Video
Program posmatranja Zemlje koji finansira EU istakao je vlažnije uslove od prosjeka u istočnoj Australiji i sušnije uslove od prosjeka u drugim djelovima zemlje.
Samantha Burgess, strateška direktorica za klimu u Evropskom centru za srednjoročne vremenske prognoze, rekla je da je januar 2025. još jedan iznenađujući mjesec, koji je nastavio rekordne temperature zabilježene tokom posljednje dvije godine.
“Copernicus će nastaviti pažljivo pratiti temperature okeana i njihov uticaj na našu klimu koja se mijenja tokom 2025.”, rekla je Burgess.
Temperature površine mora ostale su neobično visoke u mnogim okeanskim bazenima i morima.
Januar je bio 18. mjesec od proteklih 19 u kojem su zabilježene globalne prosječne površinske temperature iznad predindustrijskog nivoa od 1,5 stepeni Celzijusa. U skladu s Pariškim klimatskim sporazumom, svjetski su lideri kazali da će pokušati spriječiti porast globalne temperature za više od 1,5 stepeni celzijusa– ali prag se temeljio na dugoročnom višedekadalnom zagrijavanju, a ne na kratkoročnim mjesečnim temperaturama.
Klimatski eksperti očekivali su da će se ova iznuzetna čarolija smiriti nakon što je zagrijavanje El Ninjo doseglo vrhunac u januaru 2024. i uslovi su se pomjerili u suprotnu, zahlađenu fazu La Ninja.
No vrućina se zadržala na rekordnim ili gotovo rekordnim nivoima, što je podstaklo raspravu o tome koji bi drugi faktori mogli dovesti do vrhunca očekivanja.
“Ovo je ono što ga čini pomalo iznenađenjem: ne vidite ovaj učinak hlađenja, ili barem privremenu kočnicu, na globalnoj temperaturi koju smo očekivali”, rekao je za AFP Hulien Nicolas, klimatski ekspert s Copernicusa.
Očekuje se da će La Ninja biti slaba, a Kopernicus je saopštio da prevladavajuće temperature u dijelovima ekvatorijalnog Tihog okeana ukazuju na usporavanje ili odugovlačenje kretanja prema fenomenu hlađenja. Nikolas smatra da bi to moglo nestati do marta.
Prošlog mjeseca Kopernicus je rekao da su prosječne globalne temperature tokom 2023. i 2024. po prvi put premašile 1,5 celzijusa. To nije predstavljalo trajno kršenje dugoročnog cilja od 1,5C prema Pariškom klimatskom sporazumu, ali je bio jasan znak da se granica ispituje.
Naučnici kažu da svaki djelić stepena zagrijavanja iznad 1,5 stepeni celzijusa povećava intenzitet i učestalost ekstremnih vremenskih događaja kao što su toplotni talasi, obilne kiše i suše.
Kopernicus je saopštio da je arktički morski led u januaru dosegao najniži mjesečni nivo. Ovosedmična analiza iz SAD-a pokazala je da je drugi najniži u toj grupi podataka. Uopšteno, ne očekuje se da će 2025. slijediti 2023. i 2024. u istorijskim knjigama: naučnici predviđaju da će ovo biti treća najtoplija godina dosad.
Kopernicus je takođe saopštio da će pažljivo pratiti temperature oceana u potrazi za naznakama o tome kako bi se klima mogla ponašati. Oceani su važan regulator klime i ponor ugljika, a hladnije vode mogu apsorbirati veće količine topline iz atmosfere, što pomaže u snižavanju temperature zraka. Oni također pohranjuju 90% viška topline zarobljene ljudskim ispuštanjem stakleničkih plinova.
“Ova će se toplina povremeno ponovno pojaviti. Mislim da je i to jedno od pitanja: je li se to događalo zadnjih nekoliko godina?”, ističe Nicolas.
Temperature površine mora bile su iznimno tople 2023. i 2024., a Kopernicus je saopštio da su očitanja u januaru bila druga najveća zabilježena. “To je stvar koja je pomalo zbunjujuća – zašto su tako tople”, pitao je Nikolas.
Naučnici su jednoglasni da je izgaranje fosilnih goriva podstaklo dugoročno globalno zagrijavanje, te da prirodna klimatska varijabilnost takođe može uticati na temperaturu iz godine u godinu.
Ali prirodni ciklusi zagrijavanja kao što je El Ninjo nijesu mogli sami objasniti šta se dogodilo u atmosferi i morima, a odgovori su se tražili drugdje.
Jedna je teorija da je globalni prelazak na čišća goriva za brodove 2020. ubrzao zagrijavanje smanjenjem emisija sumpora zbog čega oblaci više nalikuju ogledalima i reflektiraju sunčevu svjetlost.
U decembru je još jedan recenzirani rad ispitao je li smanjenje niskih oblaka omogućilo više toplote da dopre do površine Zemlje. “To je zapravo još uvijek predmet rasprave”, rekao je Nikolas.
EU monitor koristi milijarde mjerenja sa satelita, brodova, aviona i meteoroloških stanica kao pomoć u proračunima. Njegovi zapisi sežu do 1940. godine, ali drugi izvori klimatskih podataka – poput jezgri leda, godova i kostura koralja – omogućuju naučnicima da prošire svoje zaključke koristeći se dokazima iz mnogo dalje prošlosti.
Naučnici kažu da će trenutno razdoblje vjerovatno biti najtoplije na planeti u posljednjih 125.000 godina.
