Video
S obzirom na to da sam iz aktivističkog crnogorskog svijeta jedino ja bio na Molitvenom doručku, a u crnogorskoj delegaciji mimo mene samo političari/ke i Željko Ivanović, evo mojih dva centa čisto da bismo imali različite osvrte na ovaj događaj i obogatili crnogorske utiske.
Trampov govor je sve samo ne za pamćenje. Šta više, isti je ka’ i svaki njegov govor – antidemokratski, polarizujući i neodoljivo podśeća na neke govore od prije skoro 100 godina koji su rezultirali najvećim zločinima koje istorija pamti, a koji profitiraju od ośećaja unižnosti čovjeka, njegove anksioznosti i želje da se ne ośeća nemoćno.
Svako ko ide na molitvene doručke (ne samo na onaj u Vašingtonu), zna da se tokom istog šalju poruke mira, jedinstva, poštovanja različitosti, jer tamo dolaze ljudi različitih nacija, religijskih pripadnosti, a tek je prisutna različitost u pogledu politika koje prisutni zastupaju. Nije rijetko da dobri Josip Juratović kaže tamo pred svima da je hrišćanin i marksist i ponosan na svoj politički put od automehaničara i aktivnog člana sindikata AUDI-a do jednog od najznačajnijih socijaldemokratskih predstavnika Bundestaga i jednog od domaćina Molitvenog doručka. Takve poruke su ovog puta slali svi, osim Tramp.
Istina, jeste bio u sali za razliku od svoga prethodnika, pa sam i ja imao priliku da ga slušam i gledam na 10m udaljenosti. Politički govor koji je Tramp držao može se svesti na sljedeće: nastavak kampanje na veličanju sebe, nastavak akcentovanja podjela na “mi” i “oni” i polarizacije koja je već dovoljno štete nanijela i SAD-u i svijetu, ponovnu najavu politika koje su protiv ljudskih prava i demokratije i koje imaju za cilj da žrtvuju najranjivije u društvima kako bi on i njegova ekipa politički profitirali. To je možda i vraćanje duga onoj jakoj neofašističkoj struji koja ga je i podržala da dobije izbore, a kojoj ima zašto da zahvali. Svi oni kojima je “jak Tramp” i koji se tome dive govore o sebi – da vrijednosnu poziciju nemaju i da je jedina njihova vodilja želja za moći. Niče je dobru knjigu o takvima napisao.
Moja supruga i ja smo bili jedini koji su śeđeli za stolom dok je oko nas vladao delirijum. Siguran sam da su se tako rijetki ośećali ‘33 u Njemačkoj na pojedinim govorima. To je najmanje što sam mogao da uradim, da ne tapšem i ne smijem se antidemokratskim govorima jednog od najvećih autokrata svijeta.
Nijesam mogao da gledam po sali što je radila crnogorska delegacija, ali one koje jesam vidio vidio sam da su bili oduševljeni. Neka slobodno jave oni koje nijesam vidio jesu li možda i oni pokazali hrabrost u Vašingtonu da śede dok “jak Tramp” priča, pa da znamo imamo li se čemu nadati kad je u pitanju crnogorska demokratija.Jer sam siguran da će i u Crnoj Gori da nam se prodaje priča mira i dalje, dok se preuzima Trampova retorika – neki jer su osnaženi istom, a neki jer oće da mu se priklone. Hrabri državnici, ako ih imamo, radiće upravo suprotno od toga.
Preporučeno
Na kraju, osim što sam zahvalan što sam imao priliku da vidim neke dobre prijatelje koji zaista plijene uvjek porukom mira i jedinstva, zahvalan sam i što je nakon jednog ovakvog govora uslijedila i molitva za mudrost svih lidera ovog svijeta, uz podśećanje da je bogatstvo u različitosti i da prioritet lidera ne treba da bude samo “greatness of nation” već briga o svima u društvu, posebno ranjivima i siromašnima. Molili se ili ne, naše misli treba da budu usmjerene ka ovakvim porukama, jer će nam trebati sva snaga i trud da se borimo za stvarni mir i jedinstvo, pravdu i demokratiju koja je ugrožena – i u SAD-u i cijelom svijetu, što je pokazala i konferencija u Minhenu. SAD, Crna Gora i cijeli svijet će trebati hrabre ljude koji nijesu klimači glavom, i koji su spremni da se stvarno bore za demokratiju. Takve je trebala i u prošlom vijeku i takvi su ostali i zapamćeni. Klimači definitivno nijesu.
