Video
Izvještaj pokazuje da rastuća populacija dovodi do ogromnog povećanja količine plastike koja se koristi i baca, kao i da su politike za smanjenje zagađenja okoline plastikom bezuspješne.
Gotovo polovina ukupnog plastičnog otpada nastaje u zemljama OECD- a, što su skoro sve zapadnoevropske zemlje, SAD, Kanada, Australija, Japan, Južna Koreja, Čile…
Prema izvještaju, u SAD- u se godišnje proizvede 221 kilogram plastičnog otpada po osobi, u evropskim članicama OECD 114 kilograma, a u Japanu i Južnoj Koreji u prosjeku 69 kilograma.
Najveći dio zagađenja plastikom je posljedica neadekvatnog prikupljanja i odlaganja makroplastike, ali ozbiljan problem predstavlja i curenje mikroplastike iz predmeta poput industrijskih peleta i sintetičkog tekstila.
Izvještaj je pokazao i da je pandemija kovida dovela do smanjenja upotrebe plastike za 2,2 odsto u 2020. godini zbog usporavanje ekonomskih aktivnosti, ali se sa oporavkom ekonomije u 2021. “oporavila” i potrošnja plastike.
Smanjenje zagađenja plastikom zahtijeva, kako se ističe, akciju i međunarodnu saradnju da bi se smanjila proizvodnja, postigao bolji dizajn proizvoda i razvile ekološke alternative. Potrebno je takođe uložiti napore u unaprjeđenje upravljanja otpadom i povećanje reciklaže.
Zabrane i oporezivanje plastike za jednokratnu upotrebu na snazi su u 120 zemalja, ali to, kako se ocjenjuje u izvještaju, nije dovelo do smanjenja zagađenja. Navodi se i da je većina propisa ograničena na proizvode poput plastičnih kesa, koje čine mali dio plastičnog otpada. Te mjere su efikasnije u smanjenju otpada nego u smanjenju potrošnje plastike.
Navodi se i da je najveći dio plastike koja se danas korisiti primarna plastika koja se pravi od sirove nafte i gasa, sa veoma malim udjelom recikliranih komponenti.
Svjetska proizvodnja plastike od reciklirane ili sekundarne plastike je od 2000. do 2019. godine učetvrostručena, na 6,8 miliona tona, ali to predstavlja samo šest odsto ukupne proizvodnje.
Preporučeno
U izvještaju se zaključuje da međunarodni pristup upravljanju otpadom treba da dovede do mobilizacije svih dostupnih izvora finansiranja, uključujući razvojnu pomoć, kako bi se pomoglo zemljama sa niskim i srednjim prihodima da pokriju troškove unaprjeđenja infrastrukture za upravljanje otpadom koji se procjenjuju na 25 milijardi eura godišnje.
