Video
Da je riječ o izuzetno rijetkom fenomenu ocjenjuje direktor CeMI-ja i profesor na Fakultetu političkih nauka Zlatko Vujović, navodeći da je takav ishod posljedica velikih podjela u društvu. U Crnoj Gori, iako postoje podjele, ali i zamor i razočaranje birača, ipak ne vidi prostor za ovakav scenario, jer je, kako ističe, glavna podjela identitetskog karaktera.
U susjednoj Srbiji rezultati izbora donijeli su nesvakidašnju situaciju: osim što je dugogodišnji režim ubjedljivo poražen od novoformiranog Studentskog pokreta, sve partije opozicije ostale su ispod cenzusa. Kako ističe Vujović, riječ je o izuzetno rijetkom fenomenu, koji je posljedica izuzetno visokog stepena društvene polarizacije, koja je u Srbiji dominantno afektivnog, a ne ideološkog karaktera.
,,Osnovna podjela bile je između pristalica i protivnika režima Aleksandra Vučića. Izbori su, u suštini, predstavljali referendum o Vučiću. Takve okolnosti trenutno ne postoje u Crnoj Gori. Naša politička polarizacija ima snažnu identitetsku komponentu, prvenstveno povezanu sa odnosom crnogorskog i srpskog nacionalnog identiteta. Ona otežava stvaranje jedinstvenog političkog pokreta koji bi mogao prevazići postojeće podjele i istovremeno privući birače i vlasti i opozicije, ali i apstinente. Postoji nezadovoljstvo političkom ponudom, ali ono nije dovoljno za nastanak nove političke snage. Potrebni su društveni legitimitet, kredibilno liderstvo i organizacioni kapacitet, ali i specifične okolnosti za masovnu mobilizaciju”, kazao je Vujović za “Dan“.
Za njega je nesporno da u Crnoj Gori postoji zamor i glasača partija koje su bile vlast prije 2020. godine i partija koje su upravljanje državom preuzele nakon toga. Posebno je, kaže, izraženo razočaranje dijelom novih političkih snaga koje su došle na vlast uz velika očekivanja, obećavajući promjene, profesionalizaciju institucija i suštinske reforme, ali nijesu pokazale kapacitet da ta obećanja ispune.
,,Ipak, ne mislim da smo blizu situacije u kojoj bi birači istovremeno i masovno kaznili i vlast i opoziciju. Za takav preokret nije dovoljno da građani budu nezadovoljni postojećim partijama. Mora postojati uvjerljiva alternativa koja će to nezadovoljstvo politički artikulisati i pretvoriti u izbornu podršku. Crna Gora je malo društvo, sa ograničenim ljudskim, intelektualnim i organizacionim resursima iz kojih bi se u kratkom periodu mogla formirati nova politička snaga sposobna da parira etabliranim partijama. Zato, iako prostor za nove političke aktere postoji, nije realno da se do parlamentarnih izbora pojavi nova partija ili pokret koji bi dramatično promijenili postojeći odnos političkih snaga”, ocijenio je Vujović.
Napominje da aktuelna vlast ima određene prednosti koje nijesu nužno posljedica kvaliteta njenog upravljanja, a to su prije svega približavanje Evropskoj uniji i obećanje o većim zaradama.
,,Kratkoročno povećanje primanja značajnog dijela stanovništva kroz ekonomske mjere koje sprovodi Pokret Evropa sad može im omogućiti da poprave svoju izbornu poziciju u odnosu na ono što su pokazivala ranija istraživanja javnog mnjenja. To, naravno, ne znači da je takva podrška trajna. Naprotiv, ukoliko se očekivanja građana ne ostvare, razočaranje može biti utoliko veće”, ističe Vujović.
Kada je riječ o opoziciji, smatra da ona nije u dovoljnoj mjeri iskoristila brojne slabosti aktuelne vlasti, koja je svojim djelovanjem otvorila prostor za ozbiljnu političku kritiku.
,,Jedan od ključnih problema je to što se opoziciono djelovanje prečesto svodi na reagovanje na poteze vlasti, umjesto na nametanje sopstvenih tema i rješenja. Kritika vlasti jeste neophodna, ali nije dovoljna. Građani moraju vidjeti ne samo zašto je postojeća vlast loša, već i zbog čega bi neka druga bila bolja”, naglašava Vujović.
Kako je dodao, opozicija se našla u izuzetno teškoj situaciji jer Vlada obećava kratkoročna povećanja primanja i životnog standarda, a pitanje je kako građanima objasniti da to može značiti ozbiljne finansijske probleme i ponuditi odgovorniju i dugoročno održivu ekonomsku politiku, kada ona ne može proizvesti jednako brze i neposredno vidljive koristi.
,,Tu dolazimo do suštine problema ekonomskog populizma. U Crnoj Gori se stvara politička logika koja podsjeća na uzimanje kredita za koji unaprijed znamo da ćemo ga teško moći vratiti, ali nam je važnije da, dok taj novac trošimo, živimo bolje. Svjesni smo da će račun jednog dana stići na naplatu, ali smo spremni da zatvorimo oči pred budućim posljedicama zarad trenutnog povećanja potrošnje i životnog standarda. Takva politika predstavlja ozbiljan izazov za svaku odgovornu opoziciju. Građani prirodno vrednuju neposredne koristi koje osjećaju u sopstvenom budžetu, dok su budući fiskalni rizici za njih apstraktni i vremenski udaljeni. Zbog toga je politički mnogo lakše obećati povećanje zarada nego objasniti zašto takvo povećanje može dugoročno ugroziti ekonomski razvoj države. Opozicija se tako suočava sa svojevrsnom političkom zamkom: ukoliko kritikuje povećanje primanja, rizikuje da bude predstavljena kao protivnik poboljšanja životnog standarda građana; ukoliko podrži takvu politiku, odriče se mogućnosti da ponudi suštinski drugačiju ekonomsku alternativu”, navodi Vujović.
Kako je zaključio, teška situacija u kojoj se opozicija nalazi ipak je ne oslobađa odgovornosti za nedovoljno djelotvorno političko djelovanje i ona mora pokazati sposobnost da složena ekonomska pitanja objasni razumljivim jezikom i ponudi uvjerljiv model održivog povećanja životnog standarda.
,,Nezadovoljstvo vlašću ne znači i veću podršku opoziciji”
Dodatni problem za opoziciju, smatra Vujović, jeste i činjenica da i dalje suočava sa teretom sopstvenog vršenja vlasti u prethodnom periodu. Kako objašnjava, dio birača posmatra ih kroz ranije iskustvo i nijesu spremni da podrže njihov povratak.
,,Zato nezadovoljstvo vlašću ne mora automatski značiti i rast podrške opoziciji. Najveća greška opozicije bila bi da računa da će se to nezadovoljstvo samo od sebe pretvoriti u podršku njoj. Međutim, jednako bi pogrešno bilo potcijeniti koliko je teško politički se suprotstaviti vlasti koja današnje povećanje potrošnje predstavlja kao trajni ekonomski uspjeh, dok se potencijalni troškovi takve politike odlažu za budućnost. U tome se možda i nalazi najveći paradoks aktuelne političke situacije: vlast može biti politički nagrađena za ekonomske poteze čije će negativne posljedice građani osjetiti tek nakon izbora, dok opozicija može biti kažnjena zato što na te posljedice upozorava”, naveo je Vujović.
Preporučeno
