Video
Tako započinje i velika analiza BBC-a, koju potpisuje novinar specijalizovan za zdravstvene i naučne teme Džejms Galager.
On odmah navodi da bi na oba spomenuta pitanja odgovor mogao biti isti: ‘Vrlo skoro’.
Sve je snažnije uvjerenje da omikron gura svijet prema samoj završnici pandemije. Ali, što slijedi nakon toga? Neće se dogoditi da neko pucne prstima i da virus zatim nestane. Umjesto toga, moraćemo se naviknuti na novu sveprisutnu riječ – ‘endemski’, što zapravo znači da covid definitivno ostaje s nama.
Jesmo li, dakle, doista na pragu nove ere kovida i što će to značiti za naše živote?
“Mislim da će nam se životi tokom 2022. gotovo u potpunosti vratiti u pretpandemijsko vrijeme”, dodaje.
Ono što se mijenja je naš imunitet. Novi koronavirus pojavio se prije dvije godine u kineskom Vuhanu i tada smo bili ranjivi. Bio je to potpuno nov virus s kojim naši imunološki sistemi nisu imali dodira, a nismo imali ni vakcine ni ljekova koji bi mogli pomoći u borbi s njim. Posljedica je bila kao da je netko pucao iz bacača plamena u fabrici pirotehnike. Kovid se svijetom proširio eksplozivno, ali požar koji je izazvao ne može gorjeti istim intenzitetom vječno.
Od početka su postojale dvije opcije – ili ćemo istrijebiti covid, kao što se učinilo s ebolom u zapadnoj Africi, ili će se sam primiriti, ali ostati s nama dugoročno i pridružiti se čitavom nizu endemskih zaraza – od obične prehlade preko HIV-a, ospica i malarije do tuberkuloze – koje su uvijek prisutne.
Za mnoge se ova druga opcija – s obzirom da je riječ o virusu koji se širi zrakom, i to i prije nego se kod zaraženih pojave simptomi – od početka činila neizbježnom.
“Endemičnost je ugravirana u ovaj virus”, kaže dr. Elisabeta Gropeli, virologinja sa Univerziteta u Londonu St. George.
“Vrlo sam optimistična. Uskoro ćemo biti u situaciji u kojoj virus cirkuliše, a pritom vodimo brigu o zaštiti najugroženijih, dok ćemo za sve ostale prihvatiti da će se zaraziti. Prosječnoj osobi neće se dogoditi ništa”, pojasnila je dr. Gropeli.
Epidemiolozi neku zarazu najčešće smatraju endemskom kada je njeno širenje konzistentno i predvidljivo, a da nema iznenadnih eksplozija ‘slučajeva’ kakve smo gledali u raznim valovima ove pandemije.
Kada je riječ o covidu, već su vidljivi znakovi da on postaje manje smrtonosan s protekom vremena tokom kojega se ljudski organizmi ‘upoznaju’ s koronavirusom i ‘uče’ kako se boriti s njime.
Profesor Hisco, inače član posebnog savjetodavnog odbora britanske vlade za nove respiratorne viruse, pojašnjava da to znači da ogromna većina zaraženih u budućnosti neće imati većih problema.
“Bila to nova ili stara varijanta, većina nas će, baš kao kad se zarazimo koronavirusom koji izaziva običnu prehladu, šmrcati i imat će možda blagu glavobolju, a nakon toga ćemo ozdraviti”, kaže Hisco.
Preporučeno
Biće ljudi, najčešće u starijoj dobnoj skupini ili oni imunokompromitovani, koji će umirati i od endemskog covida. Tako da će se morati odlučiti kako živjeti uz tu činjenicu.
