U međuvremenu, dok do ove promjene ne dođe, Kosovo mora biti svjesno da ima probleme i sa državama koje su ga priznale, a ne samo sa onima koje njegovu nezavisnost nijesu priznale.
Proces evropskog proširenja nije ni približno uspješan koliko se stiče utisak kada visoki zvaničnici EU govore o njemu. Brojanje koliko je poglavlja Crna Gora zatvorila, a koliko ih je Albanija otvorila, nije dovoljno za stvaranje pozitivne slike o procesu koji je u posljednjih 20 godina rezultirao prijemom samo jedne nove članice – Hrvatske 2013. godine. U međuvremenu se EU čak i smanjila izlaskom Velike Britanije.
Sjeverna Makedonija od 2009. godine čeka početak pregovora, ali i dalje ostaje blokirana. Kosovo je podnijelo zahtjev za članstvo, ali njegov zahtjev uopšte nije razmatran. Srbija je praktično blokirana već pet godina i u tom periodu nije otvorila nijedno novo poglavlje u pregovorima o članstvu. Bosna i Hercegovina ima status kandidata, ali zbog unutrašnjih političkih odnosa ne uspijeva da napreduje. Gruzija je svojim zakonima praktično zatvorila sebi put ka EU.
Ukrajina i Moldavija uživaju podršku, ali ni one ne napreduju željenim tempom. Činjenicu da je Turska i dalje formalno kandidat za članstvo, čini se da su zaboravili i u Briselu i u Ankari. Istovremeno, građani Islanda nijesu promijenili mišljenje i na referendumu su se izjasnili da ne žele nastavak pregovora o članstvu.
Proces proširenja tako i dalje ostaje proces koji kombinuje nadu i strah – nadu da će do proširenja doći i strah da bi ono, ako se dogodi, moglo stvoriti nove poremećaje unutar EU.
Kako bi se na to odgovorilo i EU pripremila za uspješno proširenje, koje bi Uniju ne samo proširilo već i ojačalo, Evropska komisija je već pripremila široku i preciznu analizu sa nizom preporuka.
PRIVREMENA OGRANIČENJA ZA NOVE ČLANICE
Prema prijedlozima Komisije, koji će biti predstavljeni 30. septembra, EU bi za nove članice uvela određena ograničenja, makar u vremenski ograničenoj fazi.
To bi privremeno uključivalo i uskraćivanje prava veta, dok bi u ekstremnim slučajevima, ukoliko postoje dokazi da nova članica ne poštuje temeljne vrijednosti EU, moglo doći čak i do oduzimanja prava glasa.
Takozvane „zaštitne klauzule“ EU bi uvela i u finansijskoj, institucionalnoj i oblasti zajedničkog tržišta, kao i u pitanjima unutrašnjih poslova i drugim oblastima.
Međutim, te klauzule ne bi bile iste za svaku državu članicu. Prema prijedlogu Evropske komisije, one bi bile posebno kreirane za svaku državu kandidata, uzimajući u obzir njene specifičnosti.
CRNA GORA PRVI NOVI ČLAN
Čini se da će Crna Gora biti prva nova članica EU u doglednoj budućnosti. Ona, prema procjenama, ne bi predstavljala poseban izazov za Uniju ni u jednom aspektu.
Prijem Crne Gore koštao bi jednog građanina EU manje od jednog eura godišnje.
Međutim, situacija bi se značajno promijenila sa drugim državama, posebno ukoliko bi sljedeća na redu bila Ukrajina.
Evropska komisija smatra da bi jedna od praktičnih promjena trebalo da bude prelazak sa odlučivanja konsenzusom na odlučivanje kvalifikovanom većinom.
Komisija ocjenjuje da je, čak i prema postojećim ugovorima, konsenzus potreban samo za prijem nove članice, dok Savjet EU koristi konsenzus u svakom koraku procesa, uključujući otvaranje i zatvaranje poglavlja.
Evropska komisija smatra da bi to moglo biti promijenjeno odlukom Savjeta, bez potrebe za izmjenom ugovora EU.
REFORMA BI MOGLA OTVORITI PROSTOR I ZA KOSOVO
Prema nacrtu koji je vidjela KOHA, Evropska komisija će među prijedlozima za pripremu EU za proširenje, koje će objaviti u izvještaju 30. septembra, zagovarati odlučivanje kvalifikovanom većinom u fazama pregovora o članstvu u kojima se sada zahtijeva konsenzus, dok bi konsenzus ostao potreban za konačnu odluku.
Od novih članica bi se, takođe, tražilo da se obavežu da neće koristiti veto ni za nastavak procesa proširenja.
Imajući u vidu da, osim pet država članica EU koje ne priznaju Kosovo, njegovu nezavisnost ne priznaje ni pet država kandidata, ovakva reforma mogla bi predstavljati priliku i za Kosovo.
Međutim, dok do promjene ne dođe, Kosovo mora znati da ima probleme i sa državama koje su ga priznale, a ne samo sa onima koje njegovu nezavisnost nijesu priznale.
Da su se ključne države EU više angažovale u korist Kosova, mogla je biti pronađena formula kojom bi se, makar, Evropskoj komisiji dao mandat da pripremi mišljenje o statusu kandidata za Kosovo.
Kosovo je u tom pogledu izgubilo i izgubiće još vremena, ostajući još nekoliko godina bez statusa kandidata.
Čak i ako prijedlozi Evropske komisije budu prihvaćeni, promjene se neće dogoditi preko noći, već će zahtijevati vrijeme, kao i sve drugo u sporoj EU.
Ove reforme bi, u svakom slučaju, mogle otvoriti prozor za Kosovo, ali ne i automatski otvoriti vrata.
Preporučeno
Kosovo je, međutim, među onima na koje se u Briselu misli kada se predlaže da nove članice ne budu u mogućnosti da blokiraju države koje bi kasnije došle na red za članstvo u EU.















