Video
Krstić je u pismu kojim od suda traži prevremeno puštanje na slobodu napisao i da bi i sam glasao za Rezoluciju Ujedinjenih nacija o Srebrenici.
“Nemam pravo glasa jer se u ovoj Rezoluciji pominje i moje ime jer sam počinio krivično djelo nezamislivo i neoprostivo”, naveo je Krstić u pismu predsjednici suda.
Krstić je napisao i da bi, ukoliko mu se ukaže prilika, otišao u Potočare da se “pokloni” žrtavama genocida.
“Ako jednog dana budem pušten, i ako se sa tim saglasi predsjednica Mehanizma i ako to dopuste porodice žrtava, želio bih da se još jednom u životu nađem u Potočarima, da se poklonim sjenima žrtava i zamolim za oproštaj”, napisao je Krstić.
Apelaciono vijeće Haškog tribunala pravosnažno je u aprilu 2004. osudilo bivšeg komandanta Drinskog korpusa VRS Radislava Krstića na 35 godina zatvora, proglasivši ga krivim za pomaganje i podržavanje genocida u Srebrenici, progon i ubistva srebreničkih Bošnjaka u julu 1995.
Ova pravosnažna presuda prva je u kojoj je Haški tribunal utvrdio da je VRS u Srebrenici počinila genocid.
Tom presudom bila je smanjena kazna od 45 godina zatvora, koju je 2001. Krstiću izreklo prvostepeno vijeće Tribunala. Prvostepenom presudom, Krstić je bio osuđen za počinjenje genocida, ali je Apelaciono vijeće taj dio presude preinačilo.
Krstić je u pismu predsjednici suda naveo da prihvata presude Tribunala iz 2001. i 2004. godine.
On je potvrdio da je znao da “neki članovi Glavnog štaba namjeravaju da počine genocid”, ali da taj štab “nije imao dovoljno snaga da izvrši strijeljanja” bez “upotrebe Drinskog korpusa”, kojim je Krstić tada komandovao.
“Znao sam da će upotreba snaga pod mojom komandom značajno doprinijeti da se izvrši egzekucija bošnjačkih zarobljenika”, naveo je Krstić u pismu.
On je potvrdio i da je pomagao i podržavao zločin protiv čovječnosti učestvujući u udruženom zločinačkom poduhvatu nasilnog uklanjanja bošnjačkih civila iz Potočara, od 10. do 13. jula 1995.
“Učestvovao u stvaranju humanitarne krize koja je prethodila prisilnom premještanju žena, djece i starijih iz Srebrenice, u kojem sam takođe učestvovao, znajući da su civili u Potočarima bili izloženi ubistvima, silovanjima, premlaćivanjima i zlostavljanjima”, napisao je Krstić.
Krstić je naveo i da se pismom obraća i javnosti u bivšoj Jugoslaviji.
“Molim da se ovo moje pismo javno objavi, da moje riječi čuje što više ljudi u zemlji iz koje sam, da možda moje riječi bar nekog podstaknu da razmisli o strašnom zločinu u kome sam učestvovao, o kazni koja je uslijedila, o dubokom, bolnom, ali zakašnjelom kajanju sa kojim živim već decenijama”, napisao je Krstić.
Dodao je da su genocid u Srebrenici počinili pojedinci i da za svoja “djela i nedjela treba da odgovaraju”, kao i da je i on “nažalost jedan od njih”.
“Volio bih da moje riječi pročitaju i razumiju mladi koji danas žive na prostorima gdje je nekada bila zemlja koja se zvala Jugoslavija (…), da zastanu i pomisle – nikad više. Nikad više rat, nikad više smrt zbog toga što je neko druge vjere, nacije, ili drugačijeg uvjerenja, nikad više genocid”, napisao je Krstić.
Radislava Krstića uhapsile su međunarodne snage u Bosni i Hercegovini, 2. decembra 1998.
Poslije pravosnažne presude, on je 2004. bio upućen u Veliku Britaniju na izdržavanje kazne.
U britanskom zatvoru su ga napali i ranili zatvorenici, zbog čega je 2013. prebačen u Poljsku.
Pošto je izdržao dvije trećine kazne, poljske vlasti, po tamošnjem zakonu, nijesu mogle da ga zadrže u zatvoru zbog čega je general Krstić vraćen u pritvor u Hagu, gdje se i sada nalazi.
Sud je u prošlosti nekoliko puta odbio Krstićev zahtjev za prijevremeno oslobađanje zbog težine zločina za koji je osuđen.
Preporučeno
Odluku o novom zahtjevu donijeće predsjednica suda Grasijela Gati Santana (Graciela Gatti).
