Tači: Vrijeme ratova i konflikata između Kosova i Srbije prošlo

Okončanje razgovora i postizanje konačnog sporazuma između Kosova i Srbije neophodno je u što kraćem vremenskom periodu, a to se može postići sporazumom o mirnoj korekciji granice, ocijenio je predsjednik Kosova Hašim Tači u autorskom tekstu, dostavljenom medijima.

Tekst Tačija prenosimo u cjelosti

“Siguran sam u kosovsku politiku i građane Kosova, nema nimalo sumnje, da mi kao rukovodioci kosovskih institucija, treba da radimo zajedno s ciljem da u što kraćem vremenskom periodu okončamo razgovore sa Srbijom, potpisujući sporazum o potpunoj normalizaciji odnosa između dvije države.

Mi smo se borili protiv nasilne okupacije od strane Srbije i stekli smo slobodu u junu 1999. godine. Ta istorija je poznata svima nama, jer je ujedinila sve Albance i Kosovo sa Zapadom, a na prvom mjestu sa SAD-om, Sjevernoatlantskim savezom i EU.

Mi smo, zajedno sa našim saveznicima postigli da Kosovo u februaru 2008. godine učinimo državom i od tada nas je priznalo 116 država.

Međutim, svi mi veoma dobro znamo da je dugoročna stabilnost države Kosovo, neizbježno povezana sa učlanjenjem Kosova u UN, NATO i EU.

Tako će Kosovo zauvijek biti stabilna država, članica porodice miroljubivih nacija u UN-u, članica najjačeg vojnog saveza na svijetu, NATO-a. I na samom kraju i članica Evropske unije.

Ne možemo da postignemo ove ciljeve, ne možemo jednom zauveijk da zapečatimo sudbinu Kosova kao države, ukoliko u narednim mjesecima ne postignemo pravno-obavezujući sporazum sa Srbijom.

Mnogi od vas mogu reći da smo zaslužili da naš put prema UN-u, NATO-u i EU bude drugačiji, lakši, brži i da ne zavisi od mirovnog sporazuma sa Srbijom. Imate pravo na ovaj vaš stav, ali regionalna i međunarodna realnost nameću postizanje sporazuma o normalizaciji odnosa između dvije države, kao neophodan uslov za učlanjenje u Evropsku uniju.

Sporazum se može postići samo ukoliko obje strane naprave kompromis. Vi ponovo možete reći da je Kosovo sada napravilo sve bolne kompromise. Ja se ponovo slažem sa vama. Ali, realnost je tvrdoglavija od naših argumenata. Priznanje od strane Srbije postala je glavna prepreka na našem evroatlantskom putu. Neko može reći da Srbija treba da prizna Kosovo bez uslova i unutar ovih granica. I ja želim isto. Ali, da li mislite da ćemo mi ubijediti Srbiju da uradi tako nešto ubrzo? Nažalost, ne. A EU i naši jaki saveznici: SAD, Njemačka, Engleska, Francuska, Italija i mnoge druge zemlje, da li mislite da će one ubijediti Srbiju da prizna Kosovo? Ponovo je odgovor ne. Nije bilo moguće da je ubijede da uradi tako nešto do danas i ne mogu da garantuju da će to moći da urade sjutra ili u bliskoj budućnosti. Kao rezultat, odgovornost je na nama.

Da bi postigli ovaj cilj, predložio sam opciju korekcije granice sa Srbijom. Argumentovao sam da eventualni sporazum o mirnoj korekciji granice sa Srbijom, Kosovu obezbjeđuje priznanje od strane Srbije i pripajanje Preševa, Bujanovca i Medveđe našoj zemlji. Očekivao sam racionalne protivargumente, ali do danas sam samo čuo puno buke i u najgorem slučaju čak i mržnju. Kosovo je veoma mala zemlja da bi proizvodila ovoliko puno mržnje, koja dijeli naše društvo.

Sada već svi znamo da je Kosovo uvijek tretirano kao poseban slučaj, ili ‘Sui Generis’ u velikom međunarodnom zalaganju za rješenje svakog procesa u vezi sa njim. U ovom kontekstu, rat za slobodu, humanitarna intervencija NATO-a, proglašenje nezavisnosti Kosova koordinisano sa međunarodnom zajednicom, nadgledana nezavisnost i izgradnja države, samo su neke od pojedinosti koje su Kosovo učinile da bude tretirano kao poseban slučaj. Domaće i međunarodne dileme su pratile sve ove procese. Tako, na pragu proglašenja deklaracije nezavisnosti, bilo je briga da će Kosovo moći da posluži kao presedan za ostale zemlje ili regione u svijetu. Ali, te brige ispostavile su se netačnim. Takođe, druga velika briga je bilo strah od masivnog odlaska srpske zajednice koja živi na Kosovu, odmah nakon proglašenja nezavisnosti. I ta predrasuda ispostavila se netačnom.

Kosovo je sada nezavisna država i mi smo u posljednjoj fazi izgradnje države. Ali, i sada ima dilema, isto kao što ih je bilo i ranije. Začudo, u vrijeme kada je Kosovo otvorilo mogućnost da postigne mirovni sporazum sa Srbijom, munjevito i iz svih pravaca su se potegle neodržive brige. Skeptici su se danas opet ujedinili, kako bi osporili realnu opciju mirne korekcije granice sa Srbijom, kao i mogućnost recipročnog priznanja između Kosova i Srbije. Ponavljam: korekcija granice između Kosova i Srbije, dvije nezavisne države koje će priznati jedna – drugu, biće sastavni dio demarkacije granice duge 430 kilometara.

Oni koji sumnjaju u pravno obavezujući sporazum između Kosova i Srbije, olako šire strah o lažnoj destabilizaciji regiona i produbljenju etničkih podjela na Balkanu. Stvaraju paniku i maglu, izmišljajući iste argumente, isto kao i na samom pragu proglašenja nezavisnosti.

Visoko cijenim sve one koji su racionalno obuhvaćeni ovom debatom, ali onima koji samo proizvode galamu i paniku, sa žaljenjem kažem da su pogriješili.

Prethodnih dana održao sam veoma bitne sastanke sa ključnim političarima susjednih država regiona. Prvo sam se sastao sa Ilirom Metom, predsjednikom Albanije, zatim u Podgorici sa Milom Đukanovićem, predsjednikom Crne Gore, a na samom kraju sam u Skoplju razgovarao sa Zoranom Zaevom, premijerom Makedonije.

U svim ovim razgovorima, prijateljskim i iskrenim, stavio sam im na znanje naš cilj o sporazumu sa Srbijom, stavljajući tačku na neprijateljstvo koje traje više od jednog vijeka, čuvajući stabilnost u ovom dijelu Balkana, ali i naš cilj da još više produbimo saradnju i prijateljstva sa svim zemljama u regionu.

Mirovni sporazum zasnovan na korekciji granice između Kosova i Srbije, u slučaju da bude postignut, biće u potpunosti u skladu sa međunarodnim pravom. Takav sporazum, Kosovu obezbjeđuje formalno priznanje od strane Srbije, obezbjeđuje mu pripajanje Preševa, Bujanovca i Medveđe i otvara siguran put prema učlanjenju u EU, NATO i UN, jačajući tako stabilnost i gaseći posljednje ognjište sukoba na Balkanu.

Stoga, skeptike u vezi sa ovim sporazumom, mogu da uvjerim da sada neće biti korekcije granica duž etničkih linija, da neće biti odlaska stanovništva niti domino efekta što se tiče stabilnosti u ovom dijelu Evrope.

Štaviše,ovaj mirovni sporazum će postaviti težak kamen na takozvanu “Pandorinu kutiju”, o kojoj se ovih dana mnogo priča. A ukoliko neko drugi argumentuje i ukoliko neko eventualni sporazum o mirnoj korekciji granice naziva presedanom, onda se ovaj slučaj zaista može ubuduće koristiti kao pozitivni presedan neophodan za rješavanje međudržavnih nesporazuma, samo mirnim putem, a ne ratom.

Vrijeme ratova i konflikata između Kosova i Srbije, prema mom ubjeđenju je prošlo. Ali, završetak ove epohe se može konstatovati samo kada postignemo konačni mirovni sporazum između Kosova i Srbije”, navodi se u tekstu.