digli glas protiv rata. No, najveći udarac doživjeli su od mitropolita Onufrija, predstojnika proruske Ukrajinske pravoslavne crkve (Moskovskog patrijarhata) koji je gotovo senzacionalno osudio napad Rusije na Ukrajinu nazvavši to “strašnim grijehom” te da je “UPC MP crkva ukrajinskog naroda” i da će “on ostati uz svoj narod”.
Mitropolit Onufrij čak poziva na molitvu za “Ukrajinu, naš narod i našu vojsku”. Podsjetimo da je prije koju godinu, osim UPC-a povezanog s Moskvom (Onufrij je član Svetog sinoda RPC-a), i proukrajinska Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevskog patrijarhata (UPC KP) dobila potvrdu autokefalnosti od carigradskog patrijarha Bartolomeja, koju za sada ne priznaju jedino Ruska i Srpska pravoslavna crkva.
Pozicija mitropolita Onufrija zapanjila je patrijarha Kirilla, a ruski analitičar Konstantin Eggert smatra da će mnoge eparhije UPC MP-a zbog ovakva stava iz Moskve prijeći u krilo PCU-a, koji u RPC-u smatraju nekanonskom crkvom.
Zato neki analitičari govore da bi moglo doći do velikih potresa u RPC-u i daljnjeg raskola i “usitnjavanja” Crkve. Predstavnik za odnose s drugim crkvama UPC MP-a Kirill Govorun ne isključuje mogućnost da se “prekinu odnosi s patrijarhom Kirillom” te bi stoga, govori, mitropolit Onufrij mogao proglasiti autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovskoga patrijarhata.
Opšti haos
Naime, Onufrijeve izjave smatraju se kao odricanje od moskovske središnjice, što može izazvati opći kaos ne samo u RPC-u nego i u pravoslavlju kao takvom. Recimo i to da je poglavar Srpske pravoslavne crkve patrijarh Porfirije kazao kako se skuplja pomoć za Ukrajinu koja će biti upućena mitropolitu Onufriju da je, kako kaže patrijarh Porfirije, “podijeli najpotrebitijima”.
Pitanje je zna li patrijarh Porfirije za Onufrijevu “metamorfozu” i znači li to da se stav SPC-a razlikuje od stava službenog Beograda, odnosno predsjednika Vučića, koji je u ovom sukobu na strani Rusije. I protojerej UPC MP-a Nikolaj Danilevič te ratnohuškačke izjave drugih crkvenih ruskih dostojanstvenika nazvao je “grozomornim budalaštinama koje diskreditiraju Crkvu i njezinu ulogu u društvu”.
Tako je i mitropolit ternopoljski Sergij, jedan od, kako piše moskovska Novaja gazeta, stožernih proruskih svećenika u Ukrajini, nakon početka invazije službeno vratio Putinu Orden družbe kojim ga je ovaj odlikovao prije deset godina. Pod administrativnom i crkvenom i državnom kaznom našao se svećenik Ioan Burdin iz Kostrome koji je na liturgiji vjernicima održao propovijed o Božjoj zapovijedi “Ne ubij!”, što je protumačeno kao antidržavni govor u trenutku Putinove “specijalne operacije” te će biti kažnjen s oko 300 eura zbog svog “neprimjerenog” istupa. I Litvanska eparhija RPC-a, koja je potpuno kanonski podčinjena Moskovskom patrijarhatu, otela se kontroli.
Predstavnik eparhije Vitalij Mockus nedvosmisleno je poručio da “litvanski pravoslavci osuđuju ruski napad na Ukrajinu” te da “pravoslavni Litvanci nisu više uz Moskvu”. I Amsterdamska eparhija svetog Nikole Čudotvorca ne samo da je osudila rat nego je najavila izlazak iz podčinjenja Moskovskome patrijarhatu i službeno je zatražila od belgijskog, nizozemskog i luksemburškog mitropolita Carigradske patrijaršije Afinagora da je primi pod svoju crkvenu jurisdikciju.
Moralno urušavanje
Ruski analitičar Eggert zato smatra da će servilnost patrijarha i podobnih mitropolita prema Kremlju dovesti do urušavanja moralnog značaja Crkve te dovesti do izdvajanja ukrajinskih i ostalih inozemnih eparhija iz nadležnosti i utjecaja RPC-a. – Crkva s tisućugodišnjom tradicijom i slavom ušla je u uznemirujuće razdoblje moralne i duhovne krize čiji se izlaz za sada ne vidi – zaključuje Eggert u svom komentaru za rusku redakciju Deutsche Wellea.
Preporučeno
Putin je invazijom na Ukrajinu natovario brojne probleme na svoja leđa, a čini se da se iza brda valjaju i, za njega, nepredviđene turbulencije u širokom spektru ruskog društva, koje bi mu moglo na kraju odrediti sudbinu sličnu Ceaușescuovoj ili Mussolinijevoj.
