Video
Aleksandar Gajšek, autor emisije “Agape” u kojoj je čest gost bio Vladeta Jerotić, ispričao je za “Blic” manje poznatu, privatnu stranu svog saradnika i bliskog prijatelja koji je preminuo u utorak u Beogradu, u 95. godini.
“On je najznačajnija ličnost u mom životu i najznačajniji susret, jer posle tog susreta ništa nije bilo isto u mom životu”, rekao je Gajšek na početku razgovora za “Blic”.
Iz tog susreta se izrodio serijal “Agape”.
“Kao što ta riječ znači ljubav, on je to bio u suštinskom smislu. Ljubav koja je samo dobijala razne oblike kroz intelekt, kroz duh, kroz emotivnost, kroz altruizam. Privatno mi se desio fenomen da sam od prvog susreta zavolio tog čovjeka velikom snagom. Pomislio sam, bože, nije valjda da sam ga, kao u zaljubljivanju, toliko idealizovao, da ću kasnije saznati neki realan, pravi lik, što se obično i dešava u životu. Ali ovdje se desilo nešto suprotno. Od tog susreta i idealizovanog pogleda na Vladetu Jerotića, ja sam tu sliku samo širio sa još većim oduševljenjem, jer nije bilo nijedne trunčice gdje sam mogao da vidim tamnu stranu njegove ličnosti”, ističe Gajšek.
Takav utisak su dijelili i svi Jerotićevi prijatelji, dodaje.
“To je feomen koji pokazuje da je bio istinski hrišćanin koji je preobrazio svoju prirodu upravo po modelu gospoda Isusa Hrista, koji je rekao da treba da postanemo bića ljubavi. Rečenica koju je najčešće citirao iz Jevanđelja je: ‘Budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi.’ Ta misao je, opet, njegovo ovaploćenje. Jer, po tumačenju patrijarha Pavla, koje je često volio da citira, Bog nam je dao um da ga razvijamo beskrajno, ali takođe nam je dao i dobrotu koju moramo paralelno da razvijamo. Jer, dalje kaže, ako um pobijedi, onda on postaje hladan, a ljudi otuđeni, nadmeni, gordi, ali s druge strane, ako samo razvijamo dobrotu, ona je slijepa (ne kažu džabe da su budala i dobar braća), pa mora um da vodi. Ako se napravi ta ravnoteža, paralelno razvijanje uma beskrajno i dobrote beskrajno, onda mi letimo u nebeske visine. E Vladeta je letio tim krilima“, kaže sagovornik, koji je sa Jerotićem posljednji put bio u kontaktu prije dva mjeseca.
Preporučeno
FOTO: Agape
Vladeta je imao suprugu, bez koje je ostao prije petnaestak godina i sa kojom nije imao djece. Živio je sam, okružen knjigama i prijateljima koji su ga obilazili. U pravom smislu osjećao je empatiju za čovjeka u nevolji, kome treba pomoći.
“On je u pravom smislu osjećao empatiju za čovjeka koji je u nevolji i kome treba pomoći“, kaže Gajšek i potom dodaje:
“Privatno je vodio najskromniji mogući život. On o tome nije pričao. Dinara nije uzeo od svojih prodatih knjiga, rekao je da sve to ide Zadužbini Vladete Jerotića. A ako nije prodao milion knjiga, nije nijednu. Ni tribine ni nastupe nije naplaćivao. Živio je praktično od svoje penzije i sve druge dodatne prihode je dijelio i pomagao drugima. Sjećam se, kad sam jednom došao kod njega, stavio je na kanabe divnu sliku jednog naivnog slikara. Kažem, Vladeta, što ste postavili tu sliku tako, da je malo bolje posmatrate? A on kaže, ma ne, moje kumče nema novac da upiše godinu na fakultetu pa će sad doći po to”, ispričao je Gajšek.
On je mišljenja da Vladeta Jerotić staje u red najznačajnijih prosvjetitelja u istoriji srpskog naroda, od Sv. Save naovamo.
“Pitajući mnoge intelektualce, njegove kolege akademike, da li znaju nekog ko je imao toliko te duhovne snage, volje, moći da gotovo nema prazan dan u svom adresaru, za tribine, za predavanja, za recenzije knjiga, eto, i za “Agape”… nisu imali odgovor. On je zaista živio onako kao što je pričao. Zato su mu ljudi vjerovali“, zaključio je Gajšek.
