Kada je Viktor Orban 2002. godine prvi put smijenjen sa vlasti, doživio je duboku ličnu krizu.

Tadašnji tijesan poraz komentarisao je riječima: „Otadžbina ne može biti u opoziciji!“ Drugim riječima: samo Orban i njegova stranka, prema tom shvatanju, mogu zaista da zastupaju interese mađarske nacije, on je njen jedini legitimni predstavnik.

Ova rečenica se duboko urezala u svijest javnosti u Mađarskoj.

Iskustvo iz 2002. godine navelo je Orbana da od 2010. godine, uz dvotrećinsku većinu, izgradi svoj „poredak nacionalne saradnje“ (NER), koji je trebalo da ubuduće spriječi scenario poput onog iz 2002. godine.

Pri tome nije samo prilagodio izborni sistem svojoj stranci Fides. Radi očuvanja vlasti stvorio je i razgranat klijentelistički sistem, aparat za nadzor i ogromnu propagandnu mašineriju, navodi DW.

Tokom 16 godina, taj sistem mu je pomagao da ostane na vlasti.

Zbog toga je sadašnji poraz stranke Fides za Orbana do izborne večeri 12. aprila bio praktično nezamisliv.

Međutim, taj poraz je bio toliko razoran da je Orban, za razliku od ponašanja prije 24 godine, u početku djelovao gotovo bez riječi, a djelimično i kao slomljen čovjek koji više ne razumije svijet, navodi DW.

Orban se najprije danima povukao iz javnosti.

Zatim je u jednom intervjuu – do sada jedinom opširnom nakon izbora – za njemu blizak Jutjub kanal Patriota govorio o „bolu i praznini“ koji su ga ispunjavali. Istovremeno je najavio „otpor protiv uništenja onoga što smo izgradili“.

Greške njegove vlade? Da – nažalost, nije privedeno kraju proširenje nuklearne elektrane Pakš, koje je bilo planirano uz rusku pomoć. Novinarki koja ga je intervjuisala, inače pristalici Orbana, vidno je ponestalo riječi.

Velika želja za obračunom

Šta će sada biti sa Orbanom i njegovim sistemom građenim tokom 16 godina? Da li dugogodišnji autokrata još ima šansu da ostane u politici? Ili je njegova karijera završena? Da li planira bjekstvo, kako glasine tvrde?

Šta će biti sa njegovom strankom Fides, u potpunosti prilagođenoj njemu? Šta sa njegovom porodičnom dinastijom koja je stekla ogromno bogatstvo, šta sa oligarsima i desetinama hiljada dobro plaćenih korisnika njegovog poretka?

To su pitanja koja trenutno postavlja mađarska javnost.

Mnogi mediji u zemlji bez daha izvještavaju o svakoj, pa i najmanjoj izjavi Orbana i njegovih partijskih kolega, o svakom, pa i najmanjem potezu njegovih oligarha i miljenika, kako bi dobili odgovore.

Poslije 16 godina Orbanove vladavine, to pokazuje koliko su se mnogi Mađari godinama osjećali kao taoci i koliko je velika želja za obračunom i promenom sistema.

Bez kajanja

Odlazeći premijer za sada javno ne pokazuje kajanje i odbija da na bilo koji način položi račun za korupciju i zloupotrebu vlasti u svom sistemu.

Što se tiče njegove lične budućnosti, u predizbornoj kampanji je najavio da će ostati poslanik do penzije, ali da će u slučaju izbornog poraza podnijeti ostavku na mjesto predsjednika Fidesa – pri čemu je pitanja o mogućem porazu redovno odbacivao uz ironičan ton.

Sada se vjerovatno dešava obrnuto. Orban je odustao od poslaničkog mandata. Svoju ostavku na mjesto predsednika Fidesa, međutim, nije objavio, ali ju je ponudio stranci – ne bez naglašavanja da je „spreman za zajednicu“ ako ga ona pozove. U junu bi partijski kongres trebalo da odluči o njegovom predsedavanju u Fidesu.

Dilema je u tome što bi se bez njega stranka raspala, jer je potpuno usredsređena na Orbana.

Sa njim, međutim, van svog malog jezgra birača, ostaje obilježena kao korumpirana autokratska stranka.

Sam Orban je svoje planove za budućnost izrazio na semantički upečatljiv način u video-poruci na Fejsbuku: „Sada nisam potreban u parlamentu, već u reorganizaciji nacionalne strane“.

Orban za sada čeka

Mnogi mađarski posmatrači u tome i dalje vide dugogodišnji Orbanov narativ, prema kojem dio Mađara koji on predvodi pripada naciji, a svi ostali ne.

Gest vraćanja poslaničkog mandata mnogi ocjenjuju kao mješavinu bjekstva od odgovornosti i težnje ka dominaciji. Orban vjerovatno ne želi da trpi poniženje da kao poslanik u parlamentu sluša kritike na svoj račun i na račun svog sistema.

Istovremeno, očigledno smatra da je ispod njegovog dostojanstva da bude običan poslanik.

U cjelini, kako je, na primjer, prognozirao politikolog Danijel Rona na portalu Telex, Orban će najprije sačekati razvoj događaja u narednim mjesecima, kako bi odlučio o svojoj političkoj i ličnoj budućnosti.

Da Orban razmatra bjekstvo u Sjedinjene Američke Države da bi tamo zatražio azil, kako je pisao istraživački novinar Sabolč Panji, djeluje malo vjerovatno, piše DW. Time bi Orban uništio svoje životno djelo, zadao smrtonosni udarac svojoj političkoj zajednici i stranci, a takođe ozbiljno naškodio svojoj porodičnoj dinastiji.

Da li „Orban-mafija” prebacuje imovinu?

Njegov otac i mlađi brat, između ostalog, posluju u rudarstvu i građevinskoj industriji i spadaju u najbogatije preduzetnike u zemlji.

Međutim, Orbanova najstarija ćerka Rahel i njegov zet Ištvan Tiborc, takođe jedan od najbogatijih Mađara, prošle godine su emigrirali u SAD. Protiv Tiborca je Evropska kancelarija za borbu protiv prevara (OLAF) više puta vodila istrage jer je dobijao namještene javne tendere.

OLAF je utvrdio nepravilnosti i proslijedio preporuke mađarskim vlastima za povraćaj sredstava EU. U Mađarskoj su postupci potom obustavljeni.

Pomjeranja se primjećuju i među Orbanovim oligarsima i miljenicima. Budući premijer Peter Mađar optužio je „Orban-mafiju“ prije nekoliko dana da prebacuje svoje milijarde u inostranstvo kako bi izbjegla antikorupcijske istrage i planirano „vraćanje imovine“.

Za to zasad nema čvrstih dokaza. Ipak, mađarski mediji su posljednjih dana izveštavali o brojnim sumnjivim finansijskim transakcijama među Orbanovim oligarsima, na primjer kod njegovog prijatelja iz djetinjstva i škole Ljorinca Mesaroša, vodoinstalatera iz Orbanovog rodnog sela Felčut, koji je već prije nekoliko godina postao najbogatiji čovjek u Mađarskoj.

U međuvremenu, u Orbanovoj stranci i dalje vlada zaprepašćenje zbog izbornog poraza.

Odlazeći predsjednik parlamenta Laslo Kever u tome vidi „trenutnu pobjedu satanskih sila“, ali dodaje: „Na kraju pobjeda pripada Isusu Hristu“. Jedan poznati influenser iz Orbanovog tabora, Žolt Jesenski, vjeruje da je Orban tokom posjete Indiji početkom 2025. „nenamjerno počinio idolopoklonstvo“ i time „otvorio vrata zlim duhovima u svoj život“.

Drugi političari Fidesa smatraju da su „krpelji“ – misli se na oportunističke profitere Orbanovog sistema – izazvali izborni poraz. Samo dvije uvjerljive ključne riječi do sada nisu pomenute u potrazi za uzrocima: korupcija i zloupotreba vlasti.