Dodaje da za bezbjednosnu situaciju na Balkanu nije odgovorna samo Moskva “sa svojim satelitima u regionu”, već i Evropa. Neutralnu poziciju Srbije u odnosu na Rusiju vidi kao moralno pogrešnu i strateški naivnu.

Stradner, doktorica pravnih nauka, stručnjak je za Balkan, Rusiju i hibridne prijetnje.

Evropska unija(EU) uvela je pet paketa sankcija Rusiji zbog agresije na Ukrajinu.

Crna Gora se danas 8. aprila formalno pridružila sankcijama, nakon mjesec oklijevanja, dok je Srbija to odbila, iako je podržala suverenitet Ukrajine.

Ruska invazija na Ukrajinu počela je 24. februara.

RSE: Nakon ruske agresije na Ukrajinu svijet više neće biti isti. Kako će se ova situacija odraziti na Zapadni Balkan?

Ivana Stradner: Rat u Ukrajini definitivno je promijenio svijet jer Rusija pokušava da ostvari revanšističke ciljeve, da poljulja međunarodni liberalni poredak, vrati Rusiji status velike sile koja pregovara rame uz rame sa Vašingtonom i Pekingom i da vrati sferu uticaja u svom okruženju.

Zapadni Balkan nije prioritet Rusije ali je uvijek zgodna karta za igranje sa Zapadom jer su etničke tenzije toliko porasle da uvijek može vatra da se rasplamsa. Još je rano reći kako će ovo uticati na Zapadni Balkan u bezbjednosnom smislu.

RSE: Kako komentarišete odgovor država Zapadnog Balkana Rusiji zbog napada na Ukrajinu?

Ivana Stradner: Pro-zapadno orjentisane zemlje regiona su podržale sankcije i oštro osudile Putinov rat u Ukrajini i te užasne ratne zločine. Bilo je za očekivati da Republika Srpska kao i Srbija neće lako odustati od svojih prijatelja u Kremlju.

Ukoliko pogledate početak sukoba i kako su mediji izveštavali u Republici Srpskoj i Srbiji, to je zaista doprinijelo pogoršanju reputacije tih zemalja. Glasanje pred UN je bilo očekivano imajući u vidu da je sam tekst Rezolucije slab i da se nije odnosio na sankcije. Srbija i dalje balansira ali to je opasna strategija.

RSE: Mislite li da je neutralna pozicija moguća u slučaju brutalne agresije na jednu suverenu državu poput Ukrajine? Ili je neutralnost, u neku ruku, opravdavanje agresije?

Ivana Stradner: Hladni rat je prošao i Srbija nije strateški važna Zapadu kao što je bila Jugoslavija, tako da pozicija neutralnosti i “nesvrstanosti” nije moguća. Nažalost, lideri u Srbiji i Republici Srpskoj ne razumiju dobro svijet oko sebe. Kao što ni Slobodan Milošević nije razumio promjene u Evropi posle pada Berlinskog zida i to je mnogo koštalo region.

Ovaj rat je promijenio svijet i odnose koji više nikad neće biti isti. Biti na pogrešnoj strani nije samo moralno pogrešno već i strateški naivno.

RSE: I ranije ste upozoravali da Rusija “igra igru na Zapadnom Balkanu”. Nakon ovoga može li ta igra ojačati ili oslabiti?

Ivana Stradner: Rusija trenutno nema vojne kapacitete da vodi rat na nekoliko frontova jer već ima probleme i u Ukrajini. Ali, Rusija nikad nije ni namjeravala da okupira Balkan.

Rusko moćno oružje na Balkanu svodi se na informacione operacije koje imaju posebnu težinu u ruskoj strategiji odbrane. One se koriste na Balkanu za polarizovanje regiona i potpaljivanje unutrašnjih razlika kao što su etničke ili religijske. Informacioni prostor na Balkanu je zamagljen lažnim vijestima kojima se manipuliše i podstiču dodatne tenzije.

Rusiji nisu potrebni tenkovi na Balkanu, već je region dovoljno naoružan. Moskvi je potrebna samo dodatna tenzija kako bi region stalno bio u nemiru i eventualno lokalnim sukobima. Rusiji Balkan služi kako bi Putin pokazao da NATO i EU nisu kredibilne institucije i odvukao pažnju Zapada od svojih akcija u istočnoj Evropi.

RSE: Mislite li da je EU shvatila ozbiljnost bezbjednosnog pitanja na Balkanu?

Ivan Strander: Moj odgovor danas je dosta drugačiji od prošle godine jer je Ukrajina dosta stvari promijenila. Naime, za bezbjednosnu situaciju na Balkanu nije samo odgovorna Moskva sa svojim satelitima u regionu.

Dosta je tome doprinijela njemačka ekonomska-transakciona politika Angele Merkel koja se svodila na podržavanje stabilokratije u regionu i neremećenje Putinovih planova. To sve uz ignorisanje vladavine prava u regionu je doprinijelo da zemlje Zapadnog Balkana više nisu demokratije već hibridni režimi.

Takođe, i francuska politika Makrona prema regionu nije bila ništa bolja posebno što se tiče proširenje Evropske unije. Rat u Ukrajini je dosta promijenio sliku i EU sada više obraća pažnje na region.

EUFOR je u Bosnu i Hercegovinu poslao dodatne vojnike. Francuska je nedavno imala vojne trenažne letove u BiH. Ali situacija na Balkanu je znatno mirnija, ne zbog EU već zbog Velike Britanije koja ozbiljno shvata bezbjednosne prijetnje u regionu.

RSE: Evropska unija i Sjedinjene Američke Države dugo su uzroke problema na Zapadnom Balkanu vidjeli u korupciji i manjku vladavine prava. Da li su, zapravo, problemi na drugom mjestu?

Ivana Stradner: Zapadni Balkan ima ozbiljan problem sa vladavinom prava, korupcijom a da ne govorimo o organizovanom kriminalu. Sumnjive privatizacije su doprinijele, kao i u Rusiji, da zavlada kleptokratija pod modelom hibridnog kapitalizma. Velike su ekonomske razlike i srednja klasa ne postoji jer balkanskim oligarsima to ne odgovara.

Amerika je prošle godine rekla da je globalna korupcija bezbjednosna prijetnja i republikanci i demokrate su objavili “rat” korozivnom kapitalu. Bajden je potpisao uredbu o sankcionisanju osoba koje doprinose destabilizaciji Zapadnog Balkana i već je sankcionisano nekoliko osoba.

Često čujem u regionu kako sankcije nisu efikasne. To je tipična priča koju i Putin svojim građanima plasira. Sankcije imaju efekta a imaće i veći ako se i Velika Britanija i Evropa uključe. Ukoliko Amerika i Evropa vjeruju u vladavinu prava, oštra borba protiv korupcije mora da se vodi na Balkanu.

RSE: Ima li Evropa mehanizme da prevenira radikalizaciju na Balkanu? Ipak, ekonomska kriza kuca na vrata što otvara vrata desno orjentisanim politikama.

Ivana Stradner: Pobjeda Viktora Orbana i Aleksandra Vučića na izborima je pokazatelj da Evropa ima problem sa desnicom i populistima. EU je već finansijski kaznila Orbana i vjerujem da će oštriji biti odgovori Brisela prema Mađarskoj.

Ovo nije ništa novo jer je desni populizam počeo snažno da raste poslednjih deset godina, između ostalog i zbog ruskog uticaja. Ono što me brine jeste veliki procenat podrške Le Pen u Francuskoj. I dalje verujem da Makron ima prednost na izborima u aprilu ali ono što me brine jeste velika podrška desnici u Evropi. Ovo će biti veliki test za Evropu.

RSE: Kako objašnjavate podršku dijela javnosti Rusiji i Putinu u vrijeme kada gledamo slike ljudskih stradanja, razaranja gradova…?

Ivana Stradner: Rusija je veoma pametno odigrala na Balkanu tako što je investirala u tri ključna sektora: energetiku, medije i sportske klubove. To je dovoljno kako biste koristili gas kao oružje za pregovaranje, medije za informacione operacije i navijače za mobilizaciju ljudi.

Kada kontrolišete medije možete da manipulišete informacijama. Dosta medija na Balkanu i ne govore o masakru u Buči. Pojedini mediji se ustručavaju da okrive Rusiju za rat a da ne govorim za genocid. U takvom informacionom prostoru nije ni čudo što je dio javnosti na strani Rusije. Nadam se da će Zapad aktivnije ulagati u informacione operacije na Balkanu i omogućiti povratak nezavisnih i slobodnih medija.

RSE: I Rusija i Ukrajina dominantno su pravoslavne države. Kako vidite poziciju Srpske pravoslavne crkve čiji uticaj je jak, posebno u Srbiji i Crnoj Gori?

Ivana Stradner: Religija se gotovo uvijek koristi kao moćno oružje u ratovima. Tako i ruska agresija u Ukrajini nije prošla bez uloge crkve. Moskovski patrijarh Kiril je podržao Putina ali i sama crkva je polarizovana jer nekoliko ruskih pravoslavnih crkvi van Rusije je osudilo agresiju na Ukrajinu.

Ruska pravoslavna crkva je meka moć Rusije koja se koristi za proširivanje “ruskog svijeta”. Tako i srpska pravoslavna crkva se koristi za promociju srpskog svijeta u regionu. Takođe, podjela pravoslavne crkve u Ukrajini je gotovo isti scenario koji postoji i u Crnoj Gori.