Video
Na beogradskim ulicama, ali i u drugim gradovima u Srbiji, prethodnih dana održani su protesti koji su se od prethodnih razlikovali i po masovnosti, ali i načinu na koji su građani pokazali bunt. Već prvog dana došlo je do nasilja, policija je tukla i mirne i nasilne demonstrante, novinare…, a sa druge strane, pripadnici MUP-a bez uzdržavanja gađani su kamenicama, bakljama, topovoskim udarima…
Iako je najmoćniji čovjek u državi rekao da mu protesti nikada nisu smetali, činjenica je da je u posljednjih desetak dana čak dva puta popustio pod zahtjevima demonstranata, što se ranije nije dešavalo.
Da li su demonstracije već nanijele štetu vlasti Aleksandra Vučića i koliko bi one u budućnosti mogle da naškode njegovoj vlasti i rejtingu?
Đorđe Vukadinović, urednik Nove srpske političke misli, navodi za Nova.rs da je šteta već nanijeta i ističe da su ove demonstracije pokazale da se relativno brzo može okupiti zavidna masa ljudi i to vrlo visokog energetskog potencijala.
“To dokazuje da je teorija o ‘uspavanom i empatičnom narodu bez snage i volje za otpor’ pogrešna ili bar ne u potpunosti tačna. Kad postoji adekvatan okidač i povod onda se, pogotovo zahvaljujući društvenim mrežama, brzo mogu savladati tehničke slabosti i problemi i nedostatak logistike za opozicionu akciju. Postoji u građanstvu, ne samo u Beogradu, zavidna količina možda uspavane i prigušene energije koja samo čeka priliku da se izrazi”, kaže Vukadinović.
On dodaje da kako god se ovi protesti završili to je velika i ozbiljna stvar, pogotovo što se u javnosti posle gašenja protesta Jedan od pet miliona spekulisalo da li će se uopšte i kada akumulirati energija za nove proteste.
“Drugi element uspješnosti protesta je još vidljiviji, a to je da su ovi, za razliku od prethodnih, već prvog dana ispunili svoj cilj. Odustalo se od zatvaranja Beograda i uvođenja policijskog časa. Možda je to najuspješnji protest u novijoj srpskoj istoriji. Vlast je to uradila u strahu od razbuktavanja protesta, mada je to zakamuflirala odlukom Kriznog štaba”, navodi Vukadinović.
On ističe da su ovi protesti pokazali da je nasuprot retorici kojom se služi i utisku koji želi da ostavi Vučić vrlo senzitivan i podliježe pritisku, bilo na spoljnom ili unutrašnjem planu, ukoliko on procjeni da mu to može nanijeti političku štetu. To se, kako navodi, pokazalo aktuelnim protestom, kao i nedavnim studentskim protestom, kada je odustao od pražnjenja domova.
“Ne bih se usudio da prognoziram budućnost ovog protesta. U šta će se razviti, da li će usahnuti ili će potrajati, teško je prognozirati. Ipak, on je već uzdrmao postizborno zadovoljstvo režima”, zaključuje Vukadinović.
Klačar: Protest koji ne osnaži opoziciju neće ugroziti SNS
Bojan Klačar, programski direktor Cesida, navodi da svaki protest pravi štetu, te da se u ovom slučaju vidjelo da postoji ozbiljno nezadovoljstvo građana, koje smo vidjeli i ranije, ali ne tako izraženo. Takođe, u svijet je otišla i informacija o protestima, u koje je uključeno i nasilje, što je uticalo na imidž vlasti i vladajuće stranke.
“To nije šteta koja je na ovom nivou dramatična. Najveća šteta i za SNS i za vlast je sposobnost da se izazove politička kriza, a to može samo tako što će se osnažiti opozicione stranke. Odnosno najveća šteta za SNS je da dobiju snažniju i veću opoziciju nego prije protesta. Protest koji ne osnaži opoziciju, ne nosi toliku opasnost za SNS”, kaže Klačar za Nova.rs.
On dodaje da je u ovom trenutku nemoguće predvidjeti šta će ovi protesti napraviti, ali ističe da su oni imali nešto što nije bilo izraženo ranije – jako veliki bunt i bijes građana.
Preporučeno
“Kako će to uticati na SNS zavisi od toga šta će se desiti sa tim buntom i bijesom. Ako oni dobiju neku vrstu usmjerenja i političke artikulacije. To znači da treba da se daju odgovori na pitanja šta demonstranti žele. Da li je to da dođe do promjena u upravljanju borbom protiv epidemije, raspisivanje vanrednih izbora, nečija ostavka ili promjena izbornih uslova? Sve to još ne znamo. Čini se da je potrebno ući u fazu u kojoj bi se ovaj bijes i bunt pretvorio u neku vrstu strategije u borbi protiv SNS-a ili strategije vrlo jasnih definisanih zahtjeva putem kojih bi se pritisla vlast da te zahtjeve ispuni”, objašnjava Klačar.
