Iz Udruženja roditelja ističu da je ukradeno oko 10.000 beba iz Srbije i BiH, koje su prodavane po cijeni od 15.000 do 45.000 eura, piše Dnevni avaz.

Zakon o nestalim bebama, koji bi na osnovu preporuke Vijeća Evrope trebalo uskoro da usvoji Skupština Srbije, nestrpljivo se čeka i među najmanje stotinu porodica u Bosni i Hercegovini.

Stravični podaci o sudbini nestale djece, uglavnom beba, ispovjesti majki, porodica, skoro svakodnevno se objavljuju na veb-stranici Kradjabeba.org. Među pričama s nesrećnim krajem su i one iz BiH. 

Vapaj roditelja 

Evropski sud u Strazburu naveo je 2014. godine da imaju zabelježeno tek 600 slučajeva nestalih beba, ali Udruženje roditelja ističe da je ukradeno oko 10.000 djece koja su prodavana po cijeni od 15.000 do 45.000 eura. 

Kada je riječ o BiH, na stranici Kradjabeba.org svake godine zabilježeno je po nekoliko svjedočanstava roditelja i rodbine koji su prijavili nestanak beba. Zanimljivo je da je uglavnom riječ o bebama koje su rođene u Tuzli i Zenici. 

O tome već godinama svjedoči bračni par Dragica i Goran Plauc, koji tvrde da su njihovi blizanci, rođeni 5. avgusta 1993. godine na Ginekološko-akušerskoj klinici tuzlanskog UKC, vjerovatno ukradeni. 

U UKC-u Tuzla svojevremeno su analizirali dokumentaciju te saopštili da su bebe umrle zbog nezrelosti pluća kod prevremeno rođenih novorođenčadi, a majka otpuštena iz bolnice nakon normalno obavljenog porođaja. 

Zenica se, takođe, često spominje, a mediji su 1972. godine objavili zanimljivu priču. 

“Adaptacioni centar iz Danske obratio se Centru za socijalni rad i Skupštini grada Zenice za usvajanje 150 jugoslovenske djece“, navedeno je u jednoj priči. 

„Avaz“ je objavio i vapaj Nevenke Marušić, koja živi u vojvođanskom mestu Irig, a koja traga za sinom. Ona je optužila bolnicu u Zenici da su joj pre 31 godine, nakon porođaja, ukrali sina, blizanca njenog drugog djeteta. 

“Porodila sam se 29. jula 1983. godine u zeničkoj bolnici. Na svijet sam donijela blizance, Dejana i Predraga. Bila sam podvrgnuta carskom rezu, pa sam nakon operacije ležala u šok-sobi i bila u dosta teškom stanju. Jedva sam preživjela kada su mi rekli da je jedna beba umrla“, ispričala je Marušićeva za „Avaz“. 

Beba mafija 

Kaže da u bolnici nisu hteli usliše njenu i molbu supruga da vide tijelo djeteta. 

„Mužu su rekli da uplati na šalteru za troškove sahrane, ali tijelo djeteta niko mu nije pokazao, iako je insistirao“, rekla je Marušićeva. 

Nikad nije saznala gdje je beba sahranjena. 

Upravo se Zenica i Tuzla spominju kao centri bosanskohercegovačke „beba mafije“, ali niko se od nadležnih time nije bavio. 

Otkako zna za sebe, za bratom blizancem traga i mladi inženjer rudarstva iz Banovića Muris Demirović. Njih dvojica su 22. maja 1991. rođena prije vremena na tuzlanskoj klinici te hitno prebačena u Beograd, na Institut za zaštitu majke i djeteta. Muris je nakon izvjesnog vremena vraćen roditeljima, a brat navodno podlegao. 

Roditelji i porodice iz Udruženja uvjereni su da su njihova djeca živa te da su danas u Švedskoj, Danskoj, Norveškoj, Francuskoj. 

U narednim danima „Avaz“ će objaviti još svjedočenja te odgovore nadležnih iz policije, bolnica, centara za socijalni rad. 

Nema podataka u BiH 

O nestalim bebama u BiH skoro da se i ne govori, bez obzira na brojne tvrdnje roditelja da je njihova beba „ukradena“ i kasnije preprodana. 

Bosna i Hercegovina nema jedinstvenu bazu podataka te ni evropski telefonski broj za nestalu djecu – 116.000. 

10.000 evra za bebu 

Evropski sud za ljudska prava u martu 2013. presudio je da Srbija mora isplatiti Zorici Jovanović 10.000 eura na ime nematerijalne štete i osigurati joj informaciju o sudbini njenog novorođenčeta, koje je nestalo iz porodilišta u Ćupriji.