Video
Zašto je na američkim predsjedničkim izborima pobijedio Donald Trump?
Prvo što je jasno da je Demokratska stranka pogriješila što se nije na vrijeme i što se nije ozbiljno pripremila za moguću drugu Trumpovu kandidaturu i što je njen kandidat bio aktuelni predsjednik Joe Biden kada je moralo biti jasno da je njegovo zdravstveno stanje takvo da on ne da ne može pobijediti, nego ne može ni iznijeti kampanju. Trebalo je da prođe TV duel s Donaldom Trumpom 27. juna, pa nakon toga još gotovo mjesec da Joe Biden odstupi.
Druga zabluda ili greška je bila da Kamala Harris, koja je bila iznuđeno rješenje, može uz podršku establišmenta i korporativne Amerike pobijediti Donalda Trumpa. Ona je dala sve od sebe i njoj se nema što zamjeriti. Ali se pokazalo da ona nije ta osoba. Ne da još nije vrijeme za ženu na čelu SAD, nego da ličnost bez harizme i političkog iskustva, bez jasnih odgovora na teme koje je nametao protivkandidat, ako treba i odgovora na granici drskosti kako se to u kampanjama podrazumijeva, teško može pobijediti uprkos prethodnoj uspješnoj karijeri i činjenici da je praktično osoba bez mrlje. Kampanja Kamale Harris, pokazala se prefina, previše u rukavicama, preotmena, čak preuštogljena za ulični vokabular, jeftine štosove, i isprazne floskule protivkandidata. Najslikovitiji i dovoljan opis ovoga je činjenica da je bez adekvatnog odgovora ostalo kako je u predvečerje izbora objavila iz Kalifornije bivša ministrica javne uprave Tamara Srzentić, „zalaganje za porodicu i tradicionalne vrijednosti“ dvojca Donald Trump i Elon Musk, koji zajedno imaju 17-oro djece sa 6 žena.
Treća zabluda je stav demokrata i pristojnog svijeta da Amerikanci neće masovno podržati ličnost koja je osuđena za krivična djela, koja širi primitivizam, milijardera koji se ponaša osiono, da Latino-Amerikanci neće glasati za bijelog desničara… Greška. Svega toga su Amerikanci bili svjesni kao i svih drugih Trumpovih nedostataka. Mnogi sigurno nijesu zaboravili ni njegovo loše upravljanje COVID krizom kada je predlagao liječenje varikinom, i ratovanje s medijima koje je čašćavao najgorim pridjevima. Ali je jače od svega toga bilo sjećanje da je u njegovo vrijeme ekonomija bila bolja da su imali više novca i da su bolje i spokojnije živjeli nego u eri Biden-Harris. Radnička klasa sa rubova gradova, ljudi u teškim ekonomskim problemima, pritisnuti otplatama kredita, inflacijom, problemima obezbjeđivanja novca za školovanje djece, vidjeli su Trumpa kao rješenje. A to nijesu samo bijelci. Naprotiv. Demokrate su imale čvrsto uporište samo u afroamerikancima i latino ženama. Sve ostalo je bilo podijeljeno – bijelci više za Trumpa, ostali više za Harris, ali ne u tolikoj mjeri da je to moglo prevagnuti.
Četvrta zabluda je bila da će sudski procesi nauditi Trumpu. Dogodilo se suprotno. On je, naprotiv, percipiran kao simbol borbe protiv establišmenta.
No, sve ovo navedeno moglo je biti i plod analize da je kojim slučajem pobijedila Kamala Harris. Međutim, izbore je, u najvećoj mjeri odlučio Donald Trump lično, čvrstim rješenjem da na iznenađenje ne samo protivnika nego i saveznika, PR savjetnika i najbližih saradnika vodi kampanju onako kako on misli i osjeća. Od ljetošnjeg skupa u Sjevernoj Karolini bilo je jasno da je krenuo putem koji je sam zacrtao.
Scott Bessent, Trumpov donator i ekonomski savjetnik, prisjetio se sastanka s Trumpovim piscima govora u avgustu kako bi ponudio ideje za ono što je kampanja predstavljala kao veliki ekonomski govor u važnoj državi. Ali kad je Trump izašao na pozornicu, bacio scenario, izostavio neke ekonomske teme, zadubivši se umjesto toga u granice i kriminal. Bessent je za Reuters rekao da ga je Trumpovo obraćanje u početku zateklo nespremnog. No činilo se da je gomila počela svirati kako Trump diriguje. Nakon što je kasnije tog dana čuo pohvalne stavove radnika, Bessent je rekao da je shvatio snagu Trumpovih političkih instinkata. „Moram to učiniti na svoj način“, rekao je Trump novinarima dan nakon događaja u Sjevernoj Karolini, odbacivši prijedloge da promijeni pristup.
Opširne analize Trumpovog uspjeha objavili su danas Reuters u tekstu naslovljenom „Trump je to učinio na svoj način u trci za Bijelu kuću – Kako je dokazao da su njegovi savjetnici bili u krivu“ i News York Times u tekstu naslovljenom „Kako se Trump povezao s toliko mnogo Amerikanaca“.
Više od 20 Reutersovih sagovornika Trumpovih saveznika, savjetnika, donatora i republikanskih operativaca otkriva detalje mozaika kampanje koji se svi svode na jedno. Donald Tump je ignorisao savjete i kako da se ponaša i što da govori, a što ne, i na koga da se osloni, a koga da udalji iz kampanje, i sve je više, kako je kampanja odmicala radio po svome, po instinktu, po osjećaju. Znao je da zgrozi savjetnike i ljude iz štaba, ali je gurao po svome. I to je uspijevalo.
S gnušanjem je odbacivao ankete kada su pokazivale prednost Kamale Harris i ignorisao pozive savjetnika „da vrati kampanju na pravi put“. Radio je upravo suprotno. Na jedinoj TV debati s protivkandidatkinjom je ponovio lažne tvrdnje da su venecuelanske bande zauzele dijelove jednog grada u Koloradu, i zagovarao lažne glasine da Haićani u Ohaju kradu i proždiru kućne ljubimce svojih susjeda. „Jedu pse, jedu mačke“, vikao je Trump. Savjetnici su ga molili da se kampanja usredsredi na druga pitanja, a on je odgovorio udvostručavanjem ovih tvrdnji.
Do kraja kampanje, Trumpova retorika postajala je sve ljuća i apokaliptičnija. Često je upozoravao na globalni nuklearni rat ako izgubi. U Pennsilvaniji je krajem oktobra, Trump raspravljao o navodnoj veličini penisa pokojnog igrača golfa Arnolda Palmera. U razgovoru sa slavnom osobom, podcasterom Joeom Roganom nekoliko dana kasnije, govorio je o životu na Marsu i rekao da bi volio biti „psihijatar za kitove“. Trumpovi saradnici su rekli da je on određivao tempo svojih događaja i razgovarao koliko god je htio. Na skupu u Madison Square Gardenu u Njujorku devet dana prije izbora, Trumpov komičar nazvao je Portoriko „plutajućim ostrvom smeća“. Protivnici su ga označili simbolom netrpeljivosti. Dva dana kasnije, nedjelju dana pred izbore proradio je Trumpov instinkt showmana. Želeći da pokaže da je ono bio gaf, pred skup u Viskonsinu je obukao narandžasti sigurnosni prsluk i ušao u kamion za smeće pred mnoštvom kamera. Video je postao odmah viralan i odvratio je pažnju nekih glasača od tema na koje je Trump ranjiv, navodi Reuters.
Kako je sve ovo uticalo na ljude? Iskusni New York Timesov novinar Shawn McCreesh piše da je pratio Trumpovu kampanju i da je na desetinama događaja lično svjedočio kako se kao magnet spajao s najrazličitijim ljudima na najrazličitijim mjestima. „Majke iz predgrađa u Vašingtonu, vojno osoblje u Detroitu, evangelisti u južnoj Floridi, bitcoineri u Nešvilu, fudbalski navijači u Alabami, vatrogasci na Menhetnu…“ Na skupovima u Šarlotu, Atlanti, Bozemanu, Virdžininja Biču, Bronksu i drugdje, gledao sam njegove bezbrojne razgovore s ljudima koji su brzo odbacivali ili racionalizirali svaku kontroverzu koja se u svakom trenutku vrtjela oko njega. Ljudi su u njemu vidjeli sve što su željeli da vide. I vjerovali su da mu, kao da ga godinama poznaju i on njih, svjedoči novinar New York Timesa.
Shawn McCreesh podrobno opisuje desetine događaja širom Amerike, fascinirane bitcoinere koji su na skup ušli s rezervom prema Trumpu, a odatle izašli s čvrstim uvjerenjem da za njega glasaju, seljake s kojima on u štali pored traktora John Deere razgovara o njihovim problemima, nakon čega oni odlaze s uvjerenjem da je on on čovjek koji će riješiti njihove probleme.
Veza s Trumpom produbila se za mnoge ljude nakon atentata u Batleru u Pensilvaniji u julu. Mark Zuckerberg, suosnivač Facebooka, rekao je da je način na koji je Trump ponovno iskočio i povikao „Borba!“ bila „jedna od najopasnijih stvari“ koje je ikada vidio – i činilo se da se mnogi ljudi slažu s tim. Bila je to zanimljiva inverzija: prije tog momenta, Trump je samo glumio žestokog tipa na televiziji, družio se s rvačima i vježbao škiljenje Clinta Eastwooda. Sada se na TV-u ponašao nedvosmisleno grubo. Ljudi širom zemlje su počeli ga vide kao nešto između Ramba i Johna Gottija. Objavljivali su memove i nosili majice s njegovom fotografijom ili krvavim licem. Amerikanci vole svoje antiheroje i akcijske filmove. Kampanja je prihvatila badass estetiku. Kad se Trump vratio u Batler početkom oktobra, bilo je vojnih veterana koji su iskakali iz aviona, skakali padobranom na skup dok je AC/DC treštao iz zvučnika, svjedoči novinar New York Timesa.
Trumpove javne digresije o morskim psima ubijenim strujom i Hannibalu Lecteru dio javnosti i mediji dočekali pitanjem: što je to s njim? Tretirali su to kao razmišljanje ludaka. Ali postojao je razlog zbog kojeg je Trump stalno iznova ulazio u te dijelove, a to nije bilo zato što je bio kognitivno oštećen. Bilo je to zato što je to ljudima bilo smiješno. Uvijek su se smijali. „Potreban vam je barem stav komičara kada se bavite ovim poslom“, kazao je Trump u intervjuu s podcasterom Joeom Roganom, podsjeća New York Times.
Istovremeno Trump je slao precizne poruke koje su stizale do birača. Na njegovim krilima republikanci su osvojili i Senat, a moguće da će i Predstavnički dom.
Bila je ovo kampanja u kojoj je s jedne strane bila Kamala Harris, učtiva, uglađena, uspješna bivša tužiteljka, oslonjena na sopstvenu karijeru, stranku, korporativnu Ameriku, većinu medija i zajedničku vjeru da se prosječan Amerikanac neće opredijeliti za Trumpove eksperimente.
Najuvjerljivije Barrett slika intimni portret samog Trumpa, čovjeka vođenog hrabrošću, opsesivnim samopoštovanjem i željnom nemilosrdnošću da pokori svoje suparnike i zavede svakoga ko ima moć da bude koristan njegovom carstvu (Relama na Amazonu)
Preporučeno
S duge strane je bio čovjek koji je od kampanje napravio show po sopstvenom ukusu i svojoj mjeri. Ali je važno da je Donald Trump u tom cirkusu koji je stvorio slao jasne, direktne, ubojite i precizne poruke. Diktirao je i tempo i teme kampanje otvarajući stalno ona pitanja na koja ni protivnici ni mainstream mediji ni društvo očito nijesu bili spremni. Najmanje je tu bitno da li je on u stanju da obećano ispuni, da li su te obećanja bila realna i utemeljena, da li su rješenja koja je ponudio moguća. To nijesu teme koje prosječan birač apsolvira pred izbore. Donald Trump ne samo da je diktirao kampanju, nego je, kako je išao ka završnici, ubrzavao tempo. To ubrzanje protivnici nijesu mogli da prate, zaustavljeni i organizaciono, i PR-ovski i u razumijevanju današnjeg svijeta u vremenu od prije tridesetak ili više godina kada su se politički poeni dobijali na maženju kućnih ljubimaca o fotogrfijama s djetetom u naručju, a za glavne vijesti se čekao večernji dnevnik. Donald Trump je pokazao da u današnjem vremenu, s tehnologijama kojima raspolažemo ne morate imati naklonost ni korporacija, ni medija, ni celebritiesa. Uz malo sreće dovoljno je da ste direktni, autentični i beskrupulozni.
