Video
Vozovi se u Ukrajini još kotrljaju. U srijedu uveče iz kompanije Ukrajinske željeznice je saopšteno da je samo dvadeset vozova na dugim relacijama kasnilo do dvanaest sati. U protekle dvije sedmice, ruska vojska je značajno pojačala napade na željezničku mrežu.
U srijedu je teško oštećen željeznički most preko reke Dnjepar. Dan ranije pogođeno je nekoliko željezničkih stanica na zapadu i jugu Ukrajine. Prije toga već je gađano nekoliko željezničkih stanica, poput one u Krematorsku, na istoku zemlje, gdje je početkom aprila najmanje 50 ljudi poginulo tokom granatiranja. Manje željezničke stanice, trafostanice i željeznički mostovi sve više su meta raketa.
Željeznička mreža od vitalnog značaja
Postoji razlog za izmijenjenu taktiku Rusa. Tokom prva dva mjeseca rata, ukrajinska željeznička kompanija je postala najvažnija logistička mreža u zemlji.
Željeznička mreža u Ukrajini je duga oko 22.000 kilometara. Sa više od 230.000 zaposlenih, željeznica je i prije početka rata bila jedan od najvećih poslodavaca.
Prije deset godina, kada je održano Evropsko prvenstvo u fudbalu, Ukrajina je uložila oko 700 miliona eura za unaprjeđenje železničke infrastrukture i voznog parka, tako da danas ima relativno modernu željeznicu.
Iako postoji i velika mreža magistralnih puteva, samo dio njih, naročito u blizini velikih gradova, ima više traka. Sa druge strane, mnogi magistralni putevi su u veoma lošem stanju i nisu podesni za transport teškog tereta.
I tako je upravo željeznica postala simbol ukrajinskog otpora. Ona dovozi oružje i zalihe pomoći u istočni dio zemlje. Evakuiše milione ljudi koji bježe od rata. U međuvremenu sve više porodica prevozi nazad u oblasti koje su ranije bile pod kontrolom ruskih snaga.
U Kijev je dovela važne goste, kao što su ministar spoljnih poslova SAD Entoni Blinken, predsednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen ili lider njemačke opozicije, demohrišćanin Fridrih Merc.
I u transportu robe za izvoz željeznica igra sve značajniju ulogu. Prije početka rata, više od polovine uvoza i izvoza išlo je preko crnomorske luke Odese. Međutim, od početka ruske pomorske blokade, pšenicu, ugalj, čelik i hemijske proizvode, Ukrajina sve više pokušava željeznicom da izveze u zapadne zemlje.
Nevjerovatno otporna
U prvim mjesecima rata željeznički sistem se pokazao iznenađujuće otpornim i prilagodljivim. Željeznička mreža je široko razgranata. Ukoliko su djelovi pruge bombardovani, često je brzo moguće pronaći alternativne puteve.
„U nekim slučajevima za samo nekoliko sati možemo da popravimo oštećene željezničke pruge“, rekao je početkom ove sedmice Oleksandr Percovskij, šef odsjeka Ukrajinske željeznice za putnički saobraćaj, u intervjuu za američku TV-stanicu NBC.
Upravljačka struktura sada je „horizontalna“, izjavio je za CNN njegov šef Oleksandr Kamišin. Odgovorni za prugu na licu mjesta mogu da donose odluke, bez dozvole pretpostavljenih. Popravke su brzo obavljane, bez birokratije. Uništeni ili oštećeni mostovi ne mogu tako brzo da se poprave, ali „i pored sve većih napada u stanju smo da upravljamo sistemom“, kaže Percovskij.
Ipak, rad svakim danom postaje sve teži: zaposleni u željeznici moraju da planiraju rute koje izbjegavaju naročito opasna područja. Vozni red često mora kratkoročno da se mijenja i željeznička kompanija ga objavljuje na društvenim mrežama. A broj raketnih napada na željezničke pruge se svakodnevno povećava.
Željeznička mreža važna za obije zaraćene strane
Od početka rata ukrajinski željeznički sistem se našao na udaru. Rusija je pokušala što pre da stavi pod kontrolu logističke centre Ukrajinske železnice u velikim gradovima poput Harkova i Kijeva, ali joj to nije pošlo za rukom, zbog žestokog otpora Ukrajinaca.
Sa druge strane, ukrajinska vojska i bjeloruski željezničari uspjeli su da unište željezničke veze sa Rusijom i Belorusijom – pruge koje bi bile važne za prebacivanje velikih ruskih trupa.
Ruska vojska je, logistički gledano, uvijek bila u velikoj mjeri zavisna od željezničke mreže. Rusija je velika teritorija sa složenim terenom – stepama, permafrostom i sezonskim močvarama. Zato su se kopnene motorizovane trupe uvijek oslanjale na željezničku mrežu za transport vojnika, hrane i goriva.
„Kada železnica ne može da se koristi, vojska mora da se osloni na puteve“, piše ekspertkinja za Rusiju Emili Feris, sa londonskog Kraljevskog instituta RUSI, u članku za časopis Forin polisi. Ruske oružane snage, međutim, nemaju dovoljno hrane i goriva da izdrže kopnene ofanzive i zauzmu ukrajinsku teritoriju predaleko od funkcionalne železničke pruge.
„Na sjeveru“, objašnjava Feris, „Rusiji nikada nije pošlo za rukom da uspostavi kontrolu nad železničkim čvorištem u Černjigovu ili oko Kijeva, a zbog blatnjavih predjela mnoga vojna vozila su ostala zaglavljena.“
Novi ciljevi – nova taktika
Rusija je sada redefinisala ratne ciljeve i koncentrisala se na osvajanja na istoku i jugoistoku zemlje. Ali čak i u Harkovu ili južnoj Ukrajini, ruska vojska ili ne kontroliše u potpunosti željezničke čvorove ili su oni već skoro potpuno uništeni tokom rata, piše Feris. To je jedan od razloga zašto je Rusija do sada jedva mogla da prebaci svoje snage dublje u Ukrajinu i osvoji više teritorija.
Ipak, to nije dobro za željezničku mrežu u ostatku Ukrajine: zbog promjene ratnih ciljeva, ruskoj vojsci više nisu potrebni ti željeznički sistemi za moguće napredovanje.
Preporučeno
Pošto nisu uspjeli da zauzmu ukrajinsku željezničku mrežu, sada žele barem dio nje da unište, prije svega da bi zaustavili zapadne isporuke oružja na front. Zato bi jedan od odlučujućih faktora za ishod rata moglo da bude to koliko dugo će Ukrajina biti u stanju da održava svoju željezničku infrastrukturu.
