Video
Kako piše Gardijan, epidemija je počela u provinciji Ituri, na istoku DR Konga, ali su slučajevi već otkriveni i u drugim djelovima zemlje, kao i u susjednoj Ugandi.
U nedjelju je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila epidemiju „vanrednom situacijom u javnom zdravlju od međunarodnog značaja“ i pozvala na snažne napore kako bi se ograničilo njeno širenje.
Šta je ebola?
Ebola je veoma zarazna i često smrtonosna bolest. Izazivaju je različiti virusi koji se uglavnom povezuju sa voćnim slijepim miševima, a infekcija često dovodi do virusne hemoragijske groznice. Od kada se prvi put pojavila 1976. godine, zabilježeno je više od 40 epidemija. Ovo je 17. epidemija u DR Kongu.
Epidemije nastaju zbog „zoonotskog prelaska“ – prenosa sa životinja na ljude. Zaraženi ljudi potom prenose bolest na druge putem tjelesnih tečnosti poput povraćanja, krvi i sjemene tečnosti. Simptomi uključuju temperaturu, umor, bolove u mišićima i glavobolju, nakon čega slijede povraćanje, dijareja, osip i unutrašnje i spoljašnje krvarenje. Smrtnost iznosi 50 odsto.
Postoje četiri tipa, odnosno soja ebole koji pogađaju ljude: zairski, sudanski, bundibugjo i tai forest. SZO navodi da najnovija epidemija uključuje virus bundibugjo. Ranije su zabilježene samo dvije epidemije povezane sa ovim sojem, 2007. i 2012. godine.
Zašto ova epidemija izaziva toliku zabrinutost?
Zato što je soj ebole koji je uključen rijedak, za njega ne postoji vakcina, a sukobi u DR Kongu otežavaju pokušaje da se zaustavi širenje bolesti.
Dr Sajmon Vilijams, stručnjak za zarazne bolesti sa Univerziteta Svonsi, kaže: „Ova epidemija je zabrinjavajuća više od drugih zato što postojeća vakcina protiv ebole, Ervebo, nije odgovarajuća. Ne postoje terapije niti vakcine specifične za virus bundibugjo.“
„I to je opaka bolest sa veoma visokom stopom smrtnosti – mnogo višom nego kod kovida, na primjer. Srećom, ebola se mnogo teže prenosi nego kovid ili, recimo, male boginje. Ali je mnogo ozbiljnija i može biti smrtonosna za bilo koga, ne samo za starije, osobe sa oslabljenim imunitetom ili druge rizične grupe.“
Kada vakcina nije dostupna, kontrola infekcije obično podrazumijeva smještanje oboljelih u centre za liječenje kako bi se smanjio prenos bolesti. To bi u ovom slučaju moglo biti veoma teško zbog sukoba i napada na zdravstvene ustanove, kaže Pol Hanter, profesor medicine sa Univerziteta Istočne Anglije.
„U prošlosti su zdravstvene ustanove bile mete milicija i to je jedan od razloga zašto pogođeni pojedinci možda odlučuju da ne potraže pomoć, čime predstavljaju trajni rizik za porodicu i druge kontakte“, kaže on.
Zašto epidemija nije ranije otkrivena i kako bi to kašnjenje moglo uticati na dalji razvoj situacije?
Epidemija je počela prošlog mjeseca. Najranija poznata sumnjiva žrtva, 59-godišnji muškarac, razvila je simptome 24. aprila i preminula tri dana kasnije. Zdravstvene vlasti su o epidemiji obaviještene tek preko društvenih mreža 5. maja. Do tada je već umrlo 50 ljudi, prema podacima Afričkih centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC).
Sporo otkrivanje dalo je epidemiji vrijeme da se proširi, kaže dr Žan Kaseja, generalni direktor Afričkog CDC-a. Svako kašnjenje u reagovanju na epidemiju ebole „može imati katastrofalne posljedice“, kaže dr En Kori, vanredna profesorka modeliranja zaraznih bolesti na Imperijal koledžu u Londonu.
Veliki broj otkrivenih slučajeva i smrtnih ishoda „ukazuje na to da je neobično veliki broj sumnjivih slučajeva identifikovan prije nego što je epidemija zvanično proglašena“, dodaje ona.
„To pokazuje da je epidemija vjerovatno prošla neprimijećeno nekoliko nedjelja ili čak mjeseci, što može znatno otežati sprovođenje standardnih mjera kontrole, poput praćenja kontakata, naročito u okruženju koje se već suočava sa drugim izazovima kao što su sukobi.“
Koliko bi velika ova epidemija mogla da postane?
Potencijalno mnogo veća. Iako je počela u Ituriju, dva potvrđena slučaja pronađena su i u susjednoj Ugandi – obje zaražene osobe doputovale su tamo iz DR Konga. Jedna od njih preminula je u bolnici u glavnom gradu Ugande, Kampali.
SZO strahuje da visok procenat pozitivnih slučajeva među testiranima, zajedno sa širenjem bolesti do Kampale i smrtnim slučajevima u Ituriju, „ukazuju na potencijalno mnogo veću epidemiju od one koja se trenutno otkriva i prijavljuje, uz značajan lokalni i regionalni rizik od širenja“.
„Trenutno postoje velike neizvjesnosti u vezi sa stvarnim brojem zaraženih osoba i geografskim širenjem povezanim sa ovim događajem“, saopštila je organizacija.
SZO poziva na pojačanu pripravnost
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila je epidemiju ebole izazvane virusom bundibugjo u Demokratskoj Republici Kongo i Ugandi vanrednom situacijom u javnom zdravlju od međunarodnog značaja, ali ne i pandemijom.
SZO upozorava da bi epidemija mogla biti mnogo veća nego što trenutno pokazuju zvanični podaci, jer postoji veliki broj sumnjivih slučajeva i smrtnih ishoda, a širenje bolesti dodatno otežavaju sukobi, humanitarna kriza, velika mobilnost stanovništva i nedostatak vakcine ili specifične terapije za ovaj soj virusa.
Organizacija je pozvala DR Kongo i Ugandu da pojačaju nadzor, praćenje kontakata, laboratorijska testiranja i mjere zaštite u bolnicama, kao i da uključe lokalne zajednice u odgovor na epidemiju. Posebna pažnja usmjerena je na sprječavanje bolničkog širenja infekcije i bezbjedno liječenje oboljelih.
Preporučeno
SZO je preporučila susjednim državama da pojačaju pripravnost i kontrolu na granicama, ali je naglasila da nema potrebe za zatvaranjem granica niti ograničavanjem međunarodnih putovanja i trgovine, jer takve mjere nemaju naučno opravdanje i mogu otežati borbu protiv epidemije.
